Zlatan Ibrahimović nije imao lako djetinjstvo u rodnom Rosengårdu. Odrastao je u siromaštvu, sestra mu je imala problema s drogom, a roditelji su se razveli pa je sa samo devet godina otišao živjeti kod oca. Postojala je bojazan da će skrenuti na krivi put i postati delinkvent.

Nerijetko je i prelazio tu granicu – znao je krasti kako bi pomogao sebi i roditeljima. Ipak, imao je i one koji su mu pružali iskrenu podršku, poput susjede Šveđanke koja ga je hranila.

Škola je izražavala zabrinutost zbog njegova ponašanja pa mu je dodijeljen i poseban pedagog koji ga je pratio i nadgledao. No ta odluka probudila je bunt u njemu – jednom prilikom pogodio je pedagoginju loptom u glavu. Bio je to trenutak kad je lako mogao skrenuti putem s kojeg bi se teško vratio u redovito obrazovanje, a njegov otac bio je užasnut tom mogućnošću i burno je reagirao u školi, piše Dnevno.hr.

Zlatan Ibrahimović (Foto: Guliver image)

Bilo je pretjerano

"U školi koja se zvala Sorgenfri zaposlili su specijalnog pedagoga zbog mene, ali bio sam strašno ljut. Priznajem, bio sam nemiran, možda najgori od svih, ali specijalni učitelj zbog mene… Bilo je malo pretjerano! Ma hajde, molim vas", otkrio je u knjizi Ja sam Zlatan David Lagercrantz.

"Imao sam dobre ocjene. Iz likovnog petica, četvorka iz engleskog, kemije i fizike. Nisam ja bio neki narkoman. Ne sjećam se da sam pošteno povukao dim cigarete u to vrijeme. Samo sam bio nemiran i glupirao se, smetao. Ali je krenula priča da sam završio u specijalnoj školi. Baš su me htjeli negativno obilježiti, osjećao sam se kao vanzemaljac".

Zlatan priznaje da je imao problema s koncentracijom na učenju, ali da je uživao u tjelesnim aktivnostima.
"Osjećao sam se kao da je u meni postavljena tempirana bomba koja odbrojava. Je li uopće potrebno naglasiti da sam bio odličan u tjelesnom? Možda mi je nedostajala koncentracija i bilo mi je teško sjediti mirno na satu s knjigama. Ali mogao sam se usredotočiti ako je trebalo šutnuti loptu ili baciti kuglu".

Snimka ekrana/ Facebook

Otac poludio

"Jednog dana smo igrali ‘innebandy’. Ta moja specijalna učiteljica bila je prisutna i samo je zurila u mene. Promatrala je svaku moju sitnicu i visjela mi za glavom poput flastera. Tako sam se naljutio da sam je spucao loptom pravo u glavu. Ona se šokirala, a potom su pozvali mog oca i htjeli su me poslati kod psihijatra ili u neku specijalnu školu, ili čak u dom za preodgoj, što ja znam".

Otac Šefik Ibrahimović, nekadašnji pjevač iz Bijeljine, reagirao je burno i napravio scenu u školi.
"Ako me razumijete, bilo je sasvim pogrešno o tome raspravljati s mojim ocem. Niko nema pravo tako govoriti o njegovom djetetu, a najmanje učitelji. Poludio je od bijesa i derao se na cijelu školu nekim divljim kaubojskim stilom: Tko ste vi da osuđujete moje dijete na psihijatriju? Vi biste trebali biti zatvoreni na psihijatriji. Što je s vama? Mom djetetu nije ništa, on je najbolje dijete na svijetu, gonite se u materinu svi odreda".

Prisjećajući se svega, Zlatan dodaje:
"On je klasičan ludi Jugoslaven, potpuno ufuran u svoj film, a ta učiteljica ubrzo je prestala raditi. Specijalni učitelj samo zbog mene? I sada sam ljut. Naravno, bio sam nestašan i nemiran, ali obilježiti dijete na takav način… Tako se ne smije postupati s djecom. Kada bi netko sada mog Maksa ili Vincenta tretirao na taj način, bio bih gori od svog oca i ponašao bih se gore od šumskog divljaka. Kunem se. Taj način odgoja još uvijek sjedi u meni kao rana. To me izjedalo", prisjetio se Ibrahimović u autobiografiji.