Crnogorski turizam, kako ga opisuje predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović, nalazi se u ozbiljnoj krizi.

Predsezona je podbacila, špic sezone trajao je svega osamnaest dana, a sve ostalo bilo je ispod očekivanja – i po broju gostiju i po prihodima. Problemi saobraćaja, gužve i infrastrukture samo su vrh ledenog brijega, dok se pravi uzroci nalaze u pogrešnim odlukama Vlade, nerealnim porezima i nedostatku sistemskog pristupa.

Radulović, u razgovoru za Pobjedu, upozorava da je Crna Gora postala skupa destinacija koja za cijenu koju traži ne pruža odgovarajuću uslugu, te da trenutni model turizma "ne funkcioniše."

"Mnogi šute, ali ova godina jasno pokazuje da smo na pogrešnom putu," kaže on, dodajući da su, za razliku od Crne Gore, Francuska, Italija i Hrvatska, i pored globalnih izazova, uspjele da spasu sezonu i izvuku profit. Za Crnu Goru, tvrdi Radulović, takva rezerva "ne postoji."

Zato poručuje da je pred nama nekoliko opcija: "radikalno sniženje cijena, gubitak pozicije na tržištu i urušavanje glavne privredne grane ili da prestanemo da se bavimo turizmom i mijenjamo profesiju."

Ispod očekivanja

"Što se tiče ove sezone, ona još traje, nije završena. Ali ono što znamo do sada sigurno nije ono što je bila nasušna potreba ove države, društva i budžeta od kojeg zavisi kako ćemo prezimiti zimu i dočekati narednu sezonu. Predsezona je bila loša i kasno je počela. Špic sezone trajao je svega osamnaest dana od 3. do 21. augusta. Sve ostalo, gledano po broju gostiju i prihodima, bilo je ispod očekivanja. Prateći problemi, poput saobraćaja i infrastrukture, dodatno su zakomplikovali situaciju," kazao je Radulović.

On ističe da razloga za ovogodišnji podbačaj ima više.

"Postoje spoljašnji faktori, na koje nismo mogli da utičemo. Nigdje u Evropi sezona nije bila spektakularna – ni u Francuskoj, ni u Španiji, ni u Italiji, pa ni u Hrvatskoj. Ali razlika je u tome što su te zemlje, uprkos izazovima, uspjele da ostvare znatnu zaradu. One su imale višak koji su očekivale i na kojem su izgradile dodatnu snagu. Crna Gora, za razliku od njih, nema tu rezervu i upravo to nas čini najranjivijim," objašnjava Radulović.

"Mi, nažalost, nismo uspjeli ni u tome. Zašto? Zato što su se, pored globalnih poremećaja, kod nas pojavili i unutrašnji razlozi mnogo veći i bolniji za privredu, a potpuno nepotrebni. Najveći udar desio se 1. januara ove godine, kada je PDV u hotelijerstvu povećan sa sedam na 15 posto. To je povećanje od preko 114 posto – praktično udvostručavanje poreza i to neposredno pred početak sezone. Taj teret nije pogodio samo velike hotele, već i male biznise u turizmu. Svi su bili primorani da povećaju cijene, iako smo unaprijed znali da tržište to neće moći da izdrži. Vlada nas je uvjeravala da će gosti prihvatiti više cijene."

"Mi smo znali da je to unaprijed izgubljena bitka, ali nismo imali izbora – morali smo da podignemo cijene, a rezultat je slabija sezona i manji broj gostiju, na što smo Vladu upozoravali. To je izazvalo lavinu poskupljenja u svim segmentima – od restorana do plaža. Zakup plaža je povećan više od 100 posto. Na kraju smo došli do toga da je Crna Gora postala skupa destinacija, koja za novac koji traži ne pruža adekvatnu uslugu. A usluga nije samo krevet i plaža. Usluga je i ulica kojom gost hoda, i put kojim dolazi i odlazi iz hotela, i svaki detalj koji čini turističko iskustvo," smatra Radulović.

Biće još gore

"Dakle, umjesto da pomognu, da ubrzaju saobraćaj, kod nas samo zaustavljaju i prave zastoje. Ako se ovako nastavi, posljedice će biti katastrofalne. Iduće godine imaćemo još manje turista. Već smo izgubili visokoplatežne goste. Potrošnja po gostu je bila niska – i to nije samo kod nas, slično je bilo i u drugim zemljama. Ali razlika je što su oni imali sistem i uprkos tome uspjeli da izvuku sezonu."

Dodaje da je Crna Gora izgubila i goste i prihod, jer država nije odradila svoj dio posla.

"Zato kažem – ili da spustimo cijene ispod albanskih, jer se danas upravo sa Albanijom poredimo, ili da se ne bavimo više turizmom i okrenemo se nečemu drugom. Jer ovakav turizam postaje neisplativ i neodrživ. Evo, ja kao hotelijer, da mi danas neko kaže ‘organizuj posao kako misliš da je najbolje’, ja bih ‘Splendid’ i ‘Montenegro’ pretvorio u hostel. U hostelu mi trebaju dvije smjene na recepciji, bez restorana i kuhinje. Staviš automate za hranu i piće, sobe se čiste na tri dana, broj radnika svedeš na apsolutni minimum. I da naplaćujem 20 eura krevet imao bih bolji rezultat nego ovako, sa kompletnom hotelskom uslugom."

Zaključuje da je to "apsurd do kojeg smo došli."

"Da ozbiljan hotelijer danas ozbiljno razmišlja da bi mu bilo isplativije da vodi hostel nego luksuzni hotel – ako to nije alarm za državu, onda ne znam što jeste," poručio je Radulović.