Na Redditu je objavljena karta pod naslovom "Moj ručno nacrtani prikaz 'Grčkog plana'". U objavi se navodi da je "Grčki plan" bio politički projekat koji su osmislili Rusko Carstvo i Habsburška Monarhija u kasnom 18. stoljeću s ciljem zadavanja smrtonosnog udarca Osmanskom Carstvu. Glavna arhitektica plana bila je carica Katarina Velika koja je, preko admirala Grigorija Potemkina, koristeći svoju ulogu zaštitnice pravoslavnih kršćana pod turskom vlašću, podupirala različite pobune na grčkom teritoriju i primala brojne izbjeglice u Rusiji.

Ideja o protjerivanju Osmanlija nastala je nakon Sedmogodišnjeg rata, kada su Francuska i Velika Britanija izašle ozbiljno oslabljene, a Austro-Rusi povjerovali da mogu stvoriti vlastiti slobodan izlaz na Sredozemno more bez potrebe da se podvrgavaju turskoj vlasti, prenosi Dnevno.hr.

Tajni sastanak

Na tajnom sastanku između Katarine i cara Josipa II. u Mogilevu u maju 1780. dogovorena je sudbina Osmanskog Carstva: trebalo ga je podijeliti među pobjednicima, obnoviti Rimsko Carstvo iz pepela prethodnog i stvoriti novo kraljevstvo na sjeveru, Kraljevinu Daciju, nastalu spajanjem Vlaške i Moldavije.

No, dogovor nikada nije zaživio. S završetkom Rusko-turskog rata i slabim austrijskim rezultatima projekat je pao u zaborav, djelomično i zbog nove, još ozbiljnije prijetnje – Francuske revolucije. Jedan komentar upozorava: "Vrlo cool! Samo kao informacija, u četvrtom odlomku spominješ ‘Ottonian Empire’, što je zapravo posve druga stvar od ‘Ottoman Empire’. Jesi li čuo za sličan Polignacov plan koji je predložio francuski ministar vanjskih poslova Jules de Polignac krajem 1829., nakon što su Rusi zauzeli Adrianopol/Jedrene?"

U istom komentaru daje se sažetak Polignacovog plana: "Rusija bi dobila osmanske teritorije uz istočne i jugozapadne obale Crnog mora. Austrija bi dobila Bosnu i Srbiju. Egipat bi postao neovisan, a njegov vladar Muhamed Ali preuzeo bi muslimansku titulu halife od svrgnutog sultana. Ni Francuska ni Prusija ne bi dobile nikakav bivši osmanski teritorij, ali ne bi ostale praznih ruku. Umjesto toga, Polignac je predložio ukidanje Kraljevine Nizozemske, pri čemu bi sjeverni nizozemski dio pao pod prusku kontrolu, a južni – Belgija – bi se pridružio Francuskoj. Svrgnuti kralj Vilim od Nizozemske bio bi obeštećen blistavim novim prijestoljem: novim Grčkim Carstvom kojim bi vladao iz Carigrada. Očito se od toga nije ništa dogodilo; niko uključen nije imao interesa za ovu ideju pa je Polignac potražio druge projekte vanjske politike za slavu francuskih Burbona, što je nekoliko mjeseci kasnije dovelo do Alžira." Drugi komentar pohvaljuje kartu riječima: "Vrlo lijepo i estetski ugodno!" Treći dodaje važnu napomenu: "Mislim da je važno spomenuti da Venecija ne bi dobila ni približno toliko koliko je ovdje prikazano ili, ako bi i dobila, morala bi dati Dalmaciju Austriji za Kretu i Kipar. Ako ne, Austrija bi zadržala ta dva otoka, a Moreja bi, kako je planirano, bila jedno od središta Grčkog Carstva."