„Činjenica da su ruske diverzantsko‑izviđačke skupine 22.  viđene unutar samog Pokrovska označava prijelomnu točku u gotovo godišnjoj bici zapadnog Donbasa. Nakon mjeseci artiljerijskog drobljenja ukrajinskih položaja i postupnog širokog obuhvata, Moskva je konačno dosegla gradsku periferiju te stavila posljednju opskrbnu rutu pod vatreni nadzor“.  

Ovako novinar portala „Advance.hr“ ocjenjuje vijest da je ruska vojska posljednjih dana imala ostvarila veliki uspjeh u pokušajima da ovlada strateški važnim gradom Pokrovsk u Ukrajini. 

Autor analize postavlja pitanje zašto je ovaj grad toliko tvrd orah i zvog čega je važan za obje strane u ratu. U nastavku  objavljujemo najvažnije dijelove ovog teksta.

 Pokrovsk je žila kucavica ukrajinske logistike u zapadnoj Donjeckoj oblasti. Magistralna cesta T‑05‑04 i željezničke grane koje ovdje sijeku crtu bojišnice opskrbljuju garnizone Konstantinovke, Torecka, Časiv Jara, pa čak i udaljenijeg Kramatorska. U praksi, tko kontrolira Pokrovsk, diktira tempo opskrbe čitavom ukrajinskom obrambenom luku od Avdijivke do Slovjanska. Godinu dana Kijev je stoga ulagao sve – od svježe mobiliziranih brigada do zapadnih sustava "Patriot" – kako bi grad pretvorio u tvrđavu nalik Bahmutu 2023. Cijena je golem broj žrtava s obje strane, ali ukrajinska linija sada puca točno ondje gdje je i strateški najtanja.

KLJUČNA BITKA ZA OČUVANJE MORALA

S ruske tačke gledišta, zauzimanje Pokrovska donosi višestruku dividendu. Prvo, otvara se izravan pravac prema Konstantinovki – posljednjem većem uporištu koje brani pristup Slovjansku i Kramatorsku, simbolima ukrajinskog otpora još od 2014. Drugo, ruši se logistička kičma protivničkih snaga zapadno od Donjecka, čime Moskva dobiva mogućnost prelaska s iscrpljujućih frontalnih napada na operativno manevriranje unutar neprijateljske dubine. Treće, psihološki učinak pada grada koji se branio gotovo točno dvanaest mjeseci teško je procijeniti: na ukrajinskoj strani erodira moral, dok ruska vojska – usprkos visokim gubicima – dobiva opipljiv dokaz da se dugotrajna strategija "mlina za meso" isplati.

Sama priroda ruskih operacija 2025. pokazuje evoluciju u odnosu na rane faze rata. Doktrinarno, Kremlj više ne juri prema "velikim strelicama" duboko u pozadinu, nego strpljivo melje obranu kombinacijom masovne topničke paljbe, FPV‑dronova i manjih taktičkih grupa koje grizu bokove. Takva "taktika tisuću posjekotina" možda jest spora, ali omogućuje stalnu eroziju ukrajinskih rezervi i ograničava potrebu za novom mobilizacijom unutar Rusije. Pokrovsk, gdje je navodno korišteno tek dvije trećine raspoloživih snaga Juga, ilustrira tu novu ravnotežu između štednje ljudstva i neumoljive artiljerijske nadmoći.

MOŽE LI PASTI DNJEPAR?

