Jedan je od onih asova koji je ostavio trag izvan svoje domovine – u njegovom slučaju, radilo se o puno godina igranja u Njemačkoj – a danas je Sergej Barbarez ponovno u akciji pod zastavom Bosne i Hercegovine, sada u trenerskoj karijeri, na selektorskom poslu na kojem je od aprila prošle godine. Napunio je 54 godine (na današnji dan), a prisjećamo se onoga što je prošao ovaj rođendanski slavljenik, nogometni as s posebnom porodičnom pričom, pa i s traumama koje su dolazile.

Nekada je igrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, s 47 nastupa i 17 golova u periodu od 1998. do 2006. godine, a sada je na klupi reprezentacije u borbi za odlazak na Svjetsko prvenstvo naredne godine u SAD-u, Meksiku i Kanadi. Reprezentativci su u napetoj borbi s Austrijom za prvo mjesto i direktan odlazak na SP. Nedavno su doživjeli udarac porazom 2:1 od Austrijanaca u Zenici, a utrka će se nastaviti u oktobru i novembru, zaključno s duelom protiv Austrije u Beču, piše Dnevno.hr.

Borba je prava, biće posla, ali na borbu i na težak posao je Sergej Barbarez već naviknut. Tako je bilo i dok je još bio vrlo mlad, u ratnim ’90-im, a o tome je jednom prilikom javno govorio, prisjećajući se odlaska iz rodnog Mostara.

Foto: GuliverImage/Werner Struss/Eventpress/Struss

"Tata je bio uvjeren da rat neće dugo trajati"

"Na zimu 1991. moj otac predložio je da posjetim ujaka u Hannoveru. Rat je već bjesnio u Sloveniji i Hrvatskoj. Tata je mislio da ne bismo bili sigurni u Mostaru, a u isto vrijeme bio je uvjeren da rat neće dugo trajati. Nadao se da ću se vratiti kući već za dva tjedna", rekao je Barbarez.

Trebala su biti dva tjedna, a pokazalo se da je kasniji reprezentativac Bosne i Hercegovine ostao u Njemačkoj pune 22 godine. "Danas se može reći da je moj otac postupio ispravno. Osim činjenice da su ratovi uvijek besmisleni, postavlja se pitanje za koga ili protiv čega?", rekao je Barbarez, pa se okrenuo svojoj porodičnoj priči.

"Moja majka je iz braka Hrvata i Bošnjaka, otac mi je bio Srbin. Religija i nacionalnost nikada nisu igrali glavnu ulogu u mojoj porodici", poručio je današnji izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine. Majka Zlata bila mu je i pod prijetnjama nakon što je ostala u Mostaru. Između ostalog, prijetili su joj smrću nakon što je njen sin nogometaš dobio poziv da igra pod zastavom Bosne i Hercegovine.

Sergej Barbarez nekada davno protiv Danske (Foto: Dragan Matic/CROPIX arhiva)

Politika je garantovala moju bezbjednost

U to vrijeme trebalo je učiniti sve da majka bude sigurna, da neko ne bi proveo sulude prijetnje u djelo. "Imali smo kontakte s nekim ljudima koji bi to mogli spriječiti. Rekao sam da ću igrati za svoju zemlju samo kada moja majka bude sigurna", prisjećao se Barbarez.

"Jednog dana je politika intervenirala i garantirala sigurnost mojoj porodici. Naravno, iako to nije značilo 100 posto, to obećanje mi je dalo određeni unutarnji mir. Tako sam 14. maja 1998. godine kao 26-godišnjak debitovao za reprezentaciju. Izgubili smo u Cordobi od Argentine s 5:0", dodao je današnji izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Jedan dio njegove priče iz dresa reprezentacije naveo je Barbareza da na svom tijelu ostavi poseban trag. Na prsima ima tetovažu sebe na beogradskoj Marakani 2005. godine. Srpski huligani su tada kamenjem i pirotehnikom gađali navijače Bosne i Hercegovine, a Barbarez je jasno poručio da se nešto mora poduzeti, pitajući sudiju – gdje mu je pamet.

Sve je izdržao

Dugo je živio u Njemačkoj, a u to vrijeme puno posla u nogometnoj karijeri udaljilo ga je od rodnog Mostara. U svom rodnom gradu počeo je u Veležu, a nakon što su predviđena dva tjedna u Njemačkoj postala 22 godine, igrao je za Hannover 96, Union Berlin, Hansu Rostock, Borussiju Dortmund, HSV i Bayer Leverkusen, koji mu je od 2006. do 2008. bio posljednja klupska stanica u igračkoj karijeri.

Najveći trag ostavio je tokom šest godina igranja za HSV, gdje je imao 174 nastupa i postigao 65 golova u ligaškim utakmicama. Nakon završetka igračke karijere, prve ozbiljne trenerske ambicije pokazao je krajem 2009. godine, kada je izrazio želju da preuzme klupu reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Za to je, ipak, morao dugo čekati – gotovo punih 15 godina. Danas ima taj izbornički posao koji donosi poseban izazov. Novo poglavlje njegove priče dolazi s narednim utakmicama u kvalifikacijama za odlazak na Svjetsko prvenstvo, u kojima reprezentacija Bosne i Hercegovine zasad ima četiri pobjede i onaj nedavni domaći poraz od Austrijanaca.