Iza sebe ostavio veliki broj hitova, koncerata, neutješnu obitelj, suprugu Sejdu, sina Dina, unuke i mnogobrojnu publiku

Halid Bešlić, koji je preminuo u 72. godini nakon kraja i teške borbe, bio je jedan od najpopularnijih pjevača na prostoru bivše Jugoslavije. Iza sebe je ostavio veliki broj hitova, nezaboravnih koncerata, neutješnu obitelj — suprugu Sejdu, sina Dina, unuke — i publiku koja ga je obožavala.

Foto: Aleksandar Jovanović Cile

Halid je rođen 20. novembra 1953. godine u selu Knežina kod Sokoca, a živio je u Sarajevu — diplomirao u kojem je i preminuo, na Univerzitetskoj klinici, gdje je proveo svoje posljednje dane.

Talenat naslijeđen s majčine strane

Muzički talenat naslijedio je od majčine porodice, a odluku da mu pjevanje postane životni poziv donio je nakon odsluženja vojnog roka. Prvo je pjevao u kafanama kod Sokoca, a potom po sarajevskim restoranima i kafanama. Prvi singl izdao je 1979. godine, sa pjesmama „Grešnica“ i „Ne budi mi nadu“. Dvije godine kasnije, numere „Sijedi starac“ i „Zašto je moralo tako da bude“ donijele su mu veću popularnost.

Nakon albuma „Dijamanti“, objavljenog 1984. godine, ljubitelji narodne glazbe čuli su ga diljem bivše Jugoslavije. U razdoblju od 1985. do 1991. godine izdao je osam ploča. Raspad Jugoslavije i rat dočekao je u Njemačkoj, ali se ipak vratio u Bosnu i Hercegovinu kako bi pomagao ljudima svoje zemlje. Iako je rijetko govorio o svojoj humanitarnoj aktivnosti u javnosti, poznato je da je organizirao stotine koncerata u svrhu prikupljanja pomoći ratu pogođenim područjima.

Foto: Dragana Udovičić

„Prvi poljubac“ i međunarodni uspjeh

Mlađe generacije su ga izdvojeno upoznale kasnih 2000‑ih godina sa albumom „Prvi poljubac“. Naslovna pjesma je brzo postala omiljena, ne samo na ovim prostorima, nego i među ljudima u dijaspori. Četiri godine kasnije objavio je 17. album s hitovima „Čardak“, „Miljacka“ i „Dvadesete“. Iako su te pjesme donekle imale pop prizvuk, publika ih je prihvatila s velikim entuzijazmom.

U albumu „Halid Bešlić i prijatelji“ iz 2010. godine snimio je 14 pjesama sa Nedžadom Imamovićem, Harisom Džinovićem, Željkom Bebekom, Kemalom Montenom, Šabanom Burhanom, Donom Aresom i drugima. Poslije tri godine uslijedio je novi album pod nazivom „Romanija“, sa pjesmama „Romanija“, „Kad zaigra srce od meraka“, „Lavanda“, „Sevdah da se dogodi“ i drugim, koje su osvojile publiku.

Ranije godine i porodično okruženje

Halid Bešlić je rođen 1953. godine u zaseoku Vrapci, u Knežini (opština Sokolac). Njegova majka Behara bila je domaćica, a otac Mujo radio je u šumskom gazdinstvu. Halid je bio najstarije od petoro djece, imao je četiri mlađe sestre. Ljubav prema muzici naslijedio je od majine porodice — ujaci i rođaci često su svirali narodne instrumente i pjevali na veseljima. Već kao dječak zabavljao je rodbinu, komšiju i prijatelje svojim glasom.

Od prvog do šestog razreda osnovne škole bio je odličan učenik, a u sedmom razredu je napredovao sa vrlo dobrim, u osmom sa dobrim ocjenama. Iako je želio upisati tehničku građevinsku školu, ocjene iz poslednja dva razreda nisu bile dovoljne. U Sarajevu je upisao zanat tesara, a kasnije završio višu školu za poslovođu, mada je sam govorio da nije radio kao poslovođa, već je ostao tesar po zanimanju.

Prelomni vojni rok

Ipak, profesionalna karijera nije bila očigledna u početku — u njegovoj porodici vladalo je mišljenje da muzika nije ozbiljna profesija. Prvi značajan pomak desio se tokom vojnog roka, gdje je pjevao u vojnom orkestru. Pohvale koje je dobio nakon tih nastupa natjerale su ga da ozbiljnije razmišlja o muzici kao karijeri.

