Piše: MAJA RADEVIĆ

Prije tačno 21 godinu, u američkim kinima počeo se prikazivati film "Planina Brokeback" reditelja Anga Leeja u kojem su glavne uloge igrali dvojica u to vrijeme najtraženijih mladih holivudskih glumaca, Jake Gyllenhaal i Heath Ledger. Filmska priča koja je tematizirala zabranjenu homoseksualnu vezu dvojice američkih kauboja, smještena u vremenski okvir od početka 1960-ih do 1980-ih godina, postala je jedno od najznačajnijih djela savremene kinematografije i uvrštena je u Nacionalni filmski registar američkog Kongresa 2018. godine kao „kulturološki, istorijski i estetski značajno“ ostvarenje sedme umjetnosti.

BOSANSKO-AMERIČKA "PLANINA BROKEBACK"

Vremenski period u koji je Ang Lee smjestio svoje junake bio je vrijeme ogromnog napretka za gej osobe u SAD-u, početak “izlaženja iz ormara” i javnog deklariranja seksualnosti i istospolnih veza koje su do tada bile tabu čak i u najrazvijenijoj demokratiji svijeta - ali za dvojicu rančera Jacka i Ennisa, koji su imali tu nesreću da žive u izrazito konzervativnim američkim saveznim državama Wyomingu i Texasu, svijet koji toleriše njihovu ljubav bio je nezamisliv i taj napredak kao da se dešavao na Mjesecu. Leejev film privukao je pažnju gledalaca diljem svijeta ne samo zbog maestralno ispričane priče o ljubavi i slobodi ugušenoj pod pritiskom konzervativne sredine i tradicionalnih vrijednosti, već i zbog činjenice da su dvojica glavnih glumaca u stvarnom životu bili heteroseksualci čiji se identitet bitno razlikuje od likova koje su tumačili. Jedan od njih, pokojni Heath Ledger, njegovao je mačo imidž holivudskog zavodnika, kojeg su nazivali James Deanom 21. stoljeća (paradoksalno, godinama nakon Deanove smrti otkriveno je da je i on imao vezu sa muškarcem).

Dvije decenije kasnije, na crvenom tepihu ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala odvijala se uživo bosansko-američka verzija „Planine Brokeback“. Samo nekoliko koraka koje su pred fotografima, snimateljima i očima bh. javnosti napravili Fuad Backović Deen i njegov partner Will Phearson bili su dovoljni da pokrenu nezapamćenu salvu uvreda i otvorene homofobije. Njihova odluka da se zajedno pojave na crvenom tepihu kao par, držeći se za ruke, dočekana je kao čin provokacije. Val mrzilačkih komentara koji je uslijedio razotkrio je suštinu našeg društva – licemjerje i duboku netrpeljivost prema svemu što ne stane u uske, provincijalne kalupe. Dok na festivalu iz dana u dan uživamo u filmovima koji slave različitosti, dok se na pozornici govori o slobodi umjetnosti i ljudskim pravima, izvan festivalskih dvorana vlada atmosfera linča prema svakome ko ima hrabrosti da živi život u skladu sa vlastitim izborima i svjetonazorima.

Oni koji najglasnije vrijeđaju Deena i njegovog partnera uporno ponavljaju fraze o „tradiciji“, „porodici“ i „moralnim vrijednostima“. A kada sasvim malo zagrebete ispod površine, otkrijete društvo u kojem se nasilje u porodici njeguje kao dio te tradicije, u kojem femicid postaje uobičajena vijest, u kojem se kriminalci, ratni zločinci i profiteri slave kao ugledni građani, a političari kradu od naroda decenijama bez ikakvih posljedica. I u takvom ambijentu, ljubav dvoje ljudi proglašava se „skandalom“.

SLOBODA KOJA PROVOCIRA

Izlazak Fuada Backovića Deena na crveni tepih s njegovim emotivnim partnerom nije bio provokacija, to je bio čin slobode. A ta sloboda najviše boli one koji je sami nikada nisu imali. Oni koji ga danas vrijeđaju, već sutra će sjediti pred televizorom i plakati nad filmskom pričom o diskriminaciji i zabranjenoj ljubavi. U umjetnosti vole da se dive odvažnosti i različitosti, ali u stvarnosti je odbacuju. Slobodu respektuju na filmskom platnu, ali kada im se pojavi ispred nosa, na ulici, tada nastaje panika.

Sarajevo voli sebe zamišljati kao otvoren grad, koji spaja „mostove kultura“. Ali dokle god ljubav dvoje ljudi izaziva toliku količinu bijesa, otvorenost i tolerancija ostaju samo prazna priča. I zato je Deenovo pojavljivanje sa partnerom na crvenom tepihu ispred Narodnog pozorišta postalo najvažniji kadar ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala. On nas je ogolio i pokazao koliko smo kao društvo daleko od onoga čime se hvalimo.

Licemjerje je jedina neprekinuta tradicija koja se njeguje na ovim prostorima. Deen i Will nisu nikoga uvrijedili, nikoga napali, nikome ništa oduzeli. Samo su prošetali crvenim tepihom. A to je, izgleda, u ovoj zemlji najhrabriji politički čin.