U Kozarcu, tačnije, u mjestu Kamičani danas će nakon podne-namaza biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop sedam žrtava čiji su posmrtni ostaci pronađeni u i okolini Prijedora.

Indin Čehić, bivši logoraš koji je preživio logore Keraterm, Omarska i Manjača, i autor je knjige potresnog naslova "Broji sine sa mnom dane". Ovo svjedočenje nastalo je s ciljem da zločini nikada ne budu zaboravljeni, a posebno da mlade generacije znaju šta se dešavalo u Prijedoru.

Čehić je proveo ukupno 177 dana u tri različita logora – 12 dana u Keratermu, 32 u Omarskoj, a ostatak na Manjači. O svom iskustvu svjedoči detaljno, ali i emotivno.

"Pisao sam knjigu da ovi zločini nikada ne bi bili zaboravljeni. Za pokoljenja i za mlade, prvo za mog sina koji je tada imao dvije godine. O njemu se najviše piše. I za svu ostalu djecu i omladinu, da vječno imaju da čitaju i znaju šta se dogodilo u Prijedorskoj opštini", rekao je Čehić za N1.

Kada je odveden u logor, njegov sin je imao samo dvije godine, a Čehić priznaje da je upravo on bio njegova najdublja misao kroz sve dane zatočeništva.

"Pa nemam o čemu drugom razmišljati nego o djetetu. Kako će žena proći...", prisjetio se Čehić koji je  rekao da je u logor odveden sa 95 kilograma i da je za mjesec dana provedenog u zatočeništvu izgubio je 30 kg.

Čehić dolazi iz Donje Ljubije, gdje, kako kaže, “nije bilo nijednog sela koje nije bilo otvoreni logor”.

Kretanje je, dodaje, bilo strogo kontrolisano.

"Niko nije mogao ići u Prijedor bez dozvole srpskih vlasti. Tek kada su počele stizati poruke Crvenog križa, dobio sam prvu poruku od žene, i poslao prvu poruku njoj", kazao je.

Na pitanje kako se osjećao kada je napustio logor, odgovara:

"Ja to slavim kao novi rođendan. Kao drugi, u stvari pravi rođendan. Kad se dijete rodi, ono ne zna da je rođeno i ne zna ništa o rođendanu. Ali kada odrasla osoba izađe iz pakla, iz džehennema, iz situacije u kojoj ne može ni malim prstom upravljati svojim životom – to je pravi rođendan".

Zarobljen je dok je bio kod svoje kuće, kupio je sijeno kada je, kako navodi, stigla srpska policija iz Donje Ljubije. Bili su naoružani bombama, automatima, noževima – njih 11. Odveden je u Keraterm.

"Do tada nisam imao strah. Nisi nikome ništa uradio, pa misliš da će te možda samo ispitivati šta znaš. Ali prvu noć, iz moje sobe, ubijen je Srbin Jovo Radočaj, moj poznanik i majstor iz Gornje Ljubije. Od tada je počeo strah. Kad ubiju svog Srbina, šta mi ostali možemo očekivati?", prisjetio se Čehić.

Svoje iskustvo pretočio je u knjigu koja nosi lični, ali univerzalan naslov – "Broji sine sa mnom dane". Njegova ispovijest svjedoči o brutalnosti, ali i o izdržljivosti duha, o borbi za sjećanje i za istinu, kako generacije koje dolaze ne bi zaboravile ono što se desilo.