Zlatan Ibrahimović nikada nije skrivao da je odrastao u teškim uslovima. Rođen 1981. godine u Malmeu, kao dijete imigranata iz bivše Jugoslavije, život mu od početka nije bio lak. Otac Šefik radio je fizičke poslove i bavio se muzikom, dok je majka Jurka bila čistačica. Iako danas priznaje da mu je mnogo toga nedostajalo, roditeljima ništa ne zamjera.

– Imali smo dobar odnos, a porodica mi je “pravi miks”. Majka Jurka je bila čistačica i imam dvije sestre s njene strane – sa starijom nisam u kontaktu, s mlađom sam bliži. Imam i brata koji je preminuo. Velika porodica! Imam dobar odnos s majkom, nešto slabiji s ocem, što ne znači da je loš. Morate da razumijete Balkan!, rekao je Ibrahimović u intervjuu za emisiju ABTalks.

Govoreći o očinskoj ulozi, istakao je:

– Važno je ko donosi hranu na sto, ko brine o porodici? Otac nas je stvorio, ali ja sam omogućio mnogo više kada je riječ o novcu. Važno je da radite ono u šta vjerujete, a ne ono što vam kažu. Ako to radite iz srca – dobro je. Ako samo razmišljate – napravit ćete problem. To se odnosi i na humanitarnu pomoć – nemojte pričati o tome, samo uradite. Meni to ne treba. Moj otac i ja smo na neki način isti – puni samopouzdanja, radimo po svom. Zato smo u sukobu, ali je i dalje moj otac.

Na pitanje da opiše djetinjstvo u tri riječi, Ibrahimović je rekao: patnja, agresivnost i teškoća.

– Patnja… Bio sam u situaciji da druga djeca rade stvari koje ja nisam mogao, prvenstveno zbog novca. Otac se trudio, ali nisam im mogao prići. Igrao sam fudbal, oni su putovali, ja nisam. Nekad nismo imali ni za kiriju. Djeca su jela slatkiše, nosila lijepu odjeću – ja nisam. Pokušao sam da kradem, ali nisam bio uspješan u tome, rekao je kroz smijeh.

Disciplinu je, kaže, naučio kod kuće:

– Otac me kažnjavao. Nisam bio u “modu preživljavanja”, ali bilo je teško. Želio sam nove kopačke – nisam ih dobio. Drugi su ih imali. Zato kažem da sam patio. Teško mi je bilo i jer nisam bio prihvaćen – imao sam braon oči, veliki nos, nisam izgledao kao tipičan Šveđanin. Nisam dobro govorio švedski. Morao sam da budem mnogo bolji da bih se dokazao, da srušim zidove da bi prihvatili i mene i one koji dolaze poslije mene. Što se tiče agresivnosti – potičem iz takve porodice. Mi se ne grlimo, jaki smo jedni prema drugima. Pokazivao sam ljubav kroz agresiju – tako sam vaspitan, to nisam činio da bih prijetio, već sam jednostavno bio takav.

I pored buntovnog karaktera i problema u mladosti, smirio se u Holandiji, gdje je zaigrao za Ajax. No, presudnu ulogu u njegovom sazrijevanju imala je – Helena Seger, njegova partnerica starija 11 godina.

– Rekla mi je da ne zaboravim ko je bio tu prije nego što sam ja mogao da brinem o porodici. Ona je napustila svoju karijeru zbog mene, pratila me svuda. Odustala je od svega, samo zbog mene, rekao je Ibrahimović.

Opisao je i kako njihov život izgleda:

– Ljudi možda misle da živimo luksuzno, ali zapravo – ona kuha i pere. Imamo čistačicu, ali to je sve. Ja sam djecu vozio u školu i dolazio po njih. Tokom cijelog školovanja išli su biciklom, dok su druge porodice imale vozače ili bebisiterke. To nismo mi.

Zlatan i Helena imaju dva sina – Maksimilijana i Vinsenta. Njih odgajaju u duhu normalnosti, daleko od stereotipa koje svijet povezuje s milionerima.

Ibrahimović se nikada nije odrekao svog porijekla i ponosno ističe svoje balkanske korijene, iako su ga upravo oni učinili "drugačijim" u očima Šveđana.

Svoju igračku karijeru planira završiti u dresu reprezentacije Švedske – i to u prijateljskoj utakmici protiv Srbije, 8. juna u Stockholmu.