Hamza Višća, vojno-politički analitičar, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ dijelove najnovijeg izvještaja Hrvatske obavještajne službe (SOA), te upozorio na hitn epromjene u sigurnosnom sistemu Bosne i Hercegovine.

„Rizik organiziranih terorističkih napada u Hrvatskoj procjenjuje se kao nizak, no nijedna zemlja nije u potpunosti izuzeta. Glavni izvor prijetnje u Europi ostaje islamski ekstremizam, s povećanim brojem mladih i maloljetnih pojedinaca koji su podložni radikalizaciji, često putem online propaganda.

U susjednim državama zabilježeni su džihadistički napadi, dok je na području Zapadnog Balkana znatan broj bivših pripadnika terorističkih organizacija pušten na slobodu nakon odsluženja kratkih kazni.

Istvremeno, stabilnost regije Zapadnog Balkana od presudne je važnosti za Hrvatsku. I dalje su prisutni neriješeni politički i sigurnosni prijepori, osobito u BiH, vezani za izbornu legitimnost Hrvata, ali i jačanje utjecaja Srbije kroz promicanje koncepta "Srpskog svijeta".

Povećan je i politički utjecaj Srpske pravoslavne crkve, snažno povezane s Rusijom, osobito u procesima povezivanja s Republikom Srpskom i Srbijom, navodi se u izvještaju Hrvatske obavještajne službe. Postoji li, zbilja, opasnost od radikalnog islamizma i može li se izvještaj SOA-e usporediti s izjavama bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je također za vrijeme svog mandata upozoravala na isto, iako za takve tvrdnje nije bilo nikakvih dokaza?

-Najozbiljniji sigurnosni izazov koji Evropa ima je rat u Ukrajini, koji uz činjenicu da su evropske odbrambene i sigurnosne snage zapuštene posljednjih par decenija, zahtijeva ogromne investicije. Kako namaknuti respektabilnih 800 milijardi eura, je pravo pitanje, jer će se očito morati zagrabiti iz socijalnih davanja i troškova, iz obrazovanja, kulture, pa i samih plata administracije. Ipak riječ Ukrajina i sve što uz nju ide nije dovoljna da se svare neplanirani izdatci.

Unutar EU i Evrope u cjelini, ništa nije tako efikasno u eutaniziji otpora suspenziji ljudskih prava i socijalne podrške, kao strah od radikalnog islamizma. Na tome jašu svi, i desni i lijevi. Ne bih se čudio da radikalni pojedinci budu podstaknuti na akta koja bi potvrđivala rečeni strah od terorističkih aktivnosti. Interesantno je da ni ovaj izvještaj SOA-e, bar onaj dio koji je javnosti dostupan, ne tretira hibridni rat koji Rusija vodi širom evropskog kontineta, od sabotaža do pokušaja direzija, a miješanje u izbore nekih zemalja da ni ne spominjem. Pa i u tom hibridnom ratu mogu se radikalizirani pojedinci ili grupe zloupotrijebiti.

„Ekstremno desničarske grupe i dalje pokazuju tendenciju djelovanja protiv demokratskih i ustavnih vrijednosti Hrvatske, s pokušajima paravojnog organizovanja, vojne obuke i nabavke oružja, sa ciljem rušenja postojećeg poretka. U januaru 2025. jedan hrvatski državljanin povezan s nasilnom ekstremno desnom mrežom Terrorgram Collective uvršten je na američku listu globalnih terorista“, navodi se u izvještaju SOA-e. Ukoliko su ove prijetnje stvarne, postoji li opasnost i po Bosnu i Hercegovinu i tko bi u ovom slučaju trebao reagirati?

-Što se tiče ekstremnih desničarskih grupa, barem onih sa Balkana ili iz BiH, vjerujem da ih naše sigurnosne i obavještajne agencije drže pod paskom. Barem bi trebali. Mene brine djelimična obezglavljenost sigurnosnog sistema u našoj zemlji, i bilo kakakv otklon od profesionalnog pristupa suštini sigurnosti.

Rupa koja se pokazala u slučaju traganja za „bjeguncima“ od zakona, nije bezazlena i ne treba čekati da sama od sebe zaraste. Potrebna je ozbiljna hirurška intervencija u procedure i kodekse kako bi sve agencije mogle funkcionisati, neovisno od toga ko se samovoljno udaljio sa dužnosti, pobjegao ili je spriječen da obavlja posao.

Često upozoravate na potrebu promjena u sigurnosnom sistemu te kako se u posljednjih 20 godina mnogo toga promijenilo. U kojem pravcu bi trebalo mijenjati sigurnosne strategije u BiH?

-U važećoj Sigurnosnoj politici BiH je nabrojano tuce principa, koji se nisu poštovali protekle dvije decenije. Recimo, dokument je trebao biti otvoren za promjene, a nije u njemu ništa mijenjano. U njemu piše da hoćemo u NATO program Partnerstvo za mir, a mi smo u tom programu od 2006.godine, čak smo u programu Akcionog plana za članstvo. U njemu nema Ukrajine i svega što se dešava oko Evropske sigurnosti. Dokumentu nedostaje i procjena, koja se i tada mogla napisati, da susjedi i komšije, s vremena na vrijeme, atakuju na integritet i suverenitet BiH i da bi o tome barem trebali voditi dijalog.

Danas se svi naoružavaju, omasovljavaju vojne snage obaveznim služenjem vojnog roka ili regrutacijom dobrovoljaca. Sve zemlje Evrope su u procesima priprema stanovništva za reagovanje na vanredne, pa i ratne situacije. A mi smo odlučili sa dvije decenije kašnjenja uspostaviti Aktivnu rezervu, a možda nam i ne treba. Pa samo da smo obratili pažnju na promijenjenu prirodu sukoba u Ukrajini i naučene lekcije u protekle tri godine, stigli bi do potrebe za novom strukturom Oružanih snaga. Slična stvar se dešeava u sigurnosnom sektoru. Svaka od 17 agencija kuburi sa nedostatkom kadrova, općenito, ali i za nove sigurnosne izazove, ali nema kampanja regrutacije, afirmacije struke, pa ni pritisaka na vlast da se budžeti podignu na optimalan nivo.

(M.I.)