Piše: MARIO ILIČIĆ

Nova cesta Ravno–Slano koja povezuje Ravno (BiH) s granicom Hrvatske kod Slanog, a koja prolazi kroz mjesto Zavala, omogućit će da se za svega 15 minuta stigne od Zavale do Slanog, znatno unapređujući prometnu povezanost regije.

Nova cesta duga je oko deset kilometara i široka je šest metara.

Taj je infrastrukturni pothvat povijesni, jer će južne dijelove Bosne i Hercegovine povezati s jadranskom obalom do koje se stiže za svega nekoliko minuta.

Nakon 30 godina ponovno sam stigao u Slano. Tada, daleke 1995. godine, mjesto je bilo gotovo potpuno uništeno i devastirano, hotel Admiral u centru Slanog minirali su agresori, a kuće su mahom bile popaljene još početkom 1992. godine. Slano je danas potpuno drugačije, odiše čistoćom, sve je novo i uređeno, od rive do plaža, a na svakom koraku možete sresti ljubazne domaćine koji su u svakom trenutku spremni ponuditi bilo kakvu vrstu pomoći.

Ako na plaži sretnete bivšeg sarajevskog profesora Šaćira Filandru ili pak mostarskog sindikalca i prosvjetara Josipa Milića, to neće biti slučajno. Slano je omiljena ljetna destinacija Bosanaca i Hercegovaca, ali te veze ne datiraju od današnjih dana.

Naime, Slano u Repblici Hrvatskoj i Staro Slano Bosni i Hercegovini od davnina povezuje nekoliko povijesnih niti.

U prvom redu tu je geografska blizina i prometna važnost. Oba su mjesta smještena na području jugoistočne Hercegovine i Dubrovačkog primorja, dakle, uz nekadašnju vrlo važnu trgovačku i vojnu rutu između Dubrovačke Republike i unutrašnjosti Balkana.

Naziv „Slano“ dolazi od soli – glavnog trgovačkog proizvoda u to doba. Cesta „soli“ vodila je iz Stona i Slanoga preko Popova polja, do Starog Slanog i dalje prema unutrašnjosti.

Slano je od 1399. pripalo Dubrovačkoj Republici, postalo administrativno i trgovačko središte, a Staro Slano u BiH, kao utvrda na granici Osmanskog Carstva i Mletačke Republike, nakon 15. stoljeća imalo je stratešku važnost za kontrolu prolaza prema Dubrovniku.

Dakle, oba mjesta bila su granični punktovi dvaju svjetova: Dubrovačke Republike (saveznika Mletaka) i Osmanskog Carstva.

Sol iz Stona i Slanoga transportirala se karavanama prema unutrašnjosti, a Staro Slano bilo je važno odredište na toj ruti.

Osim soli, iz unutrašnjosti Bosne i Hercegovine su se donosili žito, vuna, stoka, pa čak i vino, koje su Dubrovčani otkupljivali i izvozili.

Zato se oba mjesta vezuju uz trgovačke puteve i razmjenu dobara.

Dubrovačka Republika imala je diplomatske i trgovačke ugovore s Osmanlijama, pa su mjesta poput Slanoga i Starog Slanog bila ključne točke kontakta i pregovora.

Putopisac Evlija Čelebija u 17. st. spominje Staro Slano kao mjesto na granici s Dubrovčanima, dok se u istom razdoblju u Slanom nalazio rektorski dvor Republike – simbol vlasti.

OBALA OHMUČEVIĆA

Najduža ulica u Slanom zove se Obala Ohmučevića, razlog je to više, da malo istražimo i povijest toga prezimena.

Naime, zavirili smo i u Fojnički grbovnik, te nakon dužeg istraživanja, dolazimo do podatka da su Ohmučevići bili bosanski velikaši iz 14. stoljeća čije su dvije obiteljske grane preselile u okolicu Stoca, a nakon toga i u Slano.

Prema starijim povjesničarima i lokalnoj predaji, Ohmučevići vode porijeko iz Hercegovine, iz mjesta Orah kod Stoca i šireg područja Popova polja.

Ondje su živjeli kao vlastelinske obitelji u srednjem vijeku.

Njihov uspon povezan je s preseljenjem u područje pod Dubrovačkom Republikom (najprije Ston, a zatim Slano), gdje su postali dio uglednog sloja dubrovačkog primorja.

Nakon osmanskog prodora u Hercegovinu (15.–16. st.), mnoge su domaće porodice pobjegle prema dubrovačkom teritoriju, gdje je vladala sigurnost i stabilnost.

Ohmučevići su tada u Slanom podigli palaču i postupno se potpuno integrirali u dubrovačko društvo.

Dubrovački arhivi spominju ih već u Stonu i Slanom u 15. stoljeću.

Ipak, Ohmučevići (posebno Petar Ohmučević u Španjolskoj) naglašavali su „hercegovačko plemićko porijeklo“ jer im je to pomagalo da stvore „slavnu lozu“ povezanu s ilirskim i slavenskim vladarima.

