Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Između Hrista i Pavla Đurišića Metodije Ostojić izabrao je ovog drugog. Nakon toga, njemu više niko ne može pomoći. Primijetiću samo ovo: u istinski pravoslavnim zajednicama za mnogo manje se ekskomunicira iz crkve.

Šta radi kip koljača, ratnog zločinca i nosioca Hitlerovog ordena https://www.cdm.me/politika/istorijske-cinjenice-cetnickog-komandanta-i-ratnog-zlocinca-pavla-durisica-odlikovao-adolf-hitler/  u crkvi, gdje ga je unio Ostojić?

Nije li Isus iz Hrama istjerao trgovce? Pogledajte Jevanđelje po Jovanu, 2:13-25. Šta mislite da bi učinio sa obožavaocima ubica?

Ostojićeva odluka da unese kip lažnog idola u hram Hristova oca stravična je paganština. Idolatrija je striktno zabranjena u pravoslavlju. Paganska orgija u Zaostru, održana pod pokroviteljstvom i u organizaciji Ostojića, posve logično je završila ruljom koje je umalo linčovala novinare. Šta je, ako ne nasilje, bilo ko očekivao od osoba koje slave ratne zločine? Šta, ako ne da svome lažnom Bogu klanja prinesu još koju ljudsku žrtvu?

Kada Isus ponovo siđe među nas, bičem će iz hramova istjerati ljude koji svoju mržnju kriju iza njegove ljubavi. Neće vam pomoći svešteničke mantije ni visoke crkvene titule. Prvo će doći po vas. Ja sam siguran da je tako i za to zalažem dušu i rizikujem paklene muke. A vi – jeste li sigurni da Ostojić čini ispravno? Ili vam je lakše da se pravite kako ne razumijete da je Ostojić juče opoganio crkvu, koju nakon njegove paganske orgije treba ponovo osveštati.

U političkom smislu, jučerašnja zbivanja u Zaostru su klasična združena BIA/SPC akcija psihološkog rata, sprovedena radi slabljenja Vlade Crne Gore, produbljenja ideoloških podjela i, u konačnici, u zbiru sa akcijama koje će tek uslijediti ili su se već odigrale, sprječavanja Crne Gore da dovrši proces pridruženja EU.

Vlada djeluje napuklo. Mandićevi su, naravno, podržali Đurišićeve idolopoklonike. Potpredsjednik vlade Bečić palamudio je nešto, ne usudivši se da pomene ni Ostojića ni crkvu ni četnike, nego je odovornost za četnički pir pokušao “pravedno rasporediti na sve strane”. Spajić je reagovao čvrsto i ušao u polemiku sa Ostojićem – ali je usamljen, što je i bila poenta čitave crkveno-obavještajne akcije.

Vlada nije spriječila SPC da odradi svoje. Kao što ni DPS-ova vlada nije spriječila postavljanje limene crkve na Rumiji. U tom smislu, SPC je odradila klasičnu demonstraciju sile. Podtekst je ovo: Spajiću je stavljeno do znanja da bi SPC mogla biti i njegov neprijatelj. Na primjer: ako bi mu nekad palo na pamet da iz Vlade izbaci bivši DF.

Srpska pravoslavna crkva je svojim jučerašnjim činjenjem još jednom potvrdila da problem sa njom nije to što je srpska, nego to što nije dovoljno crkva. Ta “crkva” vapi za hristijanizacijom. Jeres etnofilije je iz nje etički očistila pravoslavlje. Nad “crkvom” čiji mitropolit u Božiji hram unosi kipove lažnih idola a stvarnih ratnih zločinaca može se plakati ili smijati – ali o njenom navodnom pravoslavlju se ne može ozbiljno raspravljati.

Ne postoji teološko utemeljenje za ono što je juče učinio Ostojić – naprotiv. Kao što ne postoji ni teološko utemeljenje svetosavlja – jer Sveti Sava nije napisao niti jedan teološki redak.

Što nas dovodi do ključnog problema, iz kojega izvire i paganski pir koji se juče desio u Zaostru. Svetosavlje nije ideologija nego antizapadni, antiliberalni, agresivni politički program. Otac svetosavlja nije Sveti Sava, nego su to Nikolaj Velimirović i Justin Popović – SPC je obojicu proglasila svecima.

Popović je bio militantni protivnik ekumenizma i ne manje militantan antikomunista. Njegov uticaj u SPC obezbijedio je niz episkopa na koje je Popović presudno uticao: Amfilohije je bio najmoćniji među njima. Justinovci, kako su nazivani Popovićevi uticajni učenici u SPC, istrajavali su na bespoštednoj kritici zapada, racionalističke tradicije i liberalne demokratije i na taj način nauk svoga učitelja učinili dominantnim narativom u toj vjerskoj organizaciji.

Velimirović, kojega je Popović opisao kao “najvećeg Srbina nakon Svetog Save”, bio je oduševljeni pristaša Adolfa Hitlera i notorni antisemita, koji je zapisao tezu da je otac Jevreja – sam Satana.

Intelektualna tradicija koju su stvorili Popović i Velimirović posve prirodno i logično proizvodi simpatije za fašizam i nacizam, koje prepoznaje kao antikomunističku silu. Sve što je protiv komunizma, koji je po njima ultimativno zlo – saveznik je. Sa tih pozicija se lako stiže do uvlačenja u prkno Biroliju, kao što je činio Joanikije Prvi, kao i do Gvozdenog krsta koji je od Hitlera dobio Đurišić.

Sve to, međutim, nema nikakve veze sa pravoslavljem. Sve to je huljenje na Hrista i Boga Oca.