Da li je reakcija Ministarstva vanjskih poslova Srbije na postupak Zlatka Lagumdžije, ambasadora Bosne i Hercegovine pri UN-u, direktno miješanje u vanjsku politiku BiH?

Na ovo pitanje Ministarstvo nije odgovorilo na upit Radija Slobodna Evropa (RSE).

Lagumdžija se, naime, našao u fokusu spora, nakon što je, tokom govora izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u Generalnoj skupštini UN-a 26. septembra, napustio salu zajedno sa stotinama diplomata iz cijelog svijeta. Nakon toga je komentarisao sastanak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sa Netanjahuom, na marginama zasijedanja UN-a.

Analitičari s kojima je razgovarao RSE smatraju da je riječ o nastavku ponašanja Srbije prema BiH kao prema manje važnoj i nedovoljno samostalnoj državi, jer Beograd podržava stavove koji dolaze samo iz jednog njenog entiteta – RS.

Sagovornici RSE smatraju da je saopštenje Ministarstva vanjskih poslova Srbije od 27. septembra, u kojem se izražava zabrinutost zbog ponašanja ambasadora Lagumdžije u UN-u, “direktno miješanje u vanjsku politiku BiH i nova provokacija koja može ugroziti stabilnost regiona”.

Kako je nastao spor?

Nakon što je Ministarstvo vanjskih poslova Srbije saopštilo da izražava zabrinutost zbog postupaka ambasadora Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama, Zlatka Lagumdžije, on je na društvenoj mreži X odgovorio:

“Ne radi se to tako – “MVP Srbije”! Laž ne prepravlja prošlosti. Još manje pomaże u pravljenju bolje budućnosti. Iskren dijalog, respekt, učenje i razumijevanje je put ka istini i pravdi, pomirenju i zajedničkoj budućnosti! Znate vi bolje od ovoga što radite – “MVP Srbije”!…"

Saopštenjem se u nedjelju 28. septembra oglasilo i Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine koje je ocijenilo da se radi o otvorenom i nedopustivom miješanju u unutrašnje poslove suverene države, što je “suprotno temeljnim principima međunarodnog prava i dobrosusjedskih odnosa”, stoji u saopštenju.

Na to su odmah ponovo saopštenjem odgovorili iz Ministarstva vanjskih poslova Srbije, nazvavši reakciju iz BiH “nedosljednom”, te ocijenivši da se Lagumdžija, svojim izjavama, miješa “u suverenu vanjsku politiku Srbije i narušavanje osnovnih diplomatskih principa”.

Lagumdžija nije odgovorio na upit Radija Slobodna Evropa o cijelom slučaju.

Za domaće medije je pojasnio da je odluka o napuštanju sale “bila logična” i u skladu s praksom mnogih država koje su time izrazile protest protiv izraelskih napada na Gazu.

Istovremeno je kritikovao sastanak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sa izraelskim premijerom na marginama Skupštine UN-a, ocjenjujući ga kao “politiku bez principa”.

‘Klasičan primjer’ miješanja u politiku BiH

“Ministarstvo vanjskih poslova Srbije otvoreno se svrstalo uz stav članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, i to u situaciji kada Predsjedništvo nema jedinstvenu odluku o vanjskoj politici. Time se direktno podržava samo jedan entitetski glas, što je nedopustivo i relativizuje suverenitet Bosne i Hercegovine”.

Ovako cijeli slučaj komentariše Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada za RSE.

Naglašava i da Lagumdžija nije postupio mimo diplomatske prakse napuštajući salu tokom govora Netanjahua.

Sa druge strane, Popov se kritički osvrnuo i na Lagumdžiju, zbog njegovih komentara sastanka Vučića sa izraelskim premijerom, rekavši da se i to može nazvati “miješanjem u vanjsku politiku Srbije”.

