Transparentnost institucija vlasti u Bosni i Hercegovini već godinama je na klimavim nogama. Iako se deklarativno govori o otvorenosti institucija i pravu građana na informacije, praksa pokazuje suprotnu sliku - zatvorenost, brojne birokratske barijere i ignorisanje upita medija i javnosti. Najnoviji podaci Regionalnog indeksa otvorenosti koji već devet godina prati stanje u zemljama Zapadnog Balkana samo potvrđuju ono što bh. građani i novinari svakodnevno osjećaju: da pristup informacijama koje oblikuju njihov život i budućnost ostaje privilegija, a ne standard.

Iako su pojedini organi vlasti zabilježili blagi napredak, ukupna slika ukazuje na stagnaciju, pa čak i nazadovanje kada je riječ o dostupnosti informacija i uključivanju javnosti u procese odlučivanja.

Vijeće ministara prednjači, entitetske vlade na dnu

Rezultati za 2024. godinu pokazuju da Bosna i Hercegovina zauzima treće mjesto u regionu kada je riječ o otvorenosti izvršne vlasti, iza Sjeverne Makedonije i Crne Gore, a ispred Srbije. Međutim, ovaj plasman nije odraz ravnomjernog napretka institucija u pogledu transparentnosti – ukupni rezultat BiH „vuče“ najviše Vijeće ministara, dok entitetske vlade bilježe poražavajuće ocjene.

Zajednički rezultat otvorenosti izvršne vlasti u BiH iznosi oko 48% i gotovo je identičan prošlogodišnjem, što znači da nema značajnijeg napretka. Vijeće ministara BiH je najotvorenija institucija sa 73,72% ispunjenih indikatora. S druge strane, Vlada Federacije BiH i Vlada Republike Srpske ne prelaze 35%, što ih svrstava među najzatvorenije u regionu.

Posebno loši rezultati zabilježeni su na nivou ministarstava i organa uprave. Ministarstva u BiH ispunjavaju u prosjeku svega 34,4% indikatora otvorenosti, a organi uprave tek 32,38%, što su najniži rezultati u regionu.

Pored niskog nivoa objavljenih informacija, dodatni problem je praksa tzv. šutnje administracije. Gotovo polovina zahtjeva za slobodan pristup informacijama upućenih ministarstvima i organima uprave u BiH ostaje bez odgovora. Ta činjenica Bosnu i Hercegovinu stavlja na samo začelje regiona – poređenja radi, u Srbiji čak 93% organa uprave odgovara u roku na zahtjeve za pristup informacijama, a i u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji većina institucija daje neki odgovor, makar sa zakašnjenjem.

Novinari u BiH često osjećaju frustraciju zbog nedostatka transparentnosti u institucijama. Ne samo što im takva praksa znatno otežava svakodnevne zadatke, već je dodatno poražavajuće da nema nikakvih sankcija za one koji uskraćuju informacije koje bi trebale biti dostupne javnosti, kaže Predrag Zvijerac, reporter Radija Slobodna Evropa.

- Informacije koje bi trebale biti javne često su fragmentirane, otežano dostupne ili obavijene birokratskim slojevima, što novinarima otežava osnovni zadatak, a to je objektivno informiranje građana. Nerijetko se podaci skrivaju pod izlikama “osjetljivosti” ili “interesa države”, a to u praksi znači da građani nemaju uvid u odluke koje direktno oblikuju njihov život i budućnost - navodi Zvijerac.

Prostor za korupciju i zloupotrebe

Kada govorimo o transparentnosti institucija u Bosni i Hercegovini, zapravo govorimo o njenom nedostatku, smatra istraživački novinar i urednik portala Istraga Avdo Avdić.

- Umjesto da institucije budu servis građana, one se ponašaju kao čuvari vlastitih tajni. Posebno zabrinjava činjenica da se i elementarne informacije, poput javnih nabavki, trošenja budžetskog novca, zapošljavanja u javnim institucijama…, tretiraju kao nekakve poslovne tajne, umjesto kao pravo javnosti. To direktno urušava povjerenje građana u vlast, ali i ostavlja široki prostor za korupciju i zloupotrebe - naglašava Avdić.

