Naša je javnost “okupirana” vijestima i političkim izjavama u vezi s presudom Suda BiH protiv Milorada Dodika, koji opet izvodi razne akrobacije. Međutim, suštinski ništa ne mjenja. Njegovo trabunjanje traje 20 godina, a mi tapkamo u mjestu.

Od maja mjeseca i obilježavanja godišnjice UN-ove Rezolucije o Srebrenici, a posebno pred i poslije obilježavanja 30 godina od presuđenog genocida u Srebrenici, traje kulminacija srbijanskog državnog revizionizma i negacije, ne samo genocida već države BiH i Bošnjačkog naroda, piše za Preporod Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

Srbijanski, ruski poslušnici iz entiteta RS samo izvršavaju zadatke.

Značajno je da u ovom periodu ratni zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić nastavljaju s kuknjavom o vlastitoj ugroženosti, pokušavajući iskoristiti svjetsku geopolitičku i regionalnu  nestabilnost i izdejstvovati slobodu.

Zanimljivo da Radovan Karadžić na sve načine pokušava da se domogne pritvorske jedinice u Sheveningenu, gdje opet Ratko Mladić tvrdi da mu ta pritvorska jedinica ugrožava život.

Glupostima nikad kraja, sreća pa sad ta njihova glupost ne košta života nevinih ljudi, kao što je bio slučaj devedesteih.

Sudije haškog mehanizma, na čelu s predsjednicom Santanom,  su 29. jula 2025. godine odbile puštanje Ratka Mladića iz “zdravstvenih razloga” koje navodi skoro 15 godina, a Radovan Karadžić (koji po ustaljenoj praksi još iz rata) već godinama laže da mu se u britanskom  zatvoru sprema ubistvo.

Laže jedan, laže drugi zločinac, ali su sudije iz Tribunala u Hagu i britansko pravosuđe neumoljivi - prema zločincima i lažovima nema milosti, moraju odrobijati doživotne robije - do smrti.

Ostat će u presudama zabilježeno da su obojica branila svaljujući odgovornost na druge, negirajući odgovornost  i da su od prvog dana dovođenja u Hag napisali stotine molbi da ih puste na prijevremenu slobodu ili da kazne služe u Rusiji ili Srbiji.

Toliko o srpskim junacima!

Isto tako, Okružni sud u Columbiji (SAD) ponovno je odbio zahtjev supruge ratnog zločinca Radovana Karadžića, osuđenog na doživotni zatvor za genocid i ratne zločine u Bosni i Hercegovini, nakon što se žalila da je Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) neopravdano odbio da je ukloni s liste posebno označenih i blokiranih osoba - crne američke liste.

Sud distrikta Columbia zaključio je kako je OFAC opravdano odbio zahtjev Ljiljane Karadžić zbog njezine prisutnosti na javnim skupovima na kojima se slave ratni zločini i naslijeđe Radovana Karadžića, kao i zbog osporavanja legitimnosti Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), uključujući javno karakteriziranje ICTY-a kao "nelegalnog" i "malignog tumora" i njeno odbijanje saradnje s naporima ICTY-a za uhićenje Radovana Karadžića", stoji u presudi.

Advokat Peter Robinson, koji je zastupao Ljiljanu Karadžić, kazao je kako je razočaran sudskom presudom, a otkrio je kako su time propala i očekivanja da će sadašnja administracija Donalda Trumpa promijeniti odnos SAD prema sankcioniranim osobama s područja bivše Jugoslavije.

I vlada entitetan RS je potpisala novi  ugovor s nekom američkom lobističkim kućom,  od 100.000 dolara mjesečno, da se spašavaju, kao i porodica Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Obaveza svih nas koji se pozivamo na naslijeđe Suda iz Haga, a posebno onih koji upravljaju procesima i politikama i imaju sredstva, je da od presuda i haškog naslijeđa sačinimo nacionalni dokument - kako se državno rukovodstvo i svi mi koji poštujemo BiH, a u uslovima dva međunarodno  presuđena UZP iz Beograda i Zagreba, dvije međunarodno presuđene agresije i međunarodno presuđenog genicida i svih drugih zločina protiv čovječnosti, uspjeli izboriti za nezavisnost, odbraniti se, sačuvati državnost svoje domovine i, u najvećoj mjeri, u Hagu procesuirati najodgovornije, utvrđujući da je Srbija i Hrvatska još 1991. imale UZP, s ciljem podjele BiH i uništenja Bošnjaka.

U vezi s tim, podržavam argumentiranu raspravu koji vodi Dženana Karup-Druško protiv tvrdnji da je “delegacija RBiH“ potpisala podjelu BiH, potpisujući Kutiljerov plan.

Svakodnevne revizionističke i negatorske akcije su upravo potvrda da se mora hitno pristupiti stvaranju nacionalnog dokumenta na bazi haških presuda.

Dok haški, britanski i američki sudovi čuvaju naslijeđe i nemilosrdni su prema zločincima, naše pravosuđe i dalje čeka da im žrtve i građani podnose prijave protiv revizionista i negatora koje onda oni “uredno” odbijaju.

Nismo samo nezadovoljni Tužilaštvom BiH, koje nekad nešto i uradi, nego i tužilačko-istražnim organima Federacije BiH koji imaju pravni osnov čak i bolji od državnog nivoa da sankcioniraju revizioniste i negatore, uključujući pojedince iz entiteta RS.

Svi šute i mudruju, čekaju, izmišljaju izgovore na očite negacije i napade i vrijeđanja na nacionalnoj osnovi.

Kako te ljude u Tužilaštvu  i istražnim organima nije stid, imaju li oni svoje porodice i djecu i misle li da im je sreća praviti kompromise protiv pravde i BiH? Mislim da se varaju da će sve proći neprimijećeno i nekažnjeno. Neka se ugledaju na navedene primjere iz USA, Haga i Velije Britanije .

Obilježeno je 100 godina od rođenja Alije Izetbegovića, prvog predsjednika nezavisne države Bosne i Hercegovine, a mi kao da se sramimo i prvog predsjednika i prve nezavisnosti države Bosne i Hecegovine. Važnije nam je mišljenje prvog komšije koji nas naziva pogrdnim imenima, važniji nam je stav susjeda koji nam preporučuje sapun i parfem.

Vratimo se sebi, poštujmo sebe i svoje.