“Sporno je i to da li je bilo na Lagumdžiji da komentariše sastanak Vučića i Netanjahua. To je diskutabilno, jer svaka zemlja ima pravo da vodi sopstven vanjsku politiku i bira s kim će se sastajati. Ali, ako smo objektivni, i to se može tumačiti kao miješanje u poteze susjedne zemlje”, zaključuje Popov.

Beograd u BiH vidi ‘poludržavu’

Bivši ambasador Srbije Srećko Đukić za RSE ocjenjuje kako postupci, poput saopštenja Ministarstva vanjskih poslova Srbije, odražavaju “pokroviteljski odnos Srbije prema Bosni i Hercegovini”, koju Beograd, kako je rekao, ne doživljava kao punopravnu državu.

“Može se zaključiti da, budući da u okviru BiH postoji entitet Rs, Beograd Bosnu i Hercegovinu vidi kao poludržavu sastavljenu od dva entiteta i uvijek pronalazi prostor da se uključi, komentariše i ponaša kao da je pozvan da daje ocjene, ne smatrajući BiH potpuno ravnopravnim i suverenim subjektom međunarodnog prava i odnosa”, istakao je Đukić.

Navodi i da nije jasno zašto se Ministarstvo vanjskih poslova Srbije upušta “u špijuniranje ambasadora neke druge zemlje i optužuje ga da se ne ponaša prema navodnim instrukcijama njegovog ministarstva”.

“Zašto Srbiju uopšte interesuje da li je Lagumdžija izašao ili nije? Zar je zadatak Srbije da kontroliše kako se Lagumdžija ponaša u Ujedinjenim nacijama ili na nekom drugom sastanku? To nije posao Srbije, niti je u njenoj nadležnosti. Kakve veze Srbija ima s tim? To je apsolutno neprihvatljivo i neosnovano”, rekao je Đukić.

Politički analitičar iz Sarajeva Srećko Latal ističe za RSE da je riječ o nastavku dugogodišnjeg trenda, posebno otkako je Aleksandar Vučić na vlasti.

“Možemo reći da je toga (miješanja Srbije u unutrašnja pitanja BiH) ranije bilo nešto manje. Naravno, i Bosna i Hercegovina snosi dio odgovornosti, jer se ni mi često ne ponašamo baš komšijski, u duhu dobrosusjedskih odnosa. Zanimljivo je da se građani BiH i Srbije mnogo bolje snalaze u ulozi dobrih susjeda nego što to čine naši politički predstavnici”, naglasio je Latal.

Vučićeva politika ‘faktora stabilnosti’ u BiH i na Balkanu

Politička analitičarka Ivana Marić ističe da politika Aleksandra Vučića prema Bosni i Hercegovini i regionu funkcioniše kroz imidž “faktora stabilnosti”.

“Već godinama se (Vučić) predstavlja kao ‘faktor stabilnosti’ na Balkanu. Taj imidž su prihvatili Evropska unija i zapadne sile, pa se njemu obraćaju kada imaju veći problem u regionu, posebno kada je riječ o Miloradu Dodiku (smijenjenom predsjedniku RS). Vučić je tako postao neka vrsta mentora, neko ko, navodno, može smiriti Dodika kada on zakuha'”, objašnjava Marić.

Prema njenim riječima, provokacije iz Srbije su namjerne i imaju za cilj izazivanje reakcija iz BiH.

“Srbija ne provocira toliko da bi uvrijedila, koliko da izazove reakciju i otvori novu, malu krizu koju može predstaviti svojoj javnosti kao borbu za Srbe u BiH. Srbi u BiH imaju svoje predstavnike i oni treba da se bore za njihova prava, ali BiH nije dosljedna u suprotstavljanju miješanju sa strane, što na kraju priziva ovakve reakcije”, zaključuje Marić.

Dodaje kako iza kritika Beograda prema BiH često stoje unutrašnji problemi u Srbiji, sa kojima vlast nastoji da “prebaci lopticu na BiH” pod izgovorom brige za Srbe u RS.