Nakon što je spisateljica Vedrana Rudan na svom blogu objavila tekst pod naslovom „Ceca u Benkovcu“, društvene mreže preplavile su burne reakcije čitatelja. Njen kritički komentar, u kojem se osvrće na aktualna događanja u Benkovcu i posebno na lik Nediljka Gende, izazvao je niz komentara i pokazao podijeljena mišljenja javnosti, prenosi Dnevno.hr.

U svom tekstu Rudan piše:
„Jasno im je da su mogli izgubiti glavu jer su ih benkovački divljaci na čelu sa onim za dom spremnim Gendom optužili za širenje jugoslavenstva. Kad hrvatskom dragovoljcu iz tih krajeva, posebno onima koji rata vidjeli nisu, spomeneš jugoslavenstvo ili, fuj, fuj, bratstvo i jedinstvo on se, ako si muško, hvata za pištolj, ako si žensko za kuac pa onda za pištolj. Sve su žene u toj zabiti ‘kuve’ osim njihove matere. Nisam sigurna da ni o materi lijepo misle ali bit ću milostiva. Benkovačka priča je do danas imala nekakvu glavu i rep. Sukobile su se dvije grupe. S jedne strane djeca koja ‘mrze sve što je hrvatsko’, s druge strane dragovoljci koji obliveni trideset godina starom herojskom krvlju mrze sve što je srpsko, jugoslavensko, četničko.“

Objava je privukla veliki broj komentara, u kojima se mogu prepoznati potpuno suprotna stajališta – od podrške autorici do oštrih kritika na njen račun.

„Odbijte sotone“

Jedan od komentatora poručio je:
„Kakvi branitelji, ljudi moji, to su, realno, veterani – i ništa više. Jer pravo je pitanje: od koga to oni danas ‘brane’ Hrvatsku? Od samih Hrvata? (…) Budimo iskreni – ne brane oni Hrvatsku, brane oni svoje fotelje, privilegije i status ‘svetih krava’. Dok obični umirovljenici kopaju po kontejnerima, oni kopaju po državnim proračunima. A povici i znakovlje kojima se kite – i to otvoreno ustaško/fašističko – dovoljno govore kakvu Hrvatsku oni žele. To nije država slobodnih ljudi, to je karikatura na račun naroda i slobodnih ljudi.“

Drugi pak ističu sasvim drukčiji pogled:
„Draga gospodo Vedrana da cura pjeva pjesme nije važno čije su jer mi koji slušamo osjećamo riječi izgovorene u pjesmi i to nam se sviđa pa tako nije nam ni važno pjeva li ovaj ili onaj, i nije važno je li njen otac dragovoljac ili nije (…) ona radi ono što voli i u čemu je dobra i tako zarađuje da može da preživi u ovoj napaćenoj Hrvatskoj dok su ovi drugi pokrali što se moglo pokrasti, mladost otjerali u Europu doveli neke nove ljude, ljudi koji mole krunicu smeta novinarčićima kao što je dotična, propagira neke nove vrijednosti i njihova banda ometa molitelje pa hvala dobrim ljudima što su im pokazali kako nije baš dobro kad nekome zabranjuješ ili se izrugivaš odbijte sotone.“

Bilo je i emotivnih poruka upućenih samoj spisateljici:
„Draga duša, bolest joj uzima snagu ali mač oštar kao i uvijek. Ali interesantno je to što je taj zbor pavijana tako glasan i prodoran, oni si ne dopuštaju nikakav dijalog. I, kao uteg, vuku ljudske vrijednosti ka dnu ali oni to osjećaju kao nebeske visine. Da li se bar nekad, u osami, zamisle nad tim?“

„Kako ne crknu od mržnje“

Neki su Rudan podržali riječima:
„Bravo!!! U centar. Nema razlike između onih koji bi slušali cecu i mpt. Namjerno malim slovima pišem jer nisu vrijedni ni uvažavanja ni gramatičkih pravila.“

No, nisu izostali ni oštri osvrti na atmosferu u Benkovcu:
„Isuse dragi kako takvi ljudi mogu sa tom mržnjom u sebi da žive kako ne crknu od mržnje.“