Danas se obilježava tačno 30 godina od pada Žepe i zarobljavanja pukovnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), komandanta odbrane tog mjesta tokom agresije na BiH – heroja Avde Palića. 

Palić je zarobljen 27. jula 1995. godine, nakon što se odazvao na pregovore sa vrhom Vojske Republike Srpske, koje je predvodio ratni zločinac Ratko Mladić. Svjesno je preuzeo rizik i žrtvovao se kako bi omogućio evakuaciju civila – žena, djece, starijih, bolesnih i ranjenih – iz opkoljene Žepe.

Ovaj herojski podvig Palića je koštao života, a o tome je danas na društvenim mrežama pisala i poznata bosanskohercegovačka novinarka Edina Kamenica.

Njen komentar u nastavku prenosimo u cijelosti.

- Nikad, ali nikad mi neće biti jasno da Avdo Palić, ratni komandant Žepe, čovjek koji je najzaslužniji za to što Žepa nije doživjela sudbinu Srebrenice, nije proglašen herojem.

To je veliki grijeh svih onih koji su na bilo koji način njemu doprinijeli.

A ima ih, o, koliko ih ima! Avdo Palić nije dobio ni "zlatni ljiljan", a znamo da je "zlatni ljiljan" dobivao i kunto i panto...

Jedino objašnjenje za mene je to što je Avdo Palić bio istinski heroj, čovjek bez ijedne mrlje, što je uradio ono što su drugi izbjegli uraditi, pa je svako podsjećanje na njega podsjećanje i na one koji su, umjesto da ostanu uz svoj narod, umjesto da im narod bude na prvom mjestu, elegantno bježali u podrume, na konferencije, u rupe, bez dna, gdje su i nas sve povukli i vuku, i sada.

Pukovnik Palić je 25. jula 1995. godine rekao u Žepi:

"Narode, ne bojte se! Svi ćete biti spašeni!Ja ću biti posljedni koji će izaći iz Žepe! Nijedno dijete neće ostati siroče prije moga!"

Tako je i bilo!

Avdo nije nikad uprazno govorio, niti obećavao kule i gradove. Ali je Avdo na početku 1992. rekao:" Neće biti nikakvih stranki u Žepi! Kada se rat završi, onda neka svako ide u svoju stranku!"

Zvanično Sarajevo namračilo se kada je za to čulo. Avdo, koji nije htio slušati savjete iz kabineta, od onih koji nikada nisu ni vidjeli liniju, nije bio miljenik zvaničnog Sarajeva. Nije ni danas.

Avdo je, u neku ruku, bio i njegova mora.

I danas je jer je Avdo pokazao šta sve heroj može. I mora, da bi bio heroj.

Dvadeset sedmog jula, otišavši na pregovore sa Ratkom Mladićem, mučki je zarobljen komandant odbrane Žepe. Zajedno sa njim zarobljeni su, i ubijeni, i njegovi vjerni saborci, Mehmed Hajrić i Amir Imamović.

Nikad neću zaboraviti uzdahe Mehmedove majke, koja je imala samo jednu želju, da živa dočeka pronalazak njihovih ostataka.

Nije dočekala, a, mogla je.

Jer, oni su iskopani još 2001. godine, ali su identifikovani tek 2008. godine.

Njihove duše plove nad današnjom pustom Žepom, čije ljepote se nikad ne mogu nauživati, i vjerovatno se pitaju: narode,gdje si?