Po povratku u Sarajevo, nakon služenja vojnog roka, posjetio je roditelje u Sokolcu. Jedne prilike, uz prijatelje, stao je u jednu kafanu gdje ga je vlasnik zamolio da zapjeva — on je pristao. Gosti i vlasnik bili su impresionirani, te mu je ponuđen angažman. Od tog trenutka, njegova karijera je počela da se razvija ozbiljnije, prvo u kafanama, potom širih razmjera.

Prva ploča

Za mladog pjevača pročulo se i u sarajevskim kafanama, pa su mjesta gdje je on pjevao bila sve posjećenija. Uslijedili su pozivi da pjeva i u prijestonici. Nakon pet godina svirke s raznim orkestrima, odlučio je da snimi svoju prvu singl ploču. Njegovu prvu ploču s pjesmama „Grešnica" i „Ne budi mi nadu" objavila je diskografska kuća „Diskoton“ 1979. godine. Tekst za prvu numeru napisao je Dino Muharemović, a muziku Samir Kadirić, dok drugu potpisuju Nedžad Esadović i David Mandić, vlasnik kafane „Kod Davida“ gdje je Halid tada pjevao. S orkestrom Nedžada Esadovića snimio je drugi singl s pjesmama „Sijedi starac" i „Zašto je moralo tako da bude". Bio je to prvi projekt na kojem je radio s Nazifom Gljivom, koji je kasnije napisao mnoge njegove hitove.

Prvu ploču Halid je objavio 1981. godine. Na njoj su, osim pjesama koje je ranije snimio, bile i numere „Sanjam majku, sanjam staru kuću", „Dani ljubavi", „Jednoj ženi ne dam život cijeli" i druge. Hasan Dudić i Novica Kostić napisali su „Pjesma samo o njoj", a Enver Šadinlija i Nedžad Esadović „Domovino, u srcu te nosimo", koje su objavljene na singl ploči naredne godine. Iste, 1982. godine, izašao je i drugi studijski album s pjesmama „Ta je žena varala me", „Do ljubavi tvoje mi je stalo", „Uspomeno, uspomeno" i druge.

Dijamanti sve promijenili

Diskografska kuća „Diskoton“ je 1984. godine objavila njegov album „Dijamanti“. Pjesma „Neću, neću dijamante“, koju su napisali i aranžirali Nazif Gljiva, Sadeta Ramović i Dragan Stojković Bosanac, donijela je Halidu prepoznatljivost na nivou cijele bivše Jugoslavije. Na toj ploči bile su i pjesme „Budi, budi uvijek sretna“, „Tri ruže“, te „Imala je plavu kosu“, koju publika pamti kao „Sjećam se“. Uslijedili su pozivi za nastupe u svim većim mjestima u Jugoslaviji, a dotad sarajevska i bosanskohercegovačka pjevačka zvijezda „zablistala“ je i u drugim republikama.

S ansamblom Dragana Stojkovića Bosanca 1985. godine snimio je ploču „Zbogom noći, zbogom zore“, na kojoj su bile i numere „Hir mladosti“, „Zbogom najdraže žene“, te četiri bonus pjesme koje su njegovi obožavatelji ranije rado slušali. Nakon singlova „Mujo, Halila i Vila“ i „Vraćam se majci u Bosnu“, poznatijeg kao „Beograđanka“, Halid je objavio svoj peti studijski album pod naslovom „Zajedno smo jači“. Numere „Prokleta je žena ta“, „Jabuke su bile slatke“, „Voljela me jedna Esma“, „Nekad sam ti bio drag“ i druge brzo su pronašle put do slušatelja. Iste, 1986. godine, izdavačka kuća „Jugoton“ objavila je njegovu ploču „Otrov“ s osam pjesama.

