Transparentan u svojim emocijama, ne bježi od njih, a to ga je nagradilo stvaralaštvom nekih od najljepših pjesama na ovim prostorima.

O novoj pjesmi koja je nedavno objavljena, Boris je rekao:

– “Sudbina” je pjesma koju sam snimio prije 25 godina. Vjerovatno nisi znala, ali samo u Banjaluci. Mali broj ljudi je znao za tu pjesmu i kad sam radio svoj veliki koncert sad na Tvrđavi Kastel u Banjaluci poslije 21 godine, onda sam odlučio da tu pjesmu ponovo izvadim iz fioke i uradim na najbolji mogući način, najprofesionalnije…- kaže Boris.

 Pored nove pjesme, predstavio je i svoju gramofonsku ploču sa najvećim hitovima, čija će prodaja imati humanitarni karakter – prihod je namijenjen djeci sa posebnim potrebama. Ova odluka inspirisana je njegovim bratom Dadom, kojem je nakon problema na porođaju ustanovljena cerebralna paraliza.

– Postoji odluka u meni koju sam donio, da ću dati sve od sebe da ostavim trag u muzici. Da uradim nešto da moje pjesme dođu do što većeg broja ljudi. Pošto sam čitav život u muzici, moj otac je profesor muzike u penziji i meni je muzika sve. Ja sam od malena na sceni, ali nekako uvijek gledam da muzika bude ispred mene, a da ja mogu da stanem iza nje i da kažem: „Da, to nije nikakvo foliranje, to sam ja!“

Govorio je i o svom ocu, za koga kaže da je banjalučka legenda, profesor muzičkog i muzičar koji je sa svojim bendovima pratio i nastupao sa velikim zvijezdama bivše Jugoslavije. Otkrio je kako je otac u kuću često dovodio te velike zvijezde, a jedna od njih bio je i Toma Zdravković.

Na pitanje po čemu bi volio da ga pamte, Boris je citirao Halida Bešlića:

– Prije nekoliko dana sam pozvao našeg Halida Bešlića, sa kojim imam jednu lijepu, duetsku pesmu. Htio sam da mi bude gost i u Sava Centru, i on bi to sigurno bio. Nažalost, javio mi se taj dan iz bolnice. I skoro sam naišao negdje na društvenim mrežama gdje je on rekao: „Ne bih volio da me pamte kao pjevača, nego kao čovjeka“. I ja sam siguran da je to prava formula. Biti čovjek.

Otvoreno je progovorio i o borbi s anksioznošću sa kojom se susreo u jednoj fazi života:

– I to uopšte nije naivna stvar. Toliko nije naivna da ne znaš šta ti se dešava, a ne znaš kud ćeš sa sobom. I na kraju sam se poslije određenog vremena sa tim stvarima izborio…

Otkrio je i koju svoju pjesmu je najviše isplakao dok ju je stvarao:

– Pa recimo, ova koja još uvijek nije izašla. Poslije “Sudbine” slijedi pesma koja se zove “Poruka za nju”. I nešto što je meni najdivnije. I redovno plačem kad sviram tu pjesmu.

Suze je pustio i zbog pjesme “Lastavica” koju vezuje za velikog Đorđa Balaševića:

– Pjesma koja je potpuno posvećena tom čovjeku koga su mnogi voljeli… Koju na svakom svom nastupu, kad pjevam, posvetim njemu. Jer smatram da su ljudi i dalje živi dok god ih spominjemo. I tako će biti do kraja moje karijere. I života - rekao je pjevač.