Pjevač Haris Džinović često je bio tema medijskih napisa zbog razvoda od supruge Meline i njihovog javnog prepucavanja. Pjevač nije imao lijepe riječi za bivšu suprugu, a jednom je prilikom bio gost u emisiji „Balkanskom ulicom“, gdje je, između ostalog, otvoreno govorio o svom odlasku iz Sarajeva 1992. godine.

Tada se preselio u Beograd, u početku uvjeren da će tamo ostati samo kratko. "Mislio sam da ću u Beogradu provesti možda dva mjeseca, ne više", prisjeća se Džinović, dodajući da niko tada nije mogao pretpostaviti koliko će dugo ostati izvan rodnog grada. "Nakon toga otišao sam u Novi Sad na mjesec dana, a iz Novog Sada sam potom otišao u Beč. Sve se to dogodilo 1992. godine. Sarajevo je za sve nas bilo malo, lijepo, ušuškano", pričao je Haris, piše Dnevno.hr.

Haris Džinović (Foto: Vanesa Pandzic / CROPIX)

Džinović: "Sarajevo je imalo neviđenu draž"

Haris Džinović se prisjetio i čari Sarajeva. "Svi smo se poznavali. Mislim, gdje god da kreneš, moraš prijeći Titovu ulicu barem 30 puta i onda se često srećemo, što je imalo neku posebnu draž. A kada se slučajno sretneš s nekim koga poznaješ, on te skrene s puta iz tvoje namjere i kaže: 'Gdje si krenula, hajdemo ovamo, hajdemo tamo.' U tome je Sarajevo, kao što sam rekao, imalo neviđenu draž", ispričao je.

Odgovorio je i na pitanje je li tačno da je rođen na Baščaršiji te je ispričao i jednu anegdotu iz vojske. "Kad me jedan vojnik pitao: 'Gdje si rođen?', čuo sam da govori onako, ne daj Bože, sarajevski, ali negdje blizu. Kaže: 'Odakle si ti?', rekoh: 'Iz Sarajeva.' – 'Je li baš iz Sarajeva?' – 'Pa nisam baš iz Sarajeva', kaže: 'Vidi se po govoru.' Rekoh: 'A ti?' – 'Ja sam iz Sarajeva.' Rekoh: 'Ja sam rođen kod Katedrale, a ljudi su prvo napravili Katedralu pa onda grad. Sad mi reci odakle si ti.' Onda on kaže da je rođen negdje 70 kilometara od Sarajeva", ispričao je.

Džinović je dodao kako se sjeća mnogih detalja svog djetinjstva u Sarajevu, porodice i topline svog doma. "Što drugo čovjek pamti osim toga? To ti je urezano, u glavi ostaje. Ostaje ti djetinjstvo, barem detalji djetinjstva, ne možeš se svega sjetiti. Odrastanje, zajednički porodični život s roditeljima, s bakom i djedom, s rajom iz ulice", nastavlja pjevač.

"Sve to ostaje. Ako potom malo počneš istraživati po svemu tome, a naročito s nekim ko ti je dobar i adekvatan sagovornik koji je to isto doživio i ima ista iskustva, ili, ne daj Bože, ako je član te raje iz ulice i evocirate uspomene, onda možeš priču odmotavati kako god želiš", zaključio je.