Memoari Williama Montgomeryja, bivšeg američkog ambasadora u Hrvatskoj i SR Jugoslaviji objavljeni ovih dana u knjizi naslovljenoj „(Ne)diplomatski život“ izazvali su ogromnu pažnju javnosti u susjednim državama. Američki ambasador je najotvorenije do sada govorio o svojoj ulozi u rušenju režima Franje Tuđmana u Hrvatskoj i Slobodana Miloševića u Srbiji i opisao svoje odnose sa brojnim osobama iz državnog, opozicionog, javnog i medijskog života Zagreba i Beograda.

Američki ambasador piše da je prije dolaska na dužnost u Hrvatskoj imao opsežne pripreme u SAD-u.

„Najviše pamtim jedno trosatno popodnevno predavanje o političkoj situaciji u Hrvatskoj. Tri „stručnjaka“ su nas uvjeravala da idemo u zemlju koja funkcionira poput nacističke Njemačke ili sovjetskog režima; bez slobodnih medija, bez oporbe, pod totalitarnom kontrolom. Slika koju su nam dali je bila vrlo mučna“.

FRUSTRIRANOST MADELAINE ALBRIGHT

No, kako je napisao Montgomery, po dolasku u Zagreb „vrlo brzo smo otkrili da je stvarnost puno drugačija“.

U vrijeme njegovog ambasadorskog mandata u Zagrebu, Madelaine Albright je bila državna sekretarka Sjedinjenih Američkih Država. Ona je, piše Montgomery, „bila posebno frustrirana dok je bila američka veleposlanica pri UN-u jer je  smatrala da Washington mora mnogo odlučnije zaustaviti ratove u bivšoj Jugoslaviji“.

Pozicija Medalaine Albright prema ratu u bivšoj Jugoslaviji bila je jasna: „Bošnjaci su žrtve, Srbi su agresori, a Hrvati su u Daytonu odmagali. Smatrala je da BiH mora ostati cjelovita i postati snažna multietnička država. Vidjela je Hrvatsku, osobito Tuđmanov HDZ, kao prijetnju toj viziji jer su jačanjem veza sa Hrvatima u BiH, prema njezinu mišljenju, htjeli odcijepiti Hercegovinu.“

„Hrvatska je u njezinim očima radila niz jednostranih poteza: od manjih korekcija granice, slanje novca i vozila Hrvatima u BiH bez koordinacije sa Uredom Visokog predstavnika, poticanje tvrde linije bosanskohercegovačkih Hrvata u vlasti u Mostaru, do izjednačavanja njihovih prava s onima građana Hrvatske. Sve je to prema njezinu shvaćanju potkopavalo cjelovitost BiH i stvaralo sukob sa međunarodnom zajednicom“, piše ambasador Montgomery.

TUĐMAN JE OSUĐIVAO BOŠNJAKE, A NE MILOŠEVIĆA

Prema njegovom viđenju, „Srbija je, naravno, bila glavni fokus  bijesa  Madelaine Albright, što je dovelo do višegodišnjih napetosti s Miloševićem, a kulminiralo bombardiranjem NATO-a 1999.godine i kasnijim priznavanjem Kosova(od strane brojnih država, ali ne UN-a). U Hrvatskoj je (Albright) željela da HDZ ublaži autoritarni stil, pomogne hrvatskim Srbima u reintegraciji i otvori prostor oporbi“.

Ambasador Montgomery se prisjetio nekih susreta sa Franjom Tuđmanom, koji je, kako je napisao, uvijek ponavljao jednu te istu priču.

„Hrvatska je tisućljetna civilizacija koja se nikada nije odrekla borbe za neovisnost; slijedio je popis hrvatskih junaka i velikana kroz stoljeća, glavni problem u regiji bili su bosanski muslimani… Nakon nekog vremena znao sam napamet njegov govor i mogao ga izrecitirati umjesto njega“, napisao je Montgomery.

Za razliku od Bošnjaka koji su za Tuđmana bili centralni problem u regionu, hrvatski predsjednik je bio slab na srpskog vođu Slobodana Miloševića.

„Ne mogu se sjetiti, čak ni nakon vrlo žestokog i razornog rata između Srbije i Hrvatske niti jednog trenutka kada je predsjednik Tuđman poimenice osudio Miloševića zbog njegovih postupaka“, napisao je u  memoarima bivši američki ambasador William Montgomery. 

(SB)