Piše: Oleksandr Levčenko

Azerbejdžan priprema tužbe protiv Rusije pred međunarodnim sudovima. Ovo je najavio predsjednik Azerbejdžana, Ilham Alijev, povodom pada aviona Embraer aviokompanije Azerbaijan Airlines (AZAL), koji je letio iz Bakua za Grozni, a na koji je otvorena vatra sa zemlje, nakon čega se srušio u blizini kaspijske luke Aktau u Kazahstanu, 25. decembra 2024. godine. U nesreći je poginulo 38 osoba. Prema riječima predsjednika Alijeva, okolnosti pada aviona su "jasne kao dan", međutim, tokom proteklih sedam mjeseci Azerbejdžan nije dobio nijedan suštinski odgovor od ruske strane u vezi s incidentom.

Generalni tužilac Azerbejdžana redovno upućuje zahtjeve šefu Istražnog komiteta Ruske Federacije, ali kao odgovor dobija samo obavještenje da je istraga u toku. Zvanični Baku je ovakav stav Moskve ocijenio kao kontraproduktivan. Alijev je podsjetio da je istraga o padu malezijskog Boeinga 2014. godine trajala više od deset godina. Prema njegovim riječima, i Azerbejdžan je spreman da čeka koliko god bude potrebno: „Spremni smo da čekamo deset godina, ali pravda mora pobijediti!“

Predsjednik je takođe naglasio da je rukovodstvo Azerbejdžana u potpunosti svjesno šta se dogodilo s avionom, kao i da su i ruski zvaničnici toga bili svjesni. Stoga se, prema Alijevu, postavlja pitanje: „Zašto Rusi ne urade ono što bi svaka susjedna zemlja učinila u takvoj situaciji?“ Alijev je istakao da Azerbejdžan zahtijeva da Rusija prizna svoju odgovornost, kazni one koji su oborili avion, isplati odštetu porodicama žrtava i nadoknadi gubitak aviokompaniji AZAL.

Pored toga, 19. jula 2025. godine, predsjednik Azerbejdžana pozvao je građane Ukrajine da se nikada „ne mire s okupacijom“. Ovo je izjavio na Trećem globalnom medijskom forumu u Šuši, odgovarajući na pitanje ukrajinskog novinara. Podsjetio je da je Baku uspio da povrati kontrolu nad Nagorno-Karabahom ne ustupcima, već odlučnim akcijama. Prema riječima Alijeva, ovo iskustvo može biti korisno i za Ukrajinu. Naglasio je da je, uprkos praznoj državnoj kasi i milionima raseljenih lica, rukovodstvo zemlje uspjelo da stabilizuje situaciju i obnovi državu: „Postepeno smo počeli da se uzdižemo, da se oporavljamo, a razmišljali smo samo o jednom – kako da vratimo okupiranu teritoriju. Znali smo da će to biti teško“, rekao je Alijev.

Ilham Alijev izazvao je burne reakcije među ruskim Z-propagandistima kada je tokom foruma od ukrajinske novinarke Elene Kurbanove primio ševrone ukrajinskih oružanih snaga kao poklon. „Hvala vam mnogo. Hvala vam na onome što radite. Samo nastavite tako“, rekao je Alijev. U kontekstu pogoršanih odnosa s Moskvom, zvanični Baku zauzeo je čvrst i jasan stav. Alijev je uporedio situaciju s oborenim azerbejdžanskim avionom sa slučajem malezijskog Boeinga koji su Rusi oborili iznad privremeno okupirane Donjecke oblasti, zahtijevajući izvinjenje i odštetu od Rusije.

Nakon toga, ruski vojni dopisnici i prokremljski blogeri počeli su da pozivaju na zabranu uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Azerbejdžana, pa čak i na pripreme za brzi vojni sukob, uključujući raketne napade na Baku. Ipak, histerične reakcije ruskih propagandista nakon Alijevljevih izjava samo ukazuju na slabost Moskve. Već je izgubila Jermeniju, Centralnu Aziju, a njen uticaj na Bliskom istoku slabi, dok Južni Kavkaz sve više izmiče njenoj kontroli.

