Protiv premijera Đura Macuta je 2019. godine, u vrijeme dok je bio načelnik odjeljenja na Klinici za endokrinologiju, podnijeta krivična prijava zbog smrti pacijentkinje.

Prijavu je protiv Macuta i grupe ljekara podnio Dragan Stevanović, suprug preminule, jer nisu uzeli njen pisani pristanak za rizičnu intervenciju kojoj je bila izložena – a što su po zakonu bili obavezni da učine. Slučaj je stigao do Ustavnog suda koji već pet godina ne donosi odluku i koji je na sjednici u martu ove godine naveo da mu treba još vremena zbog „dodatnih razmatranja“.

Kada je Đuro Macut 2019. godine postao načelnik odjeljenja Klinike za endokrinologiju, jedna od stvari koje je uveo, kako tvrdi njegova saradnica, bila je ta da ljekari moraju da obezbijede pisanu saglasnost pacijenata za intervencije koje im se izvode. U pitanju je dokument kojim je pacijent jasno upoznat sa svim mogućim komplikacijama liječenja i koji svojim potpisom pristaje na to.

Zakon o pravima pacijenata takođe nalaže da je „neophodno” da ljekari za ozbiljnije intervencije obezbijede „pisani pristanak”. „Bez pristanka pacijenta ne smije se nad njim preduzeti nikakva medicinska mjera”, ističe zakon.

Međutim, nakon što je Danijela Stevanović, koja se od rijetke vrste tumora liječila na Macutovom odjeljenju, preminula, njen suprug je sakupio svu medicinsku dokumentaciju – i u njoj nije pronašao Danijelin pristanak na rizičnu intervenciju kojoj je bila podvrgnuta.

Dragan Stevanović je zbog ovoga, mjesec dana nakon njene smrti, u maju 2019. godine, podnio krivičnu prijavu Prvom osnovnom tužilaštvu u Beogradu, ali je pokrenuo i parnični postupak. Krivičnu prijavu podnio je protiv Macuta i još četvoro ljekara koji su njegovu suprugu liječili u Kliničkom centru Srbije, otkriva KRIK.

Tokom postupka Macut i ljekari tvrdili su da su sve radili u skladu sa zakonom. Iako nije postojala pisana saglasnost, naveli su da su pacijentkinju usmeno uputili u sve komplikacije do kojih može da dođe tokom liječenja. Macut je tvrdio i da je dovoljno bilo to što je postojao potpis pacijentkinje na jednom drugom dokumentu – istoriji bolesti.

Macutova tadašnja saradnica, međutim, dala je u jednom od postupaka drugačiju izjavu – tvrdeći da se potpis pacijentkinje na istoriji bolesti nije odnosio na terapiju, već je to samo bio njen pristanak da bude puštena kući za vikend. Napomenula je i da je upravo Macut na njihovom odjeljenju uveo pravilo obavezne pisane saglasnosti.

Stručnjaci sa kojima su razgovarali novinari KRIK‑a takođe su rekli da potpis na historiji bolesti ne može da se računa kao pisana saglasnost pacijenta za intervenciju.

Svi odbacuju prijave muža preminule pacijentkinje

Tužiteljka Jovana Dmitrović, ipak, odbacila je krivičnu prijavu u martu 2020. Stevanović je uputio prigovor Višem tužilaštvu, koje ga je iste godine odbacilo, a onda se obratio Ustavnom sudu koji do danas nije odlučio u ovom procesu.

„Ja mogu da pišem urgenciju, mada se oni često vode da su im nagomilani predmeti, ali pet godina čekanja nije normalno. Želim da dobijem odgovor. Nakon odluke Ustavnog suda ima prostora za dalje, mogu se žaliti i sudu u Strazburu“, kazao je suprug preminule pacijentkinje.

Svjetski stručnjak za liječenje raka kože i hirurg, doktor Marko Lens, za KRIK kaže da je obavezan potpis pacijenta kada se izvode intervencije.

„Pacijent za svaku vrstu intervencije mora da da saglasnost. Ako je u pitanju bilo koja vrsta intervencije u toj informisanoj saglasnosti mora da postoji objašnjenje i koja je procedura u pitanju, kakve su koristi te procedure, benefiti, ali i rizici koje ta procedura nosi“, rekao je Lens.

Jedini put kada se toleriše izostanak potpisa, kako kaže Lens, jeste kada je pacijent bez svijesti ili životno ugrožen.

Stevanović se, osim prijave podnijete tužilaštvu, žalio na još nekoliko adresa – Ministarstvu zdravlja i Ljekarskoj komori Srbije. Svi su odbacili njegove žalbe, ali se u dokumentaciji iz ovih postupaka vidi da se niko zapravo nije bavio problemom nepostojanja pisane saglasnosti.

Lens kaže da sudovi časti Ljekarske komore Srbije, ovakvi kakvi su sada, ne trebaju da postoje i da ljekari čuvaju jedni drugima leđa.

