Austrijski dnevni list Der Standard donio je izvještaj o iznenađujućim promjenama koje pogađaju najveće jezero u Hrvatskoj – Vransko jezero. Ovo slatkovodno jezero u Dalmaciji, poznato po prirodnim ljepotama i bogatstvu ptica, doživljava zaslanjenje usljed klimatskih promjena, pokazalo je zajedničko istraživanje Univerziteta u Beču i Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba.

Tokom ljetne sezone, Vransko jezero u Hrvatskoj uživa veliku popularnost. Ovo kopneno jezero u Dalmaciji, površine oko 30 kvadratnih kilometara, najveće je u državi (za razliku od istoimenog jezera na ostrvu Cresu), te je dio zaštićenog prirodnog parka koji pruža dom brojnim vrstama ptica, prenosi Dnevno.hr.

Međutim, ovo slatkovodno jezero postalo je i neočekivan pokazatelj klimatskih promjena, otkrilo je istraživačko osoblje s Univerziteta u Beču i Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba. Zbog porasta temperatura i učestalijih sušnih perioda, nivo vode u jezeru opada. Istovremeno, udaljenost od obale Sredozemnog mora je mala, a krečnjačka barijera između mora i jezera dovoljno je porozna da slana morska voda prodire u jezero.

Foto: Nikolina Vukovic Stipanicev / CROPIX

Pozitivne i negativne posljedice

Međutim, povećana količina soli ne odgovara svim organizmima. Bakterije i drugi mikroorganizmi u sedimentu jezera se mijenjaju, ističe tim naučnika na čelu s Petrom Pjevac sa Univerziteta u Beču, koja djeluje u okviru centra "Environment and Climate Research Hub (ECH)", u radu objavljenom u časopisu Environmental Microbiome. Te promjene utiču i na prisustvo metana u atmosferi.

Povećanjem saliniteta raste i koncentracija sulfata. Zbog toga dolazi do naglog razmnožavanja bakterija koje razgrađuju sulfat, potiskujući organizme koji proizvode metan. Zapravo, umjesto proizvodnje, metan se počinje razgrađivati. "Uspjeli smo pokazati da se u sedimentu formira neka vrsta 'metanskih džepova', u kojem se plin zadržava", navodi mikrobiologinja Pjevac. Time metan više ne izlazi slobodno u atmosferu.

Za biologinju je ovo bilo neočekivano otkriće – i potencijalno korisno u borbi protiv klimatskih promjena. Međutim, postoji i druga strana medalje: "Ono što zvuči dobro za klimu, ekološki je problematično", upozorava Pjevac. Slanost remeti prirodnu ravnotežu u jezeru.

Ovo je posebno zanimljivo jer su dosadašnja istraživanja ovakvih promjena uglavnom bila usmjerena na mora, dok su posljedice za kopnena slatkovodna jezera još uvijek nedovoljno istražene. U dijelovima sedimenta jezera koji nisu zahvaćeni slanoćom, prisutni su i proizvođači i razgrađivači metana. Međutim, u zaslanjenim sedimentima gotovo isključivo dolazi do razgradnje metana, i to zahvaljujući arhejama i tzv. sulfatreducirajućim bakterijama.

Zanimljivo je da naučnici nisu otkrili genetske prilagodbe mikroorganizama na povećani salinitet, odnosno na stres uzrokovan solju. Umjesto toga, organizmi koriste uobičajene metode za očuvanje stabilnosti: stvaraju određene šećere i aminokiseline kako bi održali osmotski pritisak, sprječavajući ulazak prevelike količine soli u ćelije i poremećaje u metabolizmu. Za razliku od očekivanog ponašanja u slanoj sredini, oni ne pokušavaju izbaciti vodu iz ćelija.

Uticaj ovih promjena na ptice i druge vrste u Vranskome jezeru još treba dodatno istražiti. Međutim, moguće su veće promjene koje će se, upravo zbog specifičnosti Vranskog jezera kao priobalnog slatkovodnog ekosistema, moći temeljito proučavati.

"Lokalne promjene usko su povezane s globalnim klimatskim pitanjima", naglašava Pjevac. Zbog klimatskih promjena, sezonska zaslanjenja postaju sve češća, mijenjaju mikrobne zajednice i utiču na emisije metana. Stručnjaci, naglašava Der Standard, stoga ističu potrebu boljeg nadzora nad zaslanjenim kopnenim jezerima kako bi se razumjeli ovi efekti. Također, održivo upravljanje vodama i kopnom trebalo bi ograničiti prodor morske vode.