Piše: Hrvoje KLASIĆ (24sata)

Desničarski portali, ali i desničari po društvenim mrežama, nedavno su likovali jer je pronađen senzacionalni dokaz da je pozdrav “Za dom - spremni” korišten prije nastanka NDH. Dokaz je bila stranica jedne osnovnoškolske čitanke iz 1937., znači iz perioda Kraljevine Jugoslavije, na kojoj se nalazi pjesma pod naslovom “Za dom spreman”. Likovanje se, između ostalog, svodilo na prozivanje svih onih, uključujući i mene, koji godinama upozoravaju da “ZDS” nije nikakav stari hrvatski pozdrav, nego jedino i isključivo pozdrav koji su izmislile ustaše, a zatim ga učinile službenim tijekom postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Dakle, ova čitanka je trebala biti dokaz našega neznanja. A onda se, nekoliko dana kasnije, s puno manje senzacije i, naravno, bez isprike, pojavila informacija da je spomenuta čitanka provjerena i da u njoj pjesme, koja je trebala biti krunski dokaz ljevičarskog, jugokomunističkog i antihrvatskog povijesnog revizionizma, nema. Ili modernim rječnikom rečeno, riječ je o fake news.

Naravno da one koji su širili tu vijest uopće nije briga je li ona lažna ili nije, kao što ih najmanje zanima kad je nastao spomenuti pozdrav. Jer je svima, a pogotovo njima, jasno da je problem u njihovu odnosu prema ustaštvu. Ako se već toliko trude dokazati da “ZDS” nema veze s ustašama, onda bi se trebali potruditi i iskoristiti svaku priliku za osudu ustaškog režima. Ali to ne rade zato što ustvari ne misle da ustaštvo uopće treba osuđivati. I zato će nastavljati veličati ustaštvo, ustaše i NDH, uglavnom anonimno po društvenim mrežama, dok god se država zakonski ne odluči obračunati s veličanjem te zločinačke, rasističke i genocidne politike, režima i države.

Korištenje lažnih vijesti i fotomontaža kako bi se po ideološkom principu revidirala prošlost nije nova pojava. Prije nekoliko godina bio sam gost u emisiji na Hrvatskom radiju u kojoj je jedan sugovornik mrtav hladan izjavio da je vidio telegram kojim Josip Broz Tito čestita na ubijanju više desetaka tisuća Hrvata nakon predaje kraj Bleiburga. Znajući da je riječ o laži odmah sam tu “informaciju” demantirao, da bi spomenuti kvazipovjesničar konkretizirao svoj navod stranicom u knjizi na kojoj je telegram navodno objavljen. Došavši kući pronašao sam knjigu i stranicu, i naravno da telegrama takvog sadržaja nije bilo. Ali revizionistički desant na prošlost je izvršen, laž je lansirana i vjerojatno je sletjela baš tamo, tj. kod onih, gdje je bila i namijenjena.

Sjećam se i dokumentarnog filma Jakova Sedlara “Jasenovac - istina” koji je trebao poslužiti kao dokaz o komunističkim lažima vezanima uz taj ustaški koncentracijski logor. Kako bi upozorio na laži, Sedlar je u filmu prikazao naslovnu stranicu dnevnog lista Vjesnik iz svibnja 1945. s naslovom “Mnoge leševe iz jasenovačkog logora Sava donijela do Zagreba!”. S obzirom na to da je Jasenovac nizvodno od Zagreba, leševi nikako nisu mogli doplutati uzvodno, pa je to bio jedan od dokaza komunističke propagande s ciljem širenja lažne slike o Jasenovcu kao logoru u kojemu su ljudi ubijani (i bacani u Savu). A onda je bio dovoljan jedan odlazak u knjižnicu i uvid u spomenuti broj Vjesnika kako bi postalo jasno da je naslovnica lažirana, tj. da je riječ o fotomontaži s lažnim naslovom. I naravno da nitko zbog toga nije odgovarao, ali i naravno da je baš takav film, s takvim lažima, poslužio svrsi zbog koje je i rađen.

Ideološki motivirano fotošopiranje prošlosti vidljivo je i u odnosu prema prošlosti Nogometnog kluba Hajduk. Nakon što je svojevremeno osvanuo kalendar s igračima kojima je s dresa izbrisan grb sa zvijezdom petokrakom, nedavno je to učinjeno i na dresu Blaža Sliškovića, tj. na muralu posvećenom tom legendarnom igraču Hajduka iz 1980-ih.

Tko na ovakav način laže ustvari pokušava ukrasti prošlost. A “ne ukradi” i “ne reci lažna svjedočanstva” su dvije od deset Božjih zapovijedi koje ujedno predstavljaju temelj kršćanskog morala. Nije li zato neobično da se većina onih koji stvaraju i šire laži poput ovih spomenutih u tekstu smatraju kršćanima i ponose svojom vjerom, da retrovizore kite krunicama, a profile na društvenim mrežama slikama Krista, Gospe i citatima iz evanđelja. Pa je li moguće da takvi vjernici ne poznaju temelje kršćanstva i da im do morala nije baš previše stalo