U posljednje vrijeme, uglavnom “novim” penzionerima, koji penziju dobijaju putem “Pošta Srpske” na kućnu adresu, dešava se da na dostavnom čeku imaju odbitak u iznosu od nekoliko konvertibilnih maraka. Riječ je kažu, o novom nametu, a to je naplata usluge dostave u visini od 1% iznosa same penzije, izvještava BN televizija.

Svi oni koji su u penziju otišli poslije 2023. godine, a prinuđeni su bolešću ili žele da im penzija bude dostavljena na kućnu adresu, bili su dužni da potpišu obavezu plaćanja ove usluge u visini od 1% iznosa penzije, dok će oni koji su penzionisani prije 2023. ovu uslugu, početi da plaćaju od 1. januara 2026. godine.

“Ističemo da se ne radi o uvođenju nove naknade, već o izboru korisnika koji se od jula 2023. godine, opredjeljuju za isplatu penzije putem pošte, uz njihovu saglasnost da sami snose trošak distribucije”, stoji u odgovoru Fonda PIO Republike Srpske.

Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje na ovaj način je elegantno, umjesto da iz budžeta Republike Srpske obezbijedi sredstva za ovu uslugu, koju prema ugovoru vrše “Pošte Srpske”, a koja je namjenjena ljudima sa uglavnom najnižim primanjima u našem društvu, upravo njih “udario po džepu”. 

U članu 5. navedenog Ugovora definisano je da se Fond obavezuje da Poštama Srpske, na ime izvršene usluge, plaća naknadu u visini od 1% na iznos obračunatih penzija. Dakle, Pošte Srpske ne naplaćuju naknadu od penzionera za uslugu isplate penzija na kućnu adresu”, navode u dopisu iz “Pošta Srpske”.

Na ovaj način će mizerna povećanja penzija od svega par konvertibilnih maraka, koje slavodobitno najavljuje resorna ministarka Zora Vidović, otići za, gle ironije, plaćanje dostave penzije.

“To je van pameti. Taman nam još i to treba. Oguliše nas sa svih Božijih strana. Čovjek je čitav vijek radio, malo penzijice zaradio… Samo izmišljaju nešto gdje im je sigurna para. Sva penzija ispod 1.000 maraka, to je sadaka. To ljudi samo preživljavaju. Toliko je život skup, a penzioneri jadni nastoje da nikom ne duguju. Oni su najveće platiše u ovome društvu…  

A ovo što oni daju, povećavaju, to ništa nije. Pa daš sirotinji dvije marke, a oni dali 3 marke povećanje penzije. Kako ga nije sramota bolan? A oni od bijesa ne znaju kud udaraju. Dao tri marke borcu, mada ima boraca i divljih i svakakvih. Dao mu tri marke što je svaki dan mislio hoće li živ doći kući ili neće.

To je bruka i sramota. Sramota je o tome i pričat, ali na žalost sve nam je tako. Nemamo države. Rukovode i vladaju lopovi i kriminalci, seljačke barabe, gradski uličari. Ti vladaju danas”, smatra Halil Čolaković, penzoner SUP-a.

“Ne znam kako će se to odbjati. Ima sitno, pa nema. To je čista zezancija, da se tako izrazim. Oprostite na izrazu”,  kaže Slavko Bošnjak, prenzionisani radnik SO Bijeljina.

“Nije to lijepo. Iako su penzije male, još oduzeti i to… Kako će taj narod da živi?

“Nije to pošteno. Ja svakako mislim da bi trebalo ostat’ besplatno i dalje”.

I dok se iz budžetske kese razbacuju silni novci za raznorazne luksuzne zgrade, hotele i arbitraže, koje su predstavnici vladajuće elite slučajnim ili namjernim nečinjenjem izazvali, za one koji su pošteno zaradili svoje penzije ta kesa je izgledna nedostupna. I ne samo to, već raznoraznim nametima pokušava da im se uzme i “crno ispod nokta”.

“Nije to loše da se donese penzija nekom ko je recimo nepokretan i ko ne može otići sam, a ko može otići, što ne bi otišao? Ali je sramota da uzimaju od recimo 400 maraka. To su pretežno ljudi sa nižim penzijama i treba da mu uzme i to malo što mu donese penziju kući, a poštar ima platu tamo. Prema tome, meni to i nije baš najjasnije”.                    

“Treba da da neko još i tu marku i još hiljadu nekih obaveza, a pošta radi, primaju svoje plate i to je njihova obaveza da donose tu panziju. Donosila se penzija u prošlih 100 godina i dok je moj otac još bio živ. Prema tome to je stvarno jedna glupost. Znate koliko penzionera ima? -Pa mislim, nema to smisla.“

“Mislim da je to sramota. I od toga malo treba uzeti još nešto . Pa nije fer”.

Kako će ovaj sistem funkcionisati i dokle će penzioneri da trpe maćehinski odnos vlasti, ostaje da se vidi. A kako je ovaj problem riješen u razvijenim zemljama, najbolje možemo vidjeti na primjeru Njemačke, gdje penzioneri nemaju mogućnost dostave penzije putem pošte, već samo preko bankovnog računa. Ukoliko penzioner ne želi da plaća visoku bankarsku proviziju, ima mogućnost da da punomoć članu svoje porodice, da penzija liježe na njegov račun, čime je izbjegnuta bilo kakva globa na račun samog penzionera.