„Primijetio sam da postoji jedna tendencija zaštićivanja kolega. Znači – nezamjeranja. Onda dolazi do toga da prosto neće da svjedoče ili neće da kažu istinu ili napišu na način na koji, rečeno, ne znači ništa“, navodi Lens.

Novinari KRIK-a pokušali su da dođu do komentara premijera Macuta, ali nije odgovorio na telefonske pozive i pitanja koja su mu poslata.

Uspješno liječenje, a smrtnostni ishod

Dragan Stevanović, inženjer elektrotehnike, 2016. godine je saznao da je njegova 35-godišnja supruga bolesna – otkriveno je da ima tumor.

„Supruga je bila jedna mlada, snažna i jaka osoba, niko nije vjerovao da ona ima neki tumor niti bilo šta“, prisjeća se Stevanović za KRIK.

„Nije nam bilo prijatno kad smo to saznali, ali smo se brzo konsolidovali.“

Stevanovićeva supruga imala je rijetku vrstu tumora na tankom crijevu koji sporo raste i slučajno se otkriva. Nakon što su joj postavili dijagnozu, zakazali su joj operaciju u Kliničkom centru Srbije.

„То је uspješno operisana i oporavak je, da kažem krenu u plus", priča Stevanović.

Otklonjen joj je tumor, ali su ostale metastaze na jetri, objašnjava Stevanović, i sljedeći korak bilo je njihovo uklanjanje. Ljekari Klinike za endokrinologiju tada su predložili drugačiju terapiju – ne ubrizgavanjem lijekova preko vene, kako se to inače radi, već preko katetera kroz arteriju na preponi. Dragan kaže da ni njemu ni supruzi niko od ljekara nije rekao da ova intervencija, poznata kao TACE, može biti opasna. Kako je kasnije otkriveno, Danijela nikada nije dala pisanu saglasnost za ovu intervenciju – što je po zakonu obavezno u ovim slučajevima.

„Nikad prije toga nisu govorili nikome o nekim smrtnim komplikacijama i slično. Ono što je bilo rečeno nama i što je bilo prihvatljivo je to da će da opadne kosa, pa da naraste za mjesec dana“, kaže Dragan. „Urađeno je tako tri puta. Četvrti put je bila dilema, da li treba da rade pošto je supruga bila u dobrom stanju.“

Odlučeno je da primi i četvrtu dozu. Dragan kaže da je bio zabrinut jer je u to vrijeme ljekar koji je liječio njegovu suprugu otišao u penziju, ali je vjerovao da ipak nema razloga za strah i da je supruga i dalje u dobrim rukama. Danijela je potom u martu 2019. primljena na odjeljenje za rijetke tumore čiji je načelnik bio Đuro Macut kako bi dobila novu dozu terapije.

Ovaj put data joj je veća doza citostatika nego ranije. Nakon toga, priča Dragan, počela je da osjeća bolove u stomaku. Bilo joj je sve gore.

Tada je Danijela sa suprugom napisala prigovor koji je poslala direktoru Klinike za endokrinologiju Nebojši Laliću u kojem se žalila da nije bila obaviještena o mogućim komplikacijama i da joj nije dato da potpiše saglasnost za izvođenje intervencije.

„U prigovoru koji sam poslao direktoru klinike, pitao sam zašto pacijent nije obaviješten o tome i nije potpisao saglasnost, a upućen je na intervenciju sa mogućnošću smrtnog ishoda“, kaže Stevanović.

Danijelino stanje se ubrzo pogoršalo i prebačena je u Urgentni centar. Mjesec dana kasnije preminula je.

Pogođen iznenadnom smrću supruge, Stevanović je pokušavao da sazna šta se desilo s obzirom da ni suprugu ni njega niko nije obavijestio niti upozorio o mogućim posljedicama.

Direktor klinike Lalić tvrdio je, u odgovoru na prigovor Stevanovića, da su ljekari Danijelu obavijestili o tome da će izvesti intervenciju, kao i da prilikom njenog izvođenja nije bilo problema. Pisani pristanak pacijentkinje nigde nije pomenuo.

„Možda bi bilo dovoljno da su se izvinili, da su rekli da je bio nesporazum, dogodilo se, viša sila, sudbina, bilo šta… Izbjegavanjem da mi kažu šta se desilo i prikrivanjem dokumenata povećavali su moj otpor i želju da utvrdim šta je tu bilo“, objašnjava Stevanović za KRIK svoje razočaranje u ljekare.

Zbog toga je, kaže, riješio da pokrene sve postupke koje može, u nadi da će dobiti odgovore.

Pisana saglasnost

Stevanović je prikupio svu ljekarsku dokumentaciju, istoriju bolesti, analize, obdukcioni nalaz i potom podnio krivičnu prijavu Prvom osnovnom tužilaštvu u Beogradu. Postupak protiv ljekara vodio je i pred Lekarskom komorom Srbije, kao i parnični pred Višim sudom u Beogradu.

U prijavi Prvom tužilaštvu imenovao je petoro ljekara za koje je smatrao da bi trebalo da snose odgovornost za slučaj njegove supruge. Prijavio ih je za krivična djela – teško djelo protiv zdravlja ljudi i nesavjesno pružanje ljekarske pomoći.