Foto: Marina Lopičić

Pored numera „Mujo, Halila i Vila“ i „Vraćam se majci u Bosnu“, tu su bile i „Hej, lijepa ženo“, „Opijum“, „Čarobna frula“ i druge. Već naredne godine, Halid Bešlić snimio je novi album s pjesmama „Eh, kad bi ti rekla mi volim te“, „Hej zoro, ne svani“, „U plamenu jedne vatre“ i drugima. Bešlić je 1988. godine izdao ploču „Mostovi tuge“ s osam novih pjesama, te album „U živo“, na kojem su snimljeni hitovi koje je objavio u dotadašnjoj karijeri. Dvije godine kasnije u prodaji se našla ploča „Opet sam se zaljubio“ s numerama „Sarajevo, srećo moja“, „Zlatne niti“, „Gordana“ i drugima.

Uslijedila je saradnja s Bracom Šestanom, Duškom Lukićem, Edom Bilalom, Šefikom Kadrumovićem i Pericom Simonovićem, koji su zajedno s Halidovim stalnim saradnikom Nazifom Gljivom aranžirali, komponirali i napisali muziku i tekstove za album „Ljiljani“ iz 1991. godine. Pored naslovne pjesme, publika je odlično prihvatila i numere „Zadnji put sam ovdje druže“, „Oči njene“, te „Rastanak“, koju je komponirao Halid Bešlić.

Dvanaesti studijski album pod naslovom „Grade moj“ Halid je snimio 1993. godine s orkestrom „Povjetarac“. Na njemu su bile pjesme „Kad tad“, „Ja se Bosni spremam“, „Stani zoro“ i druge, te obrada narodne pjesme „Da zna zora“. Većinu numera napisali su i komponirali Šefik Kardumović i Samir Šestan Droga. S istom ekipom radio je i na narednom projektu koji je ugledao svjetlo dana tri godine kasnije. Riječ je o kaseti „Ne zovi me, ne traži me“, koja je snimljena u Njemačkoj. Numere „Sanjam te majko“, „Vjetrovi i oluje“, „Sjeti me se, bistra rijeko“ i druge, obilježile su ovaj album.

Pop zvuk

Dvije godine kasnije Halid je izdao CD „Robinja“, s pjesmama „Svatovi“, „Ranjen sam ti“, „Tajna“, „Žena mog života“ i drugima. Ipak, najveću popularnost stekla je numera „Jesen u meni“, koju su napisali Samir Fazlić, Nazif Gljiva i Zoran Kesić. Publiku je iznenadio nešto drugačijim, pop zvukom, ali se, kako se kasnije ispostavilo, pjesma doživjela veliki uspjeh — poharala je televizijske i radijske stanice, te se uvijek rado slušala u diskotekama i na Halidovim koncertima. Numere „Srce ledeno“, „Crna ruža“, „Kao nekada“, „Vazda“, „Ne bolujem“ i druge našle su se na CD-u „U ime ljubavi“, koji je izašao 2000. godine.

Tri godine kasnije, Halid je objavio CD pod naslovom „Prvi poljubac“. Naslovna pjesma, za koju je snimljen i spot, za vrlo kratko vrijeme osvojila je publiku. Među posjetiteljima njegovih koncerata bilo je sve više onih koji dotad nisu slušali muziku kojom se on bavio. Osim te, veoma popularne su bile i pjesme „Požuri“, „Lijepe Ciganke“, „Stara kuća“ i druge. Na tom CD-u bila je i duetska pjesma „Sviraj nešto narodno“, koju je otpjevao s Donom Ares. Numeru je pratio i zanimljiv spot sniman na ulicama Sarajeva. Pjesmu je napisala Dona, a oduševila je i Halidovu i njezinu publiku.

Miljacku svi vole

Četiri godine diskografske pauze Bešlić je iskoristio za brojne koncerte i turneje širom svijeta. Bio je rado viđen gost u Australiji, Kanadi, Americi, europskim prijestolnicama, te zemljama u regiji. Godine 2007. u prodaji se našao njegov CD sa deset novih pjesama. Riječ je o albumu „08“, na kojem su bile numere „Ne traži me“, „Budna si“, „Nije ljubav vino“. Ipak, najveći uspjeh doživjele su pjesme „Miljacka“, „Čardak“, „Dvadesete“ i „Ulica uzdaha“. One na YouTubeu broje milionske preglede, a za veoma kratko vrijeme postale su neizostavni dio — ne samo Halidovog koncertnog repertoara — nego i repertoara mladih pjevača s ovih prostora.

