"Naravno da se osjećam kao životinja u kavezu zbog toga što mi je uskraćeno moje osnovno ljudsko pravo – na slobodu kretanja. Bez obzira što sam u krugu porodice i prijatelja, ne mogu slobodno da idem svojom zemljom koju toliko neizmjerno volim", kaže Luka Stevanović, student Ekonomskog fakulteta u Kragujevcu, koji se od 29. jula nalazi u kućnom pritvoru.

Od prvih dana studentskih protesta i blokada, Luka je bio aktivan na svom Ekonomskom fakultetu kragujevačkog Univerziteta i na protestima koje su njegove kolege organizovale. Sa još sedmero studenata iz različitih gradova (Beograda, Niša, Kragujevca, Sombora, Smedereva i Zaječara) uhapšen je u Beogradu 29. juna.

"Dan poslije Vidovdanskog protesta bio sam s drugom na autobuskom stajalištu kod Filozofskog fakulteta. Dva lica u civilu su mi prišla s leđa i uhvatila me. U tom trenutku se nisu ni predstavili kao policajci – samo su mi rekli 'pođi s nama'. Tražio sam da se legitimišu, jer nisam bio siguran da su uopće policajci. Tek nakon dva-tri minuta i mog insistiranja jedan je pokazao značku i onda sam pošao s njima. Rekli su da me vode u MUP Novi Beograd, a kada sam ih pitao zbog čega, rekli su da ni oni ne znaju, već da su samo zaduženi da me tamo odvedu", započinje Luka svoju priču za Danas.

Prilikom uvođenja u stanicu, jedan od njih je snimio njegov "ulazak", a taj snimak je završio u "Informeru".

"Uveli su me u prostoriju gdje su, nakon sat vremena, došla dva inspektora za suzbijanje terorizma – tako su mi se predstavili. Pokazali su mi, po njima, 'dokazni materijal' – transkripte mojih telefonskih razgovora s majkom i ocem i fotografije kako i kada ulazim na koji fakultet u Beogradu. Tražili su od mene da priznam – pripremanje djela protiv ustavnog uređenja i sigurnosti Republike Srbije, pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja, kao i udruživanje radi izvršenja krivičnih djela… Znači – terorizam i organizirani kriminal. Na to sam ja, naravno, šutio, jer šta uopće na tako nešto da kažem", kaže on.

Rekli su mu da ne mora ništa govoriti u tom trenutku, ali da dobro razmisli.

"Potom mi je ponuđeno da, ako želim, razgovaram s tužiteljkom. Pristao sam jer i dalje nisam znao zbog čega sam uopće tu. U međuvremenu je pozvan i moj advokat Božo Prelević. Tužiteljka mi se predstavila kao tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i informisala me da, čim je u pitanju ova instanca, radi se o jako ozbiljnom djelu i savjetovala me da 'pričam sve što znam'. Ponuđena mi je nagodba – koja je podrazumijevala uslovnu kaznu i prekvalifikaciju djela. Rečeno mi je i da, ako želim razgovarati s tužiteljkom, advokat neće moći biti prisutan, a u slučaju da on prisustvuje, onda ona neće razgovarati sa mnom. Rekao sam da ću da razmislim", nastavlja on.

Aktivan od prvih dana studentskih protesta – Luka Stevanović sa kolegama na blokadi raskrsnice kod Velikog parka u Kragujevcu Foto: Z. S. M.

Također, inspektori iz UKP-a su mu "spomenuli" da će i njegova "porodica snositi posljedice" ukoliko bude osuđen za ovo djelo. Nakon toga mu je omogućeno da se sretne sa svojim advokatom Prelevićem, gdje su potpisali rješenje o policijskom zadržavanju, nakon čega je prebačen u policijsku stanicu Vračar.

"Sutradan, oko 16 sati, izveden sam na sud u beogradsku Palatu pravde pred sudiju za prethodni postupak, gdje se odlučivalo o prijedlogu za određivanje pritvora koji je podnio tužilac. Na Višem sudu izjasnio sam se da sam potpuno nevin i da nisam počinio nikakvo krivično djelo, a kamoli ono za koje me terete. Također sam se izjasnio i obećao sudiji da ću se uredno odazivati na sve pozive suda i tužilaštva. Na tom ročištu, oko pet sati ujutro, sudija za prethodni postupak donio je rješenje da ne samo ja, već svi privedeni odmah budemo pušteni da se branimo sa slobode, odnosno odbio je prijedlog za određivanje pritvora. Svi smo pušteni na slobodu tog 1. jula", sjeća se Luka.

Na TV snimcima se vidi kako baš on pri izlasku maše rješenjem o puštanju.

"Mahao sam njime trijumfalistički – baš s razlogom, jer sam na svom ličnom primjeru osjetio kako institucije mogu da rade pravedno i zbog toga sam baš to rješenje podigao pred kamerama, jer to i jeste ono za šta se mi i borimo – pravedne, slobodne i nezavisne institucije. Eto, zbog toga. Zaista sam se u tom trenutku osjetio kao da živim u normalnoj i uređenoj zemlji", pojašnjava nam Luka svoj gest.

Vraća se u Kragujevac, gdje se susreće sa svojim kolegama i zajedno proslavljaju rad institucija, a potom odlazi van grada kod druga na selo.

"Iskreno, da razbistrim misli i malo se sklonim od svih dešavanja. Nisam imao mobilni telefon jer mi je on oduzet još u Beogradu. Saznao sam da je za mnom raspisana potjernica i kontaktirao sam oba svoja branioca (osim Bože Prelevića i kragujevačkog advokata Aleksandra Radojičića) i donijeli smo zajedničku odluku da je u mom najboljem interesu da se odmah predam. I, da ponovo vjerujemo da će institucije, kao i prethodni put, donijeti pravednu odluku po našoj žalbi na rješenje kojim mi je određen pritvor", smatra naš sagovornik.

