Da naši političari u trenucima veselja i opuštenosti znaju zapjevati, zaigrati, popiti, pa i popeti se na sto, nije nikakva novost. No, "pobjednik" ovih dana definitivno je ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez, koji je snimljen na jednoj svadbi u Livnu, kako stoji na stolu i pjeva s rukama u zraku, piše Faktor.ba.

Za javnost i poznanike ministra Heleza ovo nije nikakva nepoznanica, niti on krije da je "veseljak".

Da ministar voli popiti pa kad se "zakuha" i "pobiti", znaju i ptice na grani. Ništa ovo ne bi bilo neobično da Helez nije pjevao pjesmu Marka Perkovića Thompsona: "Oj, Ivane, pobratime mio, jesi l' skoro na Kupresu bio."

Ministar se poslije pravdao jer je bilo očito da je on glavni akter snimka.

Rekao je da je "pjevao iz srca, da je to domoljubna pjesma, te da su ga ponijele emocije jer se sjetio djetinjstva." Istina je da je Helez sa Kupresa, gdje je proveo djetinjstvo, pa je i razumljivo da ga pjesma "dira". No, ono što nije razumljivo jeste da je jedan ministar odbrane BiH, i to SDP-ovac, pjevao Thompsonovu pjesmu.

Thompsonov opus i veza sa "domoljubnim" ubijanjem

Marko Perković Thompson je omiljeni pjevač desničara, hrvatskih nacionalista i ustaša, koji se time i ponose.

"Stići će vas naša ruka i u Srbiji", "U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila", "Oj, Neretvo, teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu" – samo su neki od "domoljubnih" stihova koji su mu se "omakli".

Istina, pjesma "Jasenovac i Gradiška Stara" je zabranjena i Thompson je više ne pjeva. Tvrdio je da "nikada nije bila dio njegovog službenog repertoara", ali su hrvatski mediji objavljivali snimke na kojima se, prema tvrdnjama, čuje da je upravo on izvodi.

Thompson koncerte počinje ustaškim pozdravom "Za dom spremni", a publika često dolazi "u crnom", sa slovom U na kapama, poistovjećujući se sa crnokošuljašima iz Drugog svjetskog rata. Policija je tek nedavno počela kažnjavati ovakve ispade.

Takvi crnokošuljaši "uskrsnuli" su i za vrijeme agresije na BiH 1992. godine, naročito u Hercegovini, gdje su činili zločine. Posebno su bili "poznati" 1993. u srednjoj Bosni, naročito u Bugojnu, gradu gdje živi ministar Helez.

"Svi smo ljudi, trebamo se zabaviti. Ali kada ste državni ministar i prihvatili ste funkciju pod punom moralnom odgovornošću, onda znate i kako se trebate ponašati. Jednom ministru se ne smije desiti da bude uopće doveden u ovakvu situaciju."

Bugojanci pričaju – ko hoće, neka vjeruje – da su ga nedavno vidjeli na svirci tamburaša u pivnici, kada je muzika specijalno došla do njega da otpjeva njegovu omiljenu pjesmu: "Otvor' ženo kapiju, man' se očenaša, evo mene i mojih pajdaša."

Dodikov muzički opus

No, nije ministar Zukan Helez jedini koji se voli ovako opustiti.

Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike Srpske i lider SNSD-a, poznat je po svom muzičkom repertoaru. Za njega kažu da je "najbolji pjevač među političarima" – naravno, za one sa problemima sluha i želudca.

Njegova omiljena pjesma je "Ne može nam niko ništa", koja je postala svojevrsna himna SNSD-a, posebno na skupovima. Ali tu su i Halidove pjesme: "Romanija", "Ne dolazi u moj san" i mnoge druge.

Dodik je znao zapjevati i sa Bajom Malim Knindžom, samoprozvanim četnikom i "srpskim Thompsonom". Dok je bio i predsjednik Republike Srpske i član Predsjedništva BiH, pjevao je s njim pjesmu "Republika Srpska": "Ako kažu, opet ću na stražu..."

Prije desetak dana, na Manjači, snimljen je kako ponovo pjeva – u ambijentu punom alkohola i "masnih ruku", pod šatorom, među pijanom masom.

Upravo tu je, tokom 60. Kočićevog zbora, nastao i sramni snimak na kojem Milorad Dodik, Savo Minić i Vlado Đajić pjevaju stihove: "Oj, doktore, pregledaj mi ženu, sinoć sam joj prebio slezenu."

To je šokiralo javnost, posebno jer je Vlado Đajić doktor, specijalista neurologije i direktor UKC-a Banja Luka. Čovjek koji treba spašavati živote – pjeva o nasilju nad ženama!

Jednom takvom "derneku" na Manjači prisustvovao je i Filip Karađorđević, sin "prestolonasljednika". Djelovao je pogubljeno, dok je Dodik "zavijao".

Na kraju, ostaje pitanje: šta tjera obrazovane ljude na najvišim funkcijama da se olako odaju niskim strastima, ne misleći o posljedicama?

Da li su to "geni kameni", kako kaže Marko Perković Thompson, ne znamo. To je ipak pitanje za stručnjake – neuropsihijatre.