Njihov „grbovnik“ i kasnija genealoška predanja temelje se na toj hercegovačkoj vezi.Ohmučevići su postali istaknuti pomorci, trgovci i velikaši, a njihova bosanskohercegovačka korijenska priča bila je važna za kasniju „legitimizaciju“ u Španjolskoj i Europi.

Obitelj Ohmučević, u povijesnim izvorima često je povezana s prezimenima poput Grgurić i Ivelja, bila je jedna od najznačajnijih pomorskih dinastija iz Slanog. Već u 15. i 16. stoljeću živjeli su u okolici Slanog – u naseljima poput Grgurića, Slanog i Banića.

U razdoblju 16. stoljeća, u vrijeme procvata slanskog brodarstva, Ohmučevići su upravljali flotom brodova, sudjelovali su u službi Španjolske i čak u pohodu Nepobjedive armade protiv Engleske.

Godine 1588., Petar Ohmučević zapovijedao je eskadrom od 12 velikih brodova s više od 3.000 članova posade, a obitelj je osigurala oružje i opremu u vrijednosti 150.000 dukata

Petar Iveljić Grgurić Ohmučević – „Don Pedro“

Petar je rođen oko 1552. u Slanom, bio je najpoznatiji član dinastije: mornarički zapovjednik i brodovlasnik u službi španjolske krune. Stekao je ogroman ugled i imetak.

U Slanom postoji ljetnikovac obitelji Ohmučević, spomenik kulture koji je obnovljen i povremeno otvaran za posjetitelje; vlasnički je u rukama obitelji Pervan, koja organizira povijesna predavanja o Petru i obitelji.

Petar je, prema nekim izvorima, darovao barokni oltar za crkvu sv. Jeronima u Slanom, izrađen u Napulju — simbol njegovog aristokratskog nastojanja.

Obitelj Ohmučević, osim Petra, dala je kulturi i slikaricu Jelenu Ohmučević-Grgurić i govornika Šimu Ohmučevića.

Slika s Ohmučevićevim rodoslovljem čuva se u Galeriji slika HAZU.

Ljetnikovac Ohmučević smješten je u sjeveroistočnom dijelu Slanog.

Arhitektonski, radi se o pravokutnoj građevini s dvokatnim glavnim dijelom i manjim jednokatnim krilom s terasom. U unutrašnjosti se nalaze centralna dvorana i četiri prostorije s kamenim namještajem.

NAJPOZNATIJE OSOBE IZ SLANOG

Vukosav Nikolić (oko 1395–1403), bosanski vojvoda i plemić, koji je bio vladar Neuma, Popova polja i donjeg toka Neretve. Iako nije rođen u Slanom, poginuo je upravo u neposrednoj blizini tokom Bosansko-ragužanskog rata 1403.

Goran Milić, poznati novinar, televizijski reporter i urednik, također potječe iz Slanog

I pokojna Karmen Bašić, istaknuta hrvatska novinarka, prevoditeljica i aktivistica, najpoznatija po svojoj ulozi kao izvršna direktorica Instituta Otvoreno društvo – Hrvatska, organizacije povezane s mrežom zaklada Georgea Sorosa, porijeklom je iz Slanog. Štoviše, bila je sestrična novinara Gorana Milića.

Politolog Davor Gjenero otkrio nam je da su njegovi korijeni iz Slanog.

Naime, prezime Gjenero potječe od talijanskog "generoso" (velikodušan), zapravo dolazi od dubrovačke riječi "đenero", što znači general. Ova etimologija ukazuje na vojnu ili plemićku povezanost obitelji u prošlim vremenima.

Ponekad se pogrešno povezuje s talijanskim „generoso“ (velikodušan), ali lokalna etimologija naglašava status ili titulu.

Također, Mirsad Purivatra živi u Slanom. On je osnivač i direktor Slano Film Days, filmskog festivala koji se održava u Slanom i Elafitskim otocima. Purivatra je, podsjetimo, bio dugogodišnji direktor Sarajevo Film Festivala, kojeg je vodio 27 godina.

Naši izvori nam otkrivaju i kako je Oskarovac Danis Tanović pronašao utočište u Slanom. Navodno u tom mjestu ima i vikendicu.

Slano je danas potpuno obnovljeno, izuzev nekolicine privatnih kuća čiji su vlasnici nepoznati ili se nisu mogli usuglasiti što kome pripada.

U mjestu danas možete vidjeti i djelatnike iz oblasti ugostiteljstva koji su stigli iz Srbije, a na jednodnevno kupanje gotovo svakodnevno dolaze građani iz Ljubinja i Trebinja, prvenstveno zbog blizine granice.

Na koncu, treba napomenuti i kako su Bosanci i Hercegovci vrlo cijenjeni u Slanom, mjestu u kojem se ne gleda kako se tko zove, a ima li takav stav Slanjana veze s poviješću i vezama s Bosnom i Hercegovinom, prosudite sami.