U povodu obilježavanja stote godišnjice rođenja Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", prof. dr. Sanjin Kodrić, objavio je jubilarno slovo kojim je odao počast jednoj od najvažnijih ličnosti novije bosanskohercegovačke historije.

U nastavku prenosimo ovo slovo u cijelosti: 

Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović još za života postao je historija, a njegovo ime simbol – bio je djelić historije pred nama, pred našim očima i na dohvat ruke, a njegov životni put simbolizirao je mnogo više od života tek jednog čovjeka, piše Sanjin Kodrić.

Porijeklom iz porodice koju je, kao i mnoge druge Bošnjake, prognaničko-muhadžirski put doveo u Bosnu kao onu konačnu tačku, tačku odakle se nema i ne može kud dalje, Izetbegović je živio život borbe – stalnu borbu da se ostane i opstane ovdje, na ovom sudbinski dodijeljenom tlu. To je bio život pun progona i tamničenja, osvajanja slobode i životnih zamaha, padova i ustajanja, stalnih nastojanja i traženja pravog puta, puta spasa i najboljeg izlaza.

Taj jedan ljudski život, kao da nije bio samo život jednog čovjeka, već metaforički nosi historijsku sudbinu čitavog naroda – historijsku sudbinu Bosne i Bošnjaka. Historija i Bosne i Bošnjaka je, zapravo, golemo, stoljećima dugo nastojanje da se ostane i opstane ovdje, u svojoj zemlji i svojem biću, kroz progone, tamničenja, borbe i oslobađanja.

Izetbegović je bio jedan od nas – tipični čovjek Bosne, čiji se život simbolički reflektira kao sinegdoha historijske sudbine Bosne i Bošnjaka, gdje dio predstavlja cjelinu i obratno.

Danas se često prisjećamo davnog bana Kulina i njegovog doba, jer Bosna, naša domovina, je zemlja u kojoj gotovo nikad nisu bila lagodna vremena. Upravo u takvoj Bosni rastao je i oblikovao se Izetbegović, u takvom okruženju stjecao mudrost i iskustvo te, kao državnik, nastojao sačuvati život i državu Bosne i njenih ljudi. Takva Bosna je oblikovala i njega, i upravo tu Bosnu je promišljao i ostavio tragove u svom državničkom djelu i mislilačkom naslijeđu.

Bosna je, kako se ističe, kompleksna zemlja s jedinstvenom ambivalentnošću: smještena između muslimanskog Orijenta i evropskog Zapada, u posebnom liminalnom i heterotopijskom prostoru, koji je istovremeno i utopijski prostor. Ta ambivalentnost jasno se odražava u Izetbegovićevom shvatanju Bosne i njegovom državničkom radu, a njegovi zaključci imaju duboku kulturološku, sociološko-filozofsku i politološku dimenziju.

Njegova poruka iz 2002. godine — „Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime Bošnjak, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem“ — snažno odražava duboku svijest o teškoj povijesti negiranja bošnjačkog identiteta, koju je sam Izetbegović najbolje poznavao i osjećao.

Također, već 1996. godine, neposredno poslije rata, Izetbegović je naglašavao važnost njegovanja kako bošnjačkog tako i bosanskog identiteta, iznoseći stav: „Trebamo pokušati da budemo, ako je moguće, Bosanci ubuduće što više, ne zaboravljajući svoje tradicije... Svako treba da njeguje svoje tradicije, ali i da njeguje jedan ideal bosanske države.“ Ova izjava naglašava njegovu viziju cjelovite i jedinstvene Bosne u kojoj su bošnjaštvo i bosanstvo komplementarni aspekti identiteta.

Izetbegović je to još jednom potvrdio 1997. godine u New Yorku, ističući da Bosna nije samo geografska lokacija, već ideja i vjera u suživot ljudi različitih religija, nacija i tradicija.

U Izetbegoviću su se spojili realizam i idealizam – kao državnik morao je biti realan, no kao mislilac i humanist bio je duboki idealist. To najbolje ilustrira njegova izjava: „Kada sve proživiš i izdržiš... tada shvatiš da je sav smisao života u borbi protiv zla.“

Na kraju, temelj cijelog njegovog djelovanja i misli je etika – svijest o konačnosti ljudskog života i metafizičkoj odgovornosti, koja daje smisao ljudskom dostojanstvu. Upravo zato, Izetbegović je za života postao historija i simbol, ostavivši dubok trag u kolektivnoj svijesti Bošnjaka i Bosne.