Peta republika koju je ustanovio Charles de Gaulle djeluje sve neodrživije. Francuska politika je toliko paralizirana da se ostavka predsjednika Emmanuela Macrona — ideja o kojoj se nekada šaptalo samo po hodnicima vlasti — sada otvoreno razmatra.

Ipak, iako bi Macronov odlazak predstavljao politički potres na europskoj diplomatskoj sceni, sve je više sumnji da bi to razriješilo blokadu koja guši Petu republiku. Problemi Francuske čine se dubljima, piše Politico.

Macron već traži svog petog premijera u manje od dvije godine, očekujući da će François Bayrou u ponedjeljak biti smijenjen zbog nepopularnih mjera za smanjenje ogromnog proračunskog deficita.

No, može li novi premijer kojeg bi predložio Macron provesti milijarde eura ušteda koje su zemlji potrebne kako bi izbjegla dužničku krizu? I mogu li novi izvanredni izbori donijeti stabilnu većinu? Ni jedno ni drugo ne izgleda vjerojatno. A čak i kad bi Macron podnio ostavku, njegov bi nasljednik gotovo sigurno bio suočen s istim preprekama.

Prijeti dužnička kriza

Gotovo 70 godina institucije Pete republike odolijevale su svim izazovima – štrajkovima i masovnim prosvjedima. Predsjednici su uglavnom izdržali cijeli mandat, iako često nepopularniji nego na početku. Sustav je opstajao.

Danas, međutim, parlament je u blokadi, proračunski pregovori su u zastoju, a šapat o socijalnim nemirima postaje sve glasniji. Financijska tržišta su nervozna, a i sam Bayrou upozorava da Pariz može završiti u „grčkom scenariju“ ako se potrošnja ne zauzda.

Na toj pozadini, krajnje desni čelnik Rassemblement nationala Jordan Bardella i krajnje lijevi Jean-Luc Mélenchon, čije stranke zajedno drže trećinu mjesta u Nacionalnoj skupštini, otvoreno pozivaju predsjednika da odstupi.

„To čujemo čak i od ljudi bliskih Macronovu taboru“

Razgovor o njegovu odlasku više nije bizarna ideja – u njega su se uključili i ugledni politički komentatori te pojedinci s centra desnice.

– Čujemo to čak i od ljudi bliskih Macronovu taboru – rekao je Mathieu Gallard, analitičar iz Ipsos France. – Nelagoda je stvarna.

Macron, međutim, gotovo sigurno neće „baciti ručnik“. Tim više jer bi njegov prijevremeni odlazak – predsjednički izbori nisu zakazani do 2027. – malo toga riješio.

Istraživanja pokazuju da bi novi parlamentarni izbori vjerojatno opet donijeli podijeljeni parlament, uz nekoliko mandata više za krajnju desnicu Marine Le Pen.

„Nisam vidio ovakvu neizvjesnost još od 1968.“

– Političari pogrešno vjeruju u mit da Francuzi biraju vođu i zatim mu daju radnu većinu u parlamentu – rekao je francuski ustavni stručnjak Benjamin Morel.

Taj mit, kaže on, srušio je upravo Macron kada je 2017. pobijedio kao liberalni „rušitelj sustava“ i razbio dvostranačku tradiciju Francuske. Pukotine koje su tada nastale sada mu se vraćaju.

– Nisam vidio ovakvu neizvjesnost još od 1968. – rekao je Éric Chaney, bivši glavni ekonomist osiguravajuće kuće AXA, misleći na studentske prosvjede i štrajkove iz svibnja 1968. koji su paralizirali zemlju. – Odjednom ne znaš što se događa s tvojim gospodarstvom, tvojom vladom.

Macron, poznat po tvrdoglavosti, uporno odbacuje mogućnost prijevremenog povlačenja. Već osam godina dominira francuskom politikom, postavši i polarizirajuća figura, dok obećanja da će od zemlje stvoriti „start-up naciju“ nisu ispunjena.

Dobro zna da nema naznaka da su francuski političari spremni ostaviti po strani podjele i riješiti proračunsku krizu u interesu nacije.

Situacija će se samo pogoršavati

– Nastavit ćemo produbljivati deficit, ništa se neće dogoditi i situacija će se samo pogoršavati – kaže Gaspard Gantzer, bivši savjetnik socijalističkog predsjednika Françoisa Hollandea.

No, oporba bi pogriješila ako misli da može smjenama premijera, novim izborima ili čak prijevremenim predsjedničkim izborima izbjeći gorki lijek štednje, upozorava Chaney.

– Ako ljudi počnu misliti da to nije strašno i da možemo živjeti s deficitom, idemo prema punoj krizi – kaže on. – Njemačka će početi misliti da je Francuska ozbiljan problem, a Europska središnja banka neće moći pomoći francuskoj vladi u upravljanju dugom.

Prema njegovu mišljenju, Njemačka bi mogla postaviti uvjete za bilo kakvu pomoć ECB-a.

No čak i da Berlin izvrši pritisak, pitanje je bi li Pariz popustio. Uzimajući u obzir prosvjede Žutih prsluka 2018–2019, prosvjede protiv mirovinske reforme 2023. i sadašnje pozive na opći štrajk – očito je da francuska javnost nema volje za odricanjima i mjerama štednje.

Kad je riječ o uklanjanju Macrona, Francuska – sa svojom poviješću revolucionarnih smaknuća kraljeva – dobro razumije i privlačnost i opasnosti „odsijecanja glave“.

Lako je tražiti njegov odlazak — ali Francuska mora biti spremna i na kaos koji bi uslijedio.