Sandro Jurković najnovija je žrtva.

On je političar, visoki funkcioner Humske ujedinjene mladosti, lokalne stranke koja ima odbore u Čapljini, gdje je najjača, Grudama, Stocu..., gradski je vijećnik u Čapljini, ali i član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora. 

Jurković jeste (najblaže rečeno) 'problematičan'. To najbolje znaju u Čapljini, piše Sead Numanović za Politicki.ba.

Ali ga je Čović stavio i u Predsjedništvo HNS-a.

Njemu za "utjehu", nije jedini na koga su nasrnuli. Mada Jurković tvrdi da je ovo već drugi nasrtaj! O prvom, kaže, nije (i kao neće još) javno govorio. 

Prije njega, brutalno je krajem maja napadnut Pero Previšić, predsjednik Čapljinske neovisne stranke, druge po snazi u ovom gradu, nakon HDZ BiH.

I Jurković i Previšić poznati su kao oštri kritičari lika i djela Dragana Čovića.

I kod jednog i kod drugog krivci su poznati. 

I - manje više - slobodno se šetkaju, žive, rade, provociraju, tuku kad treba. Po nalogu. 

Poznato je da Čović ima svoje batinaše. Preko njih je svojevremeno i došao na poziciju predsjednika HDZ BiH. Priče iz juna 2005. godine o tome kako je tada "osigurao većinu" već su politička antologija. A one kažu da su "posebni izaslanici" posjetili par općina i "razgovarali" sa visokim funkcionerima HDZ-a, nakon čega se većina "predomislila" i glasala za njega. Boži Ljubiću tada je "ispred nosa" izmakla funkcija predsjednika HDZ BiH pa je on formirao HDZ 1990...

No, vratimo se batinanju neistomišljenika. 

Previšić i Jurković su u trenutnom sazivu HNS-a jedini glasni protivnici Čoviću. 

Izvan ove "udruge" su čelnici nekoliko "jačih" oponentskih hrvatskih stranaka HDZ-u predvođenih Ilijom Cvitanovićem iz HDZ 1990. No, njih Čović ne bije jer, u konačnici, pozorno slušaju i provode šta im se naredi.

Činjenica da niko neće odgovarati ni za najnoviji teški incident "čeputanja" među čelnicima HNS-a po ko zna koji put manifestira stanje u područjima gdje je HDZ BiH "faktor". 

Tamo Justicija nema povez preko očiju. Njene oči rukama je pokrio Čović. I kad hoće, skloni jednu ruku i upre prstom. 

Tako je Justicija "progledala" u slučaju Slavena Vidića. 

Kada je tadašnji gradonačelnik Čapljine zaprijetio da će izaći na Lokalne izbore kao nezavisni kandidat, Kantonalno tužilštvo u Mostaru podiglo je protiv njega optužnicu - 16. januara prošle godine. 

Vidić je brzo shvatio da je vrag odnio šalu, pokunjio se, poljubio ruku Čoviću (i još po nešto!) i nastavio vedriti i oblačiti po Čapljini.

I taj primjer tako zorno svjedoči o stanju pravosuđa u HNK!

Tamo napadači na Bošnjake nikada nisu istinski kažnjeni. Naprotiv!

I nije nikakvo iznenađenje da trostruki ubica, nakon kraćeg pritvora, slobodno išeta iz ćelije. Jer mu je otac odani Čovićev saradnik...