Među njima bio je i načelnik odjeljenja na Klinici za endokrinologiju Đuro Macut – upravo čovjek koji je uveo pravilo da je pisana saglasnost obavezna. Uprkos tome, on je, kako piše u prijavi, zajedno sa kolegama donio odluku za izvođenje posljednje intervencije za koju Stevanovićeva supruga nije dala pisanu saglasnost.

Kada je dao izjavu u policiji, Macut je s podozrenjem govorio o Stevanoviću.

Macut je naveo da se Stevanović miješao u stručno-medicinski dio liječenja i da nije smatrao za shodno da mu se obrati kao iskusnom ljekaru koji se godinama bavi tom oblašću. Smatrao je da takvo ponašanje i odnos nije bio primjeren za sve što su ljekarski i sestrinski tim odjeljenja za tumore endokrinog sistema krajnje požrtvovano učinili za liječenje njegove supruge tokom svih proteklih godina i čime joj je život produžavan.

On je u policiji izjavio da na klinici ne postoje jasna pravila oko saglasnosti pacijenta. „Uobičajena praksa na našem odjeljenju je da se pacijenti uvijek obavještavaju o svim aspektima bolesti i predloženim mjerama i da na to daju usmeni ili pisani pristanak“, rekao je Macut.

Prema njegovim riječima, bilo je dovoljno što je postojao potpis Stevanovićeve supruge na istoriji bolesti. „Kod nas na odjeljenju se ovakve pisane saglasnosti pacijenta daju u pisanom obliku na istoriji bolesti pacijenta, kao zvaničnom medicinskom dokumentu, a što je bio slučaj i sa pacijentkinjom koja je svoju saglasnost dala pri izlasku na vikend, u svrhu informisanja o predstojećoj hemoembolizaciji jetre i daljem toku liječenja“, kazao je Macut.

Međutim, ova njegova izjava nije bila u skladu sa onim što je izjavila njegova koleginica – glavna ljekarka Danijele Stevanović – u parničnom postupku koji je Stevanović pokrenuo protiv ljekara. Ona je rekla da je Macut uveo jasno pravilo da mora postojati pisana saglasnost, kao i da Danijela nije dala takvu saglasnost.

„Početkom 2019. godine prof. Macut je preuzeo funkciju načelnika odjeljenja i uveo pravilo da je obavezna pisana saglasnost pacijenta prilikom izvođenja intervencija kakva je, između ostalog, i hemoembolizacija (…) Jedinu saglasnost i jedini potpis Danijela je dala na izjavu da se na sopstveni zahtjev pušta na vikend kući i nikakvu drugu saglasnost nije davala“, ispričala je na sudu ljekarka.

Ljekar radiologije, s odjeljenja na kojem je rađena intervencija, takođe je izjavio u policiji da je saglasnost trebalo da bude potpisana tamo gdje je Stevanović prvobitno bila hospitalizovana, odnosno na Macutovom odjeljenju.

Stevanović je angažovao i dva sudska vještaka koji su rekli da je pisana saglasnost bila neophodna od pacijentkinje ili najbliže rodbine.

Prvo osnovno tužilaštvo u Beogradu je, ipak, odbilo Stevanovićevu krivičnu prijavu. Na ovu odluku žalio se Višem tužilaštvu, koje je takođe odbilo njegovu prijavu.

Dragan, ipak, nije želio da odustane. Na odluku tužilaštva žalio se Ustavnom sudu. U ovoj žalbi je istakao da njegova supruga nije potpisala saglasnost.

„Ljekar nema pravo u ime pacijenta, koji nije životno ugrožen, da odluči da li će se primijeniti neka invazivna medicinska intervencija, bez obzira da li je ona jedna od metoda liječenja, ako može da rezultira smrtnom posljedicom. Pravo na život nije djeljivo sa ljekarom“, naveo je Stevanović u žalbi.

Slučaj je i dalje u rukama Ustavnog suda, koji ni nakon pet godina nije donio nikakvu odluku. Na posljednjoj sjednici, održanoj 20. marta ove godine, donesena je odluka da se odloži razmatranje Stevanovićeve prijave. Naveli su da im treba još vremena „radi dodatnih razmatranja“.

Prijava protiv Macutove supruge

Protiv supruge premijera Srbije, Jelice Bjekić Macut, takođe je podnijeta krivična prijava u novembru 2010. godine. KRIK je tražio uvid u dokumentaciju, ali je od tužilaštva dobio odgovor da su spisi predmeta „komisijski uništeni“ i saopšteno je samo da je prijava bila podnijeta zbog sumnje da je počinila krivično djelo „posebni slučajevi falsifikovanja isprave“, te da je prijava odbačena.

Macutova supruga je načelnica Odeljenja za endokrinologiju u Kliničko-bolničkom centru Bežanijska kosa, a također je dio stručnog tima u privatnoj „MD klinici“ u vlasništvu partnerke predsjednice Narodne skupštine Ane Brnabić.