Slična situacija kao u izvršnoj vlasti bilježi se i na zakonodavnom nivou. U prosjeku, Bosna i Hercegovina je po otvorenosti parlamenata na predzadnjem mjestu u regionu. Parlamentarna skupština BiH sa indeksom otvorenosti od 59,87% je najotvorenija parlamentarna institucija u zemlji. Međutim, entitetski parlamenti značajno kvare prosjek. Parlament Federacije BiH ispunjava tek 40,45% indikatora, dok Narodna skupština RS ostvaruje 39,56%.

Iako su pojedina unapređenja moguća kroz tehničke mjere, poput redovnog objavljivanja budžeta ili izvještaja o radu, veći problem predstavlja izostanak volje da se otvorenost shvati kao obaveza, a ne formalnost. Javnost tako nema uvid u pojedinačna glasanja poslanika, a zapisnici odbora i stenogrami sjednica nisu dosljedno dostupni. Pored toga, stalne političke blokade i paralize u radu institucija dodatno otežavaju pristup relevantnim informacijama. Budžetska transparentnost posebno zaostaje. Većina institucija ne objavljuje izvještaje o izvršenju budžeta niti “budžet za građane”, dokument koji bi trošenje javnih sredstava učinio razumljivijim i dostupnijim široj javnosti. Slično je i sa javnim nabavkama - ugovori i realizacija često ostaju izvan domašaja građana.

Analize oba izvještaja ukazuju na jasan jaz između formalne i stvarne transparentnosti. Institucije često objavljuju samo minimum informacija, dok se ključne odluke donose bez javne debate i dostupnosti materijala. Iako se otvorenost navodi kao vrijednost u strateškim dokumentima, praksa pokazuje da su građani i mediji u velikoj mjeri isključeni iz procesa.

Zakonska obaveza, a ne „politička volja“

Umjesto da institucije budu transparentnije, nažalost, sve su češći primjeri da se ide u suprotnom pravcu, ističe Faruk Durmišević, novinar N1.

- Mnoge institucije, odnosno njihovi rukovodioci nikako da shvate da mediji nisu tu da budu sredstvo plasiranja hvalospjeva i u svrhu propagande nego da postavljaju konkretna pitanja i ukazuju na određene propuste. Recimo, dok su policijsko-pravosudne institucije na nivou Kantona Sarajevo otvorene ka novinarima, na državnom nivou imate situaciju da je Tužilaštvo BiH donijelo odluku da na novinarske upite odgovara samo petkom?! Situacija nije ništa bolja ni na lokalnim nivoima vlasti. Nedavno smo radeći jedno istraživanje iz sarajevske Opštine Novo Sarajevo umjesto odgovora na postavljena pitanja dobili reakciju na tekst u kojem su nam „objasnili“, čak sugerirali kako novinar treba da radi svoj posao – govori Durmišević.

Avdo Avdić naglašava da svaki put kada institucija odbije odgovoriti na upit novinara, ona ne uskraćuje samo informaciju jednom čovjeku, već pravo svim građanima na pristup podacima koji bi trebali biti javni.

- Često možemo čuti da je transparentnost stvar političke volje, ali to je potpuno pogrešno - ona je zakonska obaveza. Međutim, zakoni bez njihove dosljedne primjene ostaju mrtvo slovo na papiru. U takvom ambijentu novinari postaju gotovo jedini korektiv, ali bez spremnosti institucija da se otvore prema javnosti i sankcionisanja njihovog ignorisanja onoga što im zakon nalaže BiH će teško napraviti iskorak prema istinskoj demokratiji, a svaka priča o transparentnosti ostat će prazna parola - zaključuje Avdić.

Transparentnost bi trebala biti standard, a ne privilegija. A kada institucije zataje u toj sferi, javnost neminovno gubi povjerenje u sistem. Bez sistemskog pristupa, jasnih pravila i stvarne političke spremnosti da se vlast učini odgovornom, Bosna i Hercegovina će u tom pogledu i dalje stagnirati, a građani ostajati uskraćeni za informacije o radu onih koji odlučuju u njihovo ime.