U središtu sve veće napetosti na Pacifiku otkrivene su nove dimenzije kineske vojne prisutnosti u Južnom kineskom moru. Najnovije obavještajne analize pokazuju kako je Peking tijekom posljednjih godina sustavno pretvorio niz malih otoka i grebena u golemo umrežene vojne komplekse. Riječ je o infrastrukturnom pothvatu koji danas obuhvaća više od 3200 hektara, a na nekima su sada smješteni i bombarderi sposobni za nošenje nuklearnog oružja, navodi australski portal abc.net.au.

Satelitske snimke koje je pregledala Inicijativa za pomorsku transparentnost Azije (CSIS) otkrivaju brzinu i razmjere kineske gradnje. Prema riječima njezina direktora Gregoryja Polinga, situacija je iznimno zabrinjavajuća za Australiju, Japan i Sjedinjene Države. Na tri ključne otočne baze izgrađene su luke, uzletno-sletne piste duljine 3 km, više od 70 hangara za borbene zrakoplove, položaji za projektile zemlja–zrak i protubrodske rakete, kao i napredni radarski i komunikacijski sustavi. Poling ovu ekspanziju opisuje kao “najbrži i najopsežniji primjer jaružanja i nasipavanja u povijesti.”

Trenutačno Kina upravlja s 20 postaja na otočju Paracel i sedam na otočju Spratly, od kojih četiri imaju potpuno operativne zračne i pomorske kapacitete. Snimke iz svibnja, koje je objavio Reuters, pokazale su raspoređivanje bombardera H6K na otoku Woody u Paracelima – letjelica koje mogu pogoditi ciljeve na udaljenosti Australije. Istraživač Abdul Rahman Yaacob iz Instituta Lowy upozorava da tri baze u Spratlyju sada također mogu primiti te bombardere.

Kina se utaborila

Kina dodatno drži greben Scarborough, koji je zauzela 2012., održavajući stalnu nazočnost obalne straže. Peking tvrdi da mu otoci pripadaju po povijesnom pravu, no međunarodno pravo i stav UN-a te Australije jasno ih proglašavaju nezakonitima. Još početkom 2010-ih Kina gotovo da nije imala uporišta u tom moru, a sada na Spratlyjima stoji sedam vojnih baza, oko 1300 kilometara od kopnene Kine, prenosi Dnenvo.hr.

Posebno je ilustrativan primjer baze na grebenu Mischief, koja sadrži skloništa za projektile, hangare i radarske sustave velikog dometa. Prema Polingu, jedna od laguna ondje mogla bi primiti cijelu američku pomorsku bazu Pearl Harbor, a u nju bi stao i gotovo cijeli Washington D.C.

Kineska “linija devet crtica“, ucrtana 1947., obuhvaća većinu spornog mora. Dr. Yaacob naziva je “povijesnom fantazijom” koja, unatoč neutemeljenosti, može imati ozbiljne posljedice, poput ruskih tvrdnji o Ukrajini. Australija, Japan i saveznici odgovaraju vojnim vježbama slobode plovidbe, što dovodi do incidenata – od ozljeđivanja ronilaca snažnim sonarima do uporabe laserskih zraka prema zrakoplovima.

Gradnja baza imala je goleme ekološke posljedice. Prema američkoj vladi i CSIS-u, Kina i Vijetnam uništili su tisuće hektara koraljnih grebena jaružanjem i betoniranjem, pri čemu su brodovi usitnjavali koralje u materijal za nasipavanje. Poling procjenjuje da je Kina sama uništila više od 4000 akri grebena, a dodatnih 20.000 akri morskog dna devastirano je prilikom vađenja pijeska. Zbog razmjera štete bivši američki admiral Harry Harris otočne lance nazvao je “Velikim zidom od pijeska”. Znanstvenici upozoravaju i na taloženje sedimenata s teškim metalima i naftom, koji guše preostali morski život. Procjene govore da su Kina i Vijetnam odgovorni za čak 98 % uništenja koraljnih grebena u tom području.