Na krajnjem sjeveroistoku Sibira, u blizini gradića Batagaja, u zemlji se otvara sve veća pukotina koja mnoge ostavlja bez daha. Iz satelita izgleda poput tamnog, nepravilnog repa, urezanog u šumski pejzaž, nalik ožiljku koji ne prestaje rasti, piše Forbes.

Na terenu, riječ je o ogromnoj termokarstnoj depresiji, tehnički nazvanoj megaslump, poznatoj i kao "Vrata pakla". Radi se o najvećem prirodnom obliku te vrste na Zemlji – krateru dužine preko jednog kilometra i dubine do 100 metara – koji svake godine sve više izjeda sibirski krajolik, prenosi Dnevno.hr.

No ono što zabrinjava naučnike nije samo njegova veličina, već i činjenica da Batagajka, kako je lokalno poznata, neprestano raste.

Krater koji je "progutao" šumu

Sve je počelo 1960-ih godina kada je Sovjetski Savez, iz ekonomskih razloga, posjekao velike šumske površine oko planinskog lanca Čerski. Time je uklonjen prirodni zaštitni sloj – šumski pokrivač koji je stoljećima štitio smrznuto tlo (permafrost) od sunca. Bez hladovine, tlo je počelo upijati više toplote, led u tlu se počeo topiti, a teren tonuti. To je pokrenulo lančanu reakciju koja se nastavlja i danas.

Taj proces poznat je kao termokarstna formacija. U njemu se topljenje leda i tla međusobno pojačavaju: kako se tlo topi, dolazi do erozije, a nova područja leda bivaju izložena toploti. Ubrzo, ono što je nekad bilo bezazleno udubljenje pretvorilo se u golemu provaliju.

Prema istraživanju objavljenom u junu 2024. godine u časopisu Geomorphology, Batagajka je do danas "oslobodila" gotovo 35 miliona kubnih metara nekada smrznutog tla i organske materije.

Vremenska kapsula

Međutim, krater ne otkriva samo geološke procese – on je postao pravi prozor u prošlost. Kako se permafrost urušava, iz dubine izlaze nevjerovatno očuvani tragovi pradavnih vremena. Tako su 2024. godine lokalni mještani iz stijena izvukli tijelo mladunčeta mamuta, nazvane Jana. "Koža, uši, pa čak i trepavice bile su netaknute, uprkos 50.000 godina provedenih u ledu."

Krater je takođe otkrio fosilizirane šume stare više od 200.000 godina, zapise o polenu i drevna tla bogata hemijskim tragovima, pomoću kojih naučnici rekonstruiraju klimatske promjene koje sežu još u posljednje međuledenjačko razdoblje.

Danas Batagajka raste brzinom od 30 metara godišnje, a u posljednje tri decenije njena se površina utrostručila. Slojevi leda i tla koji se sada otapaju oslobađaju ogromne količine ugljičnog dioksida i metana – gasova koji dodatno pojačavaju klimatsko zagrijavanje.

Ekološka prijetnja

Iako naučnicima predstavlja vrijedan izvor podataka, Batagajka je i konkretan dokaz klimatske krize u stvarnom vremenu. U njoj se otkrivaju ne samo fosili i tlo, već i stari mikroorganizmi, uključujući bakterije i viruse koji su hiljadama godina bili zaleđeni.

"Već 2016. godine, na poluostrvu Jamal, došlo je do izbijanja antraksa nakon što se otopio leš zaraženog soba iz permafrosta. Jedno dijete je umrlo, a deseci su oboljeli." Naučnici upozoravaju da bi još stariji patogeni mogli izaći na površinu – uključujući "30.000 godina stare viruse koje su već uspjeli oživjeti u laboratorijima". Trenutno inficiraju samo amebe, "ali niko ne može garantirati da među njima nema i opasnijih".

Osim bioloških prijetnji, rast Batagajke dodatno ubrzava topljenje tla i oslobađanje stakleničkih gasova. Time postaje dio opasne povratne sprege: što se više tla otopi, više se ugljika oslobađa, atmosfera se još više zagrijava, a krater se širi sve dublje i šire.

Za lokalne Jakute, Batagajka nije samo naučno čudo, već "Vrata podzemnog svijeta". A za naučnike, ona je istovremeno vremenska kapsula i upozorenje: "sve što je nekad bilo sigurno zakopano, sada izlazi na površinu". U tom dubokom, neprestano rastućem ožiljku Zemlje, priroda nam jasno poručuje šta se dešava. Pitanje je – "slušamo li dovoljno pažljivo?"