Što nakon grada? Najbliži i logičan cilj jest stvaranje "unutarnjeg luka" od Konstantinovke prema Slovjansku i Kramatorsku. Pad tog trija doveo bi Moskvu na prag formalnog zauzimanja cjelokupne Donjecke oblasti – geopolitičkog cilja jasno definiranog od proljeća 2022. Tek potom, i to uz konsolidaciju logistike, može se razmotriti prodor zapadnije prema Pavlogradu i, dugoročno, Dnjipru. Ipak, svaki kilometar udaljavanja od polaznih baza produžuje linije opskrbe preko sravnjenog industrijskog krajolika, izlažući komunikacije udarima ukrajinskih dronova i HIMARS‑a s mostobrana iza Dnjepra. Sadašnjim sastavom od procijenjenih 510–530 000 vojnika na ukrajinskom ratištu, ruska vojska realno nema kritičnu masu za operaciju osvajanja milijunske metropole poput Dnjipra bez nove faze mobilizacije, što politički nosi vlastite rizike.

Vanjski politički faktor koji nad svime ovim visi jest tzv. Trumpov "50‑dnevni ultimatum". Od trenutka kad je američki predsjednik početkom srpnja zaprijetio "vrlo oštrim carinama" bude li Moskva odbila mirovni sporazum, u ruskim planerskim krugovima čuje se zabrinutost, ali i kalkulacija: ako je rok neizbježan, onda ga treba iskoristiti maksimalno. Pokrovsk se zato uklapa u kronometar; njegova eventualna kapitulacija još u srpnju pruža Moskvi konkretan trofej kojim može u kolovozu za pregovaračkim stolom zatražiti međunarodnu potvrdu novostečenog statusa quo. Što je dulja crvena crta na karti, to je veća poluga u diplomatskoj igri.

Hoće li ofenziva tada posustati? Ne nužno. Rusko iskustvo iz Sirije, ali i ratova na Kavkazu, pokazuje sklonost taktici "pregovaranje pod udarom". Drugim riječima, dok se diplomatski kanali otvaraju, topništvo rijetko utihne. Moguće je stoga da će, paralelno s konzerviranjem osvojenog Donbasa, ruske snage izvoditi lokalne napade na sekundarnim sektorima – primjerice u smjeru Kupjanska ili sjeverno od Kremina – ne toliko radi strateškog proboja koliko radi vezivanja ukrajinskih pričuva i demonstracije da Moskva zadržava inicijativu. Ukrajina će, naravno, pokušati kontrirati dronovima dugog dometa i preciznim projektilima, no njihova raspoloživost ovisi o političkoj volji Zapada koja je sve fluidnija.

IZDRŽATI DO ISTEKA „TRUMPOVOG ROKA“

Iz ukrajinske perspektive, ključ je zadržati liniju obrane barem do septembra. Ako Pokrovsk padne, cilj postaje usporiti ruski zamah i spriječiti da se operativni tempo prelije u nagli kolaps cijele zapadne Donjecke fronte. Pritom Kijev računa na svjež val zapadnog oružja i diplomacije koja bi, nakon isteka Trumpova roka, mogla zauzeti čvršći stav prema Moskvi. No vrijeme radi drugačije za dva suprotstavljena stožera: Rusija lovi teritorijalne činjenice, a Ukrajina – političku intervenciju.

Zaključno, ulazak ruskih snaga u Pokrovsk ne predstavlja samo taktički uspjeh već i strateški pivot rata. Ako se grad u narednim tjednima i službeno nađe pod ruskom zastavom, kremljanska vojska stajat će pred vratima Konstantinovke, dok će Kijev prvi put nakon 2022. riskirati gubitak cjelovitog logističkog lanca u Donbasu. Hoće li Rusi potom hrabro krenuti dalje prema zapadu ili će učvrstiti linije i kapitalizirati pobjedu za pregovaračkim stolom, ovisit će o kombinaciji terenskog zamaha, domaće politike i – sve neizvjesnijih – reakcija Washingtona. Ono što je izvjesno jest da bitka za Pokrovsk postaje mjerilo nove faze rata: faze u kojoj se fronta pomiče sporo, ali svaki izgubljeni grad ima višestruku vrijednost, ne samo u kilometrima već i u snazi argumenata kad se otvori diplomatska sezona“, zaključuje novinar portala Advance.hr.