Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)

“Dok novinari bivaju optuženi da „rade po naređenju“, državni vrh se pojavljuje rame uz rame s popovima SPC i DOBROVOLJNO SE moli za četničke koljače. I ko sad naredi vojvodi Mandiću da oda počast četnicima? Niko! Nikakva sila iz sjene koja „utiče na birače“ i „targetira“ političke protivnike… Ali znajte, da nije otišao napomenuli bi ga iz Beograda. A vi to zovite kako hoćete!”

Šef crnogorskog parlamenta, četnički vojvoda Andrija Mandić juče je na Krnovu položio vijenac četnicima koji su na tom mjestu pobijeni u avgustu 1944. godine. Tada je, podsjetimo, u borbama na pomenutoj lokaciji ubijeno više od 300 pripadnika odreda.

Mandić, naravno, nije naveo da su ti „žrtvovani momci“ bili dio četničkog osmog ‘gvozdenog’ puka Pavla Đurišića, jedinice koja je služila pod komandom zločinca Draže Mihailovića i aktivno sarađivala s italijanskim i njemačkim okupatorom. Nije naveo ni da su ti ljudi stradali u borbi protiv crnogorskih partizana, onih istih čije potomke danas optužuje da su „antifašisti na budžetu“.

Napisao je Mandić, patetično i lažno, da su „brutalno strijeljani u strašnom ratnom zločinu bratoubilaštvom oboljele naše domovine“.

A istina je sasvim suprotna.

Riječ je o kvislinzima, pripadnicima izdajničke vojske, o ljudima stalim na pogrešnu stranu istorije — na stranu okupatora.

Kao i obično kad su u pitanju ovakve smotre i sramote, nije bilo državnih znamenja Crne Gore. Nije ih ni moglo biti. Država ne može biti prisutna tamo gdje se kleči pred fašizmom.

Kad se istorija prevrne naopačke

Ali mene sad zanima nešto drugo – evo, da se razumijemo: ako je, po logici vladajuće većine u Crnoj Gori, do jučer Milo Đukanović preko svojih DPS tastera „naređivao“ medijima da izmišljaju četnike i histeriju “tamo gdje ih nena”, onda bi danas, dosljedno toj logici, valjda on morao biti taj koji je naredio vojvodi Mandiću da položi cvijeće četnicima na znamenje. Jer sve vezano za četnike je, vele, izmišljotina DPS-a.

Jer, ako su svi slobodni ljudi u Crnoj Gori samo pioni nečijeg većeg plana, kako to da Andrija Mandić, predsjednik Skupštine jedne antifašističke države, od svoje volje polaže vijenac četničkom „Gvozdenom puku“?

Ili ćemo se opet praviti da ne znamo?

Ako se novinaru koji pita postavlja pitanje „ko ti naređuje?“, onda se i vojvodi mora valjda postaviti isto pitanje:

-Ko ti naređuje, Andrija?

A evo i (uskoro) odgovora.

Revizionizam s parastosom

U zemlji koja i dalje formalno obilježava 13. jul – Dan ustanka protiv fašizma, danas svjedočimo njegovoj sahrani. Dok mediji bivaju optuženi da „rade po naređenju“, državni vrh se pojavljuje rame uz rame s popovima SPC i DOBROVOLJNO SE moli za one koji su pucali u partizane, u nevine civile-žene i djecu i otvoreno sarađivali s okupatorom.

Nije ovo folklor. Ovo je sistemska perverzija koja se više ni ne skriva.

U intervjuu koji sam nedavno dao, jasno sam kazao – vlast perfidno pokušava da svaku kritiku predstavi kao organizovanu akciju „iz sjene“, kao napad na samu državu . I dok oni proglašavaju slobodne novinare mafijašima i pionima, četnici dobijaju državne vijence i crkvene parastose.

I sve to, dabome, „u ime pomirenja“.

Pomirenje s kim? S okupatorima?

Kad vojvoda ljubi sjenke

Pogledajte te slike s Krnova. Mandić u crnom kaputu, Metodije s kadionicom, a iza njih spomenik „neznanim junacima“. Samo što se zna – i te kako se zna – ko su ti junaci.

To su četnici zločinca Pavla Đurišića, danas znanog kao “Lutajući Pavle” – ljudi koji su ubijali crnogorske partizane, izdavali komšije Italijanima, klali po Sandžaku i Hercegovini.

Nije ovo omaž precima, nego izdaja predaka.

I to državna, protokolarna, institucionalna i vjerska izdaja.

A neće Mandiću niko ništa. Jer on je „gospodin predsjednik Skupštine“. A Crna Gora je, kažu, „slobodna zemlja“.

Slobodna da se klanja fašizmu.

Od parastosa do parodije

Sad će režimski mediji objasniti da je to „izražavanje pijeteta“. A isti ti mediji optužuju slobodne novinare da rade po naređenju.

Pa, ako je tako, onda i vama neko diktira naređenja, Andrija. Možda ne Podgorica, ali svakako Beograd i srpski svet. Zapravo, u Deklaraciji svesrpskog sabora od prošle godine – kao u receptu za kolače – stavka po stavka-piše kako se revidira istorija.

I zato ovaj parastos nije izraz pijeteta. Ovo je dio plana da se Crna Gