Nasiha Dervišević kazala je da je živjela u Biljanima, zaseoku Brkići, sa suprugom, troje djece te svekrom i svekrvom. Navela je da je njen suprug Ferid radio u Sanici do maja, kada su radnici bošnjačke nacionalnosti morali napustiti tvornicu. Kako je navela, živjeli su u strahu od srpske vojske.

“Šta su htjeli, to su nosili. Traktore... Moj svekar je imao svu mašineriju”, kazala je Dervišević.

Ispričala je kako su 10. jula poslali jednog mladića da kaže svim muškarcima da dođu na Jezerine, gdje su bile njive koje su obrađivali. Odatle su odvedeni prema školi, a njenog svekra i njegovog brata su vratili.

“Mi smo u kući bili u panici. Čuje se pucnjava... Pred noć samu, mi smo čuli bagere, kamione”, prisjetila se svjedokinja.

Dodala je da se muž nije vratio, kao ni drugi muškarci. Rekla je da je očekivala da su odvedeni na Manjaču. Od drugih je čula da su ubijeni i da su vidjeli neka tijela. Posmrtni ostaci supruga pronađeni su na lokalitetu Crvena zemlja.

Dervišević je kazala da je bila trudna kada je odveden njen suprug i da se prije vremena porodila. Navela je da je sin preživio, a da je djevojčica umrla poslije tri mjeseca.

Rekla je da je sa svoje četvoro djece krajem oktobra napustila Biljane konvojem koji je bio organizovan.

“Sad su djeca u inostranstvu, selo je pusto”, kazala je svjedokinja.

Ona je svjedočila na suđenju Jovi Kevcu, koji je u svojstvu komandanta Saničkog bataljona optužen za zločine u Biljanima počinjene 10. jula 1992. godine. U optužnici se navodi da je optuženi imao kontrolu nad pripadnicima vojske i policije koji su proveli akciju “čišćenja”, u okviru koje su odveli oko 250 muškaraca u školu i dom, te ih izvodili u grupama i ubijali.

Na pitanja branioca Sime Tošića, Dervišević je rekla da njen suprug nije ništa radio od maja do 10. jula, te da nije imao oružje. Kazala je da joj je dijete upisano u matičnu knjigu, te da je tada saobraćao autobus ali nisu smjeli da se njim voze.

Svjedok Muharem Subašić rekao je da je živio u Biljanima, u zaseoku Jabukovac, i da je do maja išao u školu. Ispričao je kako je 10. jula vojska opkoljavala Biljane, u kojima, kako je naveo, nikad ni petarda nije pukla.

Kazao je da se s još trojicom sakrio u jednoj kući i da je, kada su izašli, vojska već bila prošla prema školi.

“Tamo su se čuli pucnji”, prisjetio se svjedok.

Ispričao je kako su 13. jula uveče krenuli preko Grmeča i kako su poslije desetak dana došli do Bihaća. Saznao je da je u Biljanima ubijeno oko 260 ljudi.

“Sve su mi pobili s kim sam odrastao i išao u školu… u jednom danu”, rekao je Subašić.

Suđenje se nastavlja 9. oktobra. 

(Detektor)