Iranska prijestolnica Teheran vjerovatno je svega nekoliko sedmica udaljena od takozvanog "nultog dana", upozoravaju stručnjaci – dana kada će slavine presušiti u velikim dijelovima grada, dok se zemlja suočava sa ozbiljnom krizom u snabdijevanju vodom. Ključni rezervoari se prazne, neki od najdubljih sveli su se na nivo plitke bare, dok se vlasti užurbano bore da smanje potrošnju vode, a stanovnici očajnički pokušavaju sačuvati preostale zalihe kako bi spriječili katastrofu.

"Ako danas ne donesemo hitne odluke, suočit ćemo se s problemom u budućnosti koji nećemo moći riješiti", izjavio je iranski predsjednik Masud Pezeškijan na sjednici vlade u ponedjeljak, piše Blic.

Nije novost da se Iran suočava s nestašicama vode zbog suša. Međutim, razlika je sada u tome što ova kriza pogađa glavni grad, rekao je Kaveh Madani, direktor Instituta Ujedinjenih nacija za vodu, životnu sredinu i zdravlje.

Teheran, dom za oko 10 miliona ljudi, mogao bi potpuno ostati bez vode ukoliko se potrošnja hitno ne smanji, strahuju stručnjaci.

"Govori se o mogućem 'nultom danu' koji bi mogao nastupiti u roku od nekoliko sedmica", rekao je Madani, koji je ranije bio zamjenik direktora Iranske organizacije za zaštitu životne sredine.

Više faktora utiče na krizu s vodom

Korijeni krize leže u kombinaciji više faktora, uključujući, kako inžinjeri navode, decenije lošeg upravljanja vodnim resursima i sve izraženiji disbalans između ponude i potražnje. Sve ovo dodatno pogoršava klimatska kriza, piše CNN.

Iran trenutno prolazi kroz jednu od najgorih suša u svojoj historiji – i to petu uzastopnu godinu. Zemlja se također suočava s nesnosnim toplotnim valovima. Temperature su ovog mjeseca u pojedinim dijelovima Irana dostizale više od 50 stepeni Celzijusa, prema riječima klimatologa i historičara meteoroloških podataka Maksimilijana Herere. Prema meteorološkim portalima, jednog dana u julu zabilježeno je nevjerovatnih 65 stepeni, što Iran čini jednim od najtoplijih mjesta na Zemlji.

S druge strane, kišnih dana je sve manje – i to za 40 posto ove godine u poređenju s prethodnim.

"U odgovoru na krizu, vlasti su smanjile pritisak vode u Teheranu za skoro polovinu, što je utjecalo na oko 80 posto domaćinstava", rekao je u ponedjeljak guverner provincije Teheran, Mohamad Sadek Motamedijan.

Drugim riječima, pojedini građani, naročito oni koji žive u soliterima, već su ostali bez vode. Voda se u glavni grad Irana doprema cisternama, a oni koji to sebi mogu priuštiti ubrzano ugrađuju rezervoare za skladištenje vode.

Razmatraju proglašenje neradne sedmice radi uštede vode

Vlada je prošle sedmice proglasila neradni dan u Teheranu i drugim dijelovima zemlje kako bi se uštedjela voda i struja.

"Sada se razmatra mogućnost neradne sedmice, kako bi građani napustili grad i time smanjili potrošnju", rekla je portparolka vlade Fateme Mohajerani na konferenciji za novinare u ponedjeljak, u nadi da će ljudi privremeno napustiti grad i time rasteretiti sistem vodosnabdijevanja.

Stručnjaci za vodne resurse ističu da je loše upravljanje – poput prekomjernog crpljenja podzemnih voda, neefikasnih poljoprivrednih praksi i nekontrolisane potrošnje u urbanim sredinama – jedan od ključnih faktora u ovoj krizi.

U Teheranu se toliko vode ispumpava iz podzemnih rezervoara kako bi se podmirile potrebe rastuće populacije da dijelovi grada tonu – ponekad i više od 25 centimetara godišnje.

Šta u međuvremenu radi vlada?

"Sve osim jedne od ukupno 31 iranske provincije suočava se s nestašicom vode", izjavio je ministar energetike Irana Abas Alijabadi, prenosi agencija Mehr. Na pitanje o mogućnosti uvođenja restrikcija u vodosnabdijevanju, rekao je da se nada da do toga neće doći.

Stručnjaci upozoravaju da ne postoji jednostavno rješenje za ovu krizu.

Vlada se, prema riječima Kaveha Madanija, opredjeljuje za privremene "flaster" mjere, poput novih projekata za preusmjeravanje vodotokova. Tehnička rješenja poput desalinizacije (uklanjanja soli iz morske vode) i reciklaže otpadnih voda moraju biti dio odgovora, dodao je, ali "ta rješenja samo privremeno ublažavaju simptome, ne rješavajući osnovni uzrok."

On zagovara potpunu transformaciju ekonomije – prelazak s poljoprivrede koja troši ogromne količine vode (a koja trenutno čini oko 90 posto ukupne potrošnje vode u Iranu) ka uslužnim djelatnostima i industriji koje imaju znatno manji "vodni otisak".

Takva reforma bi, kako kaže, bila bolna i skupa – ekonomski i politički – te vrlo malo vjerovatna pod sadašnjom vlašću i uz postojeće sankcije koje su Iranu nametnule Sjedinjene Američke Države i druge zemlje.

Na kraju, korijeni krize nisu samo ekološki ili tehnički, već su "duboko politički i sistemski", ocjenjuje Amir Aga Kučak. Za sada, zemlja čeka jesen i nada se kiši.

"Ako Teheran izdrži do kraja septembra, postojat će nada da se izbjegne 'nulti dan'", zaključio je Madani.