Ustav Bosne i Hercegovine ne ostavlja mogućnost entitetima za samoopredjeljenje, piše Radio Slobodna Evropa.

To znači da ni najava rezolucije o samoopredjeljenju RS, koju je inicirala Narodna skupština RS, nema pravno uporište. Ipak, to nije spriječilo entitetsko rukovodstvo da nakon presude Miloradu Dodiku reaguje usvajanjem zaključaka koji predviđaju i donošenje ovakvog dokumenta.

Većina u NSRS, predvođena Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), 22. augusta usvojila je niz zaključaka nakon što je Centralna izborna komisija BiH oduzela Dodiku mandat predsjednika RS. Sud BiH je ranije pravosnažno osudio Dodika na šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija, zbog čega je ostao bez mandata.

U zaključcima poslanici su odbacili presudu i mogućnost održavanja prijevremenih izbora za predsjednika RS, najavili referendum te zadužili Kolegijum NSRS da pripremi tekst Rezolucije o samoopredjeljenju srpskog naroda i RS. Iako nije određen rok za izradu rezolucije, sama činjenica da je Kolegijum zadužen za njenu pripremu izazvala je pravne nedoumice, budući da prema skupštinskom Poslovniku to tijelo nema ovlaštenje da izrađuje rezolucije, već mu je primarna uloga planiranje rada Skupštine.

Kolegijum u aktuelnom sazivu čine predsjednik, četiri potpredsjednika NSRS i osam šefova poslaničkih klubova. Prema poslovničkim odredbama, rezolucija je dokument kojim se ukazuje na stanje i probleme u određenoj oblasti i utvrđuje politika te mjere koje treba provoditi po tom pitanju.

Ovo je drugi put ove godine da NSRS poteže pitanje samoopredjeljenja. U martu je usvojen nacrt novog entitetskog ustava u kojem se navodi da „RS ima pravo na samoopredjeljenje“. Slične ideje pojavile su se i ranije – 2019. godine usvajanjem određenih zaključaka u istom pravcu.

Stručnjaci upozoravaju na neustavnost

Profesor ustavnog prava Davor Trlin smatra da zaključci NSRS nemaju pravnu snagu i da predstavljaju dio „šireg političkog odgovora“ na presudu i oduzimanje Dodikovog mandata.

„Pokušava se sada stvoriti privid da će RS implementirati pravo na samoopredjeljenje. Slične ideje su se pojavljivale ranije, ali bilo kakva rezolucija o samoopredjeljenju nije ni ustavna ni u skladu sa međunarodnim obavezama“, istakao je Trlin.

On podsjeća da član 1. Ustava BiH definiše BiH kao jedinstvenu državu s dva entiteta i da se nigdje ne spominje pravo entiteta na jednostrano odvajanje. „Cijeli Dejtonski sporazum, koji je međunarodni ugovor, eksplicitno štiti teritorijalnu cjelovitost BiH“, dodao je.

Prema njegovim riječima, eventualno usvajanje rezolucije o samoopredjeljenju izazvalo bi reakciju Ustavnog suda BiH, Kancelarije visokog predstavnika (OHR) i državnih pravosudnih organa. Trlin smatra da bi za takav potez prije svega odgovarali oni koji pomažu Dodiku, potpisuju akte i stavljaju ih na dnevni red NSRS.

Slično mišljenje ranije je iznio i ekspert za ustavno pravo Nedim Ademović, koji je za Radio Slobodna Evropa rekao da u Ustavu BiH ne postoji pojam samoopredjeljenja, ali da se u BiH primjenjuje Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji ga predviđa. Međutim, naglasio je da bi to bilo moguće samo ako bi narod mogao dokazati da je ugnjetavan kao manjina u suživotu s političkom većinom, što u slučaju RS nije primjenjivo.

Političke reakcije i historijski kontekst

Šef Kluba poslanika Za pravdu i red i član Kolegijuma NSRS, Nebojša Vukanović, kategorično odbacuje učešće u izradi ovakve rezolucije. „Mi u toj avanturističkoj politici Milorada Dodika ni na koji način nećemo učestvovati. Mislimo da je to vrlo opasno, Dodik želi dodatno da radikalizuje situaciju i da se poigrava sa RS, i to je za nas neprihvatljivo. Mi ga stalno upozoravamo na posljedice“, rekao je Vukanović.

Dodao je da njegova stranka Dejtonsku BiH smatra „Svetim pismom“ i da im „ovakva BiH odgovara“.

Ustavni sud BiH je još 2000. godine, u djelimičnoj odluci, ustanovio da je neustavna tadašnja preambula Ustava RS, koja je sadržavala odredbu o pravu srpskog naroda na samoopredjeljenje. Sud je tada proglasio neustavnim i druge odredbe koje su govorile o volji RS da se povezuje „s drugim državama srpskog naroda“ i definisale RS kao „državu srpskog naroda i svih njezinih građana“. Prema obrazloženju, takve formulacije su bile u suprotnosti s odredbama državnog Ustava koje garantuju suverenitet i teritorijalni integritet BiH.