Uprkos ruskim prijetnjama da će riješiti spor s Azerbejdžanom silom, Kremlj nema kapaciteta za otvaranje drugog fronta. Od početka rata velikih razmjera protiv Ukrajine, ruski uticaj u regionu Južnog Kavkaza toliko je oslabio da čak i njeni bivši saveznici djeluju potpuno samostalno – i više se ne mogu nazvati saveznicima. Azerbejdžan je već odavno izašao iz orbite Moskve. Rusija praktično više nema nikakve poluge uticaja na Baku – ni ekonomske, ni vojne. Nije sposobna ni za hibridni pritisak, a da pri tom ne našteti sama sebi. Zabrana uvoza azerbejdžanskog voća i povrća najprije bi pogodila ruske potrošače. Dok Putin nastavlja s imperijalnim ambicijama, cijene hrane u Rusiji će nastaviti da rastu. Građani će, kao i uvijek, biti ti koji će platiti cijenu.

Pored toga, tokom godina zapadnih sankcija, rusko tržište se odviklo od visokokvalitetnog voća i povrća, a Azerbejdžan ima veliku ponudu upravo te robe. Azerbejdžanu nisu potrebni ruski energetski resursi, a Kremlj nije u stanju da izdvoji vojne kapacitete za napad na Baku. Takođe, Turska snažno stoji iza Azerbejdžana i predsjednika Ilhama Alijeva. Zatezanje odnosa sa turskim predsjednikom Redžepom Erdoganom u ovom trenutku bilo bi ravno političkom samoubistvu za Rusiju.

Već dugi niz godina na postsovjetskom prostoru ponavlja se isti scenario. Kada je Mihail Sakašvili postao predsjednik Gruzije početkom 2000-ih, zemlja se okrenula Zapadu i NATO-u – uslijedio je rat. Kada je Ukrajina počela da se udaljava od Rusije i usmjerila se ka Evropskoj uniji i NATO-u, Rusija je pokrenula „specijalnu vojnu operaciju“ protiv Kijeva. Kada je Nikol Pašinjan izabran za premijera Jermenije i započeo korake ka nezavisnoj spoljnoj politici, uključujući i najave o povlačenju iz ODKB-a i približavanje NATO-u – stigle su otvorene prijetnje Moskve. Danas i Azerbejdžan ide tim putem. Moskva nema čime da odgovori. Ne postoje značajne političke ni ekonomske poluge kojima bi mogla da utiče na stav Bakua.

Ruska strategija „isključi gas“, „isključi struju“ ne funkcioniše u slučaju energetski nezavisnog Azerbejdžana. A Kremlj nema drugih opcija. Prijetnje vojne prirode više ne djeluju uvjerljivo. Najvjerovatnije će Rusija biti primorana da se suoči s novim geopolitičkim realnostima na Južnom Kavkazu.

Putin sve više gubi kontakt s realnošću. U Ruskoj Federaciji trenutno je u toku svojevrsni transfer moći. Djeluje da Putin više ne igra ključnu ulogu kao figura preko koje su pregovarali različiti politički centri moći u Kremlju. U kontekstu invazije na Ukrajinu, ojačale su strukture bezbjednosti koje podržavaju tzv. Z-patriotizam. Međutim, bezbjednosne strukture nijesu sposobne da vode sofisticiranu spoljnu politiku. Ukoliko one potpuno preuzmu vlast, Rusija će sigurno izgubiti čitav Južni Kavkaz, a svi strateški projekti u regionu biće realizovani bez njenog učešća.

To je potvrdio i 17. samit Organizacije za ekonomsku saradnju, održan u oslobođenom gradu Hankendiju u Nagorno-Karabahu. Predsjednik Azerbejdžana, Ilham Alijev, tom prilikom se susreo i pozdravio sa šefovima država i vlada, među kojima su bili predsjednici Uzbekistana, Irana, Kirgizije, Turske, kao i premijeri Kazahstana, Pakistana, Tadžikistana i zamjenici premijera Afganistana i Turkmenistana. Alijev je održao sadržajne bilateralne sastanke sa gotovo svim delegacijama. Održavanje samita u Hankendiju, koji je ranije bio epicentar sukoba, nosi snažnu simboliku. Ovo je prvi međunarodni samit u toj regiji otkako je Azerbejdžan 2023. godine povratio punu kontrolu nad Karabahom. Prisutni su iskazali podršku teritorijalnom integritetu Azerbejdžana i naglasili važnost mira, stabilnosti i ekonomskog razvoja na Južnom Kavkazu.

Uprkos dogovoru Moskve i Teherana o održavanju zajedničkih vojnih vježbi u Kaspijskom moru, Baku nastavlja da vodi smirenu i promišljenu, uravnoteženu spoljnu politiku.