S grupom Legende snimio je pjesmu „Tamburaši“, koju su napisali Zoran Kesić i Zoran Dašić. Duet se našao na albumu Legendi pod naslovom „Sjaj od plamena“, koji je objavljen 2010. godine. Spoj glasova Ivana Milinkovića i Halida Bešlića oduševio je publiku, a pjesmu je ispratio i spot koji su emitirale brojne televizijske stanice.

Privatni život

Halid Bešlić je u svom selu završio osnovnu školu, a s obzirom na to da je već sa 14 godina otišao na školovanje u Sarajevo, kaže da je ostao željan romanijskih šuma i potoka. Dok je pohađao srednju školu, živio je u đačkom domu. Nakon toga se zaposlio, a potom otišao u vojsku. Povratak s odsluženja vojnog roka bio je prelomni trenutak u njegovom životu. Da tada nije odlučio da se bavi muzikom, njegovi obožavatelji ne bi mogli uživati u više od dvjesto pjesama koje je snimio.

Sudbonosni susret sa suprugom Sejdom

Na početku karijere upoznao je suprugu Sejdu. U jednom intervjuu ispričao je kako se desio sudbonosni susret. Naime, Halid se kao mladi pjevač družio sa Sejdinom sestrom, koja je radila u restoranu gdje je on tada pjevao. Jednom ga je ona pozvala da dođe kod njihove ručke. Tu je sreo Sejdu i počeli su se zabavljati. Nakon samo šest izlazaka, Halid ju je zaprosio. Bilo je to 8. ožujka 1979. godine, na proslavi rođendana njezine sestre.

Foto: Marina Lopičić

Društvo se okupilo u jednom restoranu, a Halid je pitao Sejdu bi li se udala za njega. Ona je, misleći da se šali, pristala, a prijatelji su odmah otišli da obavijeste svoje roditelje. Iste noći, Sejdu su doveli u Knežinu i predstavili su Bešlićima kao Halidovu buduću suprugu. Vjenčali su se petnaestak dana kasnije. Prvo su živjeli kod Sejdine tetke u Sarajevu, a nakon toga su pronašli vlastiti stan. Njezin otac im je pomogao da se „skuće“. Tu je rođen i njihov sin Dino. Halid je govorio da je tajna njihova uspješna braka u tome što su se oni prvih nekoliko godina tek upoznavali, a iz toga su se rodili poštovanje, ljubav i razumijevanje.

Udes jedva preživio, ostao bez oka

U ožujku 2009. godine javnost je potresla vijest da je poznati pjevač imao prometnu nesreću te da se nalazi u komi. Naime, on je automobilom sletio s puta u Alipašinoj ulici u Vogošći. Halid je preživio težak udes, ali ljekari ga nisu uspjeli spasiti desno oko. Kako je jednom prilikom priznao, supruga je najviše strahovala hoće li posljedice te nesreće utjecati na njegovu psihu. On je nastavio pjevati, snimati albume i organizirati koncerte, a pozitivan i vedar duh nije nestao s tragedijom koja mu se dogodila. Ipak, od tada je rijetko kad vozio. Umjesto njega, za volanom je bio njegov prijatelj iz djetinjstva.

Najsretniji dan u životu

U julu 2014. godine regionom je odjeknula vijest da je Halid postao deda. Naime, njegov sin Dino i snaha Mahira dobili su blizance Lamiju i Belmina Kana. Pjevač nije krio radost zbog dolaska unučića, a jednom prilikom je izjavio da mu je jedan od najsretnijih dana u životu.

Halid Bešlić bio je vlasnik motela i benzinske pumpe u mjestu Semizovac, nedaleko od Vogošće, u kojoj je 2014. godine primio mještane koji su u klizištima ostali bez svojih domova. Naime, kada je u proljeće 2014. godine nepogoda zadesila taj dio BiH, Bešlić je od menadžera motela tražio da isprazni sobe iu njima smjeste sve one koji su izgubili svoje kuće. Ovim gestom oduševio je mnoge, ali je poznato da je pjevač bio veliki humanist početka karijere.

Svi koji su ga poznavali tvrdili su da je rado pomagao koliko je u njegovoj moći, a on je to objašnjavao riječima: „Sve je to normalno“. Za razliku od nekih svojih kolega, nije se trudio da za to saznaju mediji, ali o njegovim djelima više su govorili ljudi kojima je pomogao. Jednom prilikom je rekao da bi volio više da ga ljudi pamte kao dobrog čovjeka nego kao dobrog pjevača.