Tokom svoje iznimne karijere, Martin Scorsese uvijek je isticao važnost filmova koji pokušavaju nadmašiti granice medija. Od remek-djela nijemog filma do suvremenih autora poput Arija Astera, dosljedno je naglašavao vrijednost filmova koji imaju nešto smisleno za reći o umjetnosti i svijetu u kojem živimo. Upravo zato mnogi filmski zaljubljenici s velikim zanimanjem prate popise koje sastavlja za mlade reditelje.

U jednoj takvoj listi, u kojoj je izdvojio neke od najvećih filmova devedesetih, Scorsese je spomenuo i jedan od svojih najdražih erotskih filmova - koji je ujedno i jedan od najuznemirujućih ikad snimljenih.

Film o kojem je govorio bio je "Sudar" (Crash) Davida Cronenberga, fascinantna adaptacija istoimenog romana J. G. Ballarda. Radnja prati skupinu preživjelih iz automobilskih nesreća koji postaju ovisni o uzbuđenju bliskom smrti, neprestano ponovno inscenirajući trenutke sudara kako bi ponovno osjetili isti nalet adrenalina.

Opisujući briljantnost filma, Scorsese je rekao: "Uistinu erotičan, ali i duboko uznemirujući. Prekrasno kontroliran i potpuno nekonvencionalan", piše Far Out Magazine.

"Sudar" je jedno od rijetkih remek-djela koja nadilaze žanrovske okvire i dotiču dublju istinu o ljudskoj prirodi. Iako su erotski elementi središnji dio priče, film uključuje i znanstvenofantastične motive te promišljanja o povezanosti čovjeka i tehnologije.

U razgovoru za Film Comment, redatelj David Cronenberg govorio je o Ballardovoj opsesiji tehnološkom budućnošću: "Kad sam počeo čitati 'Sudar', razmišljao sam o Ballardu kao o piscu znanstvene fantastike. Knjiga ima takav ton - ljudi u njoj, a i u filmu, drugačiji su od nas. Možda smo mi njihovi preci. Psihologija, možda i fiziologija, nisu ono što smatramo normalnim, i to je ono proročansko u Ballardovu pisanju - zanima ga tehnološko proročanstvo."

Na pitanje o temama inicijacije u filmu, Cronenberg je objasnio: "Postoji element inicijacije, ali ne nužno seksualne. Riječ je o svojevrsnom buđenju svijesti i novom pogledu na život. Na početku je seks prilično prazan, izgubio je svoju snagu. Vraća je tek kad se poveže s drugim silama koje mu daju značenje i život. To je seks nasuprot smrti; eros i thanatos koji se isprepliću."

Cronenbergova adaptacija Ballardova romana, kao i njegovi ostali radovi, nije samo klasičan film o tjelesnom hororu - to je duboka psihološka studija o ljudskom stanju i načinima na koje procesuiramo traumu i bol.