Na prvom ročištu, sudiji za prethodni postupak u Beogradu obećao je da će se odazivati na svaki poziv suda i to je ispunio – predao se u pratnji branilaca Višem sudu 22. jula.

"Javljam se sudiji, sačinili smo službenu zabilješku i priložili žalbu na rješenje kojim se određuje pritvor za Apelacioni sud. Po izlasku iz Palate pravde nije bilo policajaca zaduženih za moje privođenje, pa sam, u pratnji branilaca, otišao u Policijsku stanicu Savski venac, koja se nalazi u neposrednoj blizini Palate pravde, i tražio da me neko odvede u pritvor", navodi on.

Prvo je sproveden u neku stanicu za koju, jer nije iz Beograda, ni danas ne zna gdje se tačno nalazi, a potom u Centralni zatvor, gdje provodi sedmicu dana.

"U CZ-u svi komandiri su bili izuzetno profesionalni i ljubazni prema meni. Isti tretman sam doživio i od apsolutno svih pritvorenika s kojima sam došao u kontakt tih sedam dana. Također, i policajci koji su me sprovodili u pritvor bili su vrlo korektni. Prvo sam raspoređen u karantinsko-pritvorsku jedinicu, a potom, poslije tri dana, prebačen sam u sobu u bloku 2-1 koji u žargonu zovu 'Hilton' (drugi je 'Hajat'), i gdje sam bio s još petoricom pritvorenika. Tu sam proveo ostatak svog boravka u CZ-u", nastavlja Luka Stevanović svoju pritvorsku "odiseju".

Uslovi u sobi su bili zadovoljavajući.

"Za razliku od onih o kojima sam čitao i slušao u medijima da su 'zadesili' pojedine aktiviste u novosadskom zatvoru – stenice, bubašvabe, buve, vaške… toga ovdje zaista nije bilo. Može se reći da je 'prostor' bio baš uljudan. Za vrijeme provedeno tamo uglavnom sam razmišljao, ali i čitao knjige Sezona oluja i druge iz sage o Vešcu koje mi je donio otac tokom posjete", ističe on.

Jedan od komandira 29. jula otvara vrata sobe i kaže mu da spakuje stvari jer ide kući.

"U tom momentu sustigao me ogroman val euforije i bukvalno sam se počeo tresti od sreće. Nije patetika – pozdrav i oproštaj s 'cimerima' bio je izuzetno emotivan. Prilikom izlaska iz sobe svi su ustali i aplaudirali mi. Nikada neću zaboraviti taj trenutak. Na rastanku sam im ostavio Plazmu, Jafu i knjige, a oni su meni poklonili paklu cigareta – najdeficitarniju robu u svakom zatvoru – da imam na putu do kuće", još uvijek se ježi Luka dok nam to prepričava.

Zahvalan na podršci kolega sa fakulteta u blokadi (Foto: Z. S. M.)

Do Kragujevca ga je dovezao advokat Radojičić. Na putu do naselja Stanovo, u kojem živi, Kragujevčani su mu priredili doček na kojem se on kratko obratio.

"Osjetio sam se presretno što ponovo vidim svoje prijatelje i porodicu", iskren je Luka. Emotivan je bio i susret s kolegama sa kragujevačkih fakulteta – mnogo suza, zagrljaja i divnih riječi podrške, ne "preskače" on.

Sutra ujutro, povjerenik za izvršenje krivičnih sankcija mu je "montirao" nanogicu i odredio prostor kretanja – kuća i dvorište.

"Obavijestio me i o mojim pravima tokom 'mjere zabrane napuštanja stana'. U toku dana imam sat vremena kada mogu da se krećem potpuno slobodno, od 16 do 17 sati, a dozvoljene su mi i posjete", nabraja on.

Dane kućnog pritvora "krati" gledajući serije (distopijsku See – Vid), igrajući igrice (drug mu je donio Sony) i čitajući knjige (ona saga epske fantastike započeta u CZ-u je višetomna). I, da – sprema ispite.

"Postao sam i Ćaci", šali se Luka na sopstvenu muku.

Kolege u blokadi pozdravlja s neizmjernom vjerom u njih i poštovanjem za sve što su uradili prethodnih mjeseci. Poručuje im ovom prilikom da je dobro i da nije klonuo duhom.

"Nisam uplašen, vjerujem da će pravda pobijediti", završava Luka svoju priču za Danas.

Na odluku kojom je Luki određena mjera zabrane napuštanja stana, žalbu će podnijeti Apelacionom sudu u Beogradu.

"Te kako je već jednom ukinuta odluka Višeg suda, vjerujemo da će i ovog puta drugačijom ocjenom dokaza donijeti odluku kojom će ukinuti rješenje kojim mu je ova mjera određena", kaže za kraj njegov branilac Aleksandar Radojičić, dodajući da su žalbu predali u petak, 1. augusta, te da čekaju odluku Apelacionog suda i nadaju se da će se Luka braniti sa slobode.

On ujedno apeluje na sve medije (što su ranije uradile i Lukine kolege s fakulteta) koji prenose dešavanja iz ovog postupka na uzdržanost i da, prije nego što objave bilo kakvu odluku suda ili tužilaštva, sačekaju zvaničnu potvrdu – jer se netačnim izvještavanjem nanosi šteta licima koja u postupku učestvuju.