Iako njemačko tržište vapi za radnom snagom, radnici iz Bosne i Hercegovine sve češće zapinju na birokratskim preprekama. Najsvježiji primjer je vaspitačica iz BiH koja u Munchenu više od pola godine čeka izdavanje radne dozvole iako ima potpisan ugovor do 2026. i školovanje završeno upravo u Munchenu.

Postupak je, prema njenim riječima, krenuo još u aprilu. U međuvremenu je prošla kroz niz apsurdnih koraka: prvo joj je rečeno da se diploma ne priznaje, potom da su papiri “izgubljeni”, pa je sve ponovo predala. Slijedilo je obavještenje da je “sezona odmora” i da mora čekati. Nova pedagoška godina već je počela, a ona i dalje ne može na posao, a vrtić i djeca nemaju vaspitačicu.

Iz Kreisverwaltungsreferata (KVR) u Munchenu priznaju da su rokovi obrade značajno duži nego ranije, naročito za kvalificirane radnike i posebne dozvole. Svaki zahtjev, kažu, kreće “od nule”, bio prvi ili produženje, a u obradi učestvuju i Agencija za zapošljavanje, policija, pa čak i Služba za zaštitu ustavnog poretka. U praksi to znači da sistem “koči” baš one profile koji su traženi i poslodavce ostavlja bez ljudi.

Posljedice su višeslojne: radnik ostaje bez prihoda i staža, poslodavac bez radne snage za koju ima budžet i potrebu, a roditelji trpe zbog manjka osoblja u grupama. U pozadini ostaje i šira slika: njemačka strategija popunjavanja deficitarnih zanimanja na terenu gubi bitku s procedurama koje se često pretvaraju u maraton bez jasnog cilja.