Na današnji dan, 19. jula 1956. godine, na idiličnim Brionskim ostrvima u tadašnjoj FNRJ, održan je historijski susret trojice svjetskih lidera: jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, indijskog premijera Jawaharlala Nehrua i egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nassera. Tog dana potpisali su tzv. Brionsku deklaraciju, dokument koji je postavio temelje budućeg Pokreta nesvrstanih.

Deklaracija jasno izražava glavne principe tadašnje politike: "Mir se ne ostvaruje kroz podjele, već kroz nastojanje ka kolektivnoj sigurnosti na globalnoj razini… kroz širenje slobode i prekid dominacije jedne zemlje nad drugom."

Ovaj dokument označio je kraj jednostranog uplitanja u globalna savezništva: zemlje poput Indije, Egipta i Jugoslavije željele su ostati van velikih blokova – ni Istočnog ni Zapadnog.

Širi kontekst: od Bandunga do Briona

Još prije Briona, Bandungska konferencija 1955. godine bila je ključna za formulisanje ideje nesvrstanosti – okupljanje azijskih i afričkih država podstaklo je donošenje deklaracije o miru, saradnji i suverenitetu. Međutim, formalna osnivačka tačka Pokreta dogodila se upravo na Brionima, gdje su lideri definisali stvarne temelje tog pokreta, prema Wikipediji.

Tito je bio ključna figura u toj inicijativi. Nakon sukoba s Informbiroom i okretanja ka zapadnim zemljama i trećem svijetu, zalagao se za stvaranje treće opcije u geopolitici: nezavisne, nesvrstane politike koja nije pripadala nijednom bloku. Na Brionima je pokret dobio prve konkretne principe i definiciju, čime je zemlji proširen utjecaj u zemljama trećeg svijeta.

Iako je deklaracija potpisana 1956. godine, službeni Pokret nesvrstanih započeo je tek 1961. na prvoj konferenciji u Beogradu, kada su se okupili predstavnici 25 zemalja. Tito je tada postao prvi generalni sekretar Pokreta, što je dodatno potvrdilo značaj njegovih napora da razvije globalnu strategiju nezavisnosti i saradnje.

Šta je to značilo za svijet?

Pokret je tokom Hladnog rata djelovao kao glas onih koji nisu željeli biti alat velikih sila, već su tražili alternativu i jedinstvenu platformu za ekonomski i politički razvoj. Podržavao je dekolonizaciju, ljudska prava, borbu protiv rasizma i apartheid sistema u Južnoj Africi, te promociju razoružanja.

Nakon 1991. godine, fokus Pokreta se premjestio na razvojnu saradnju među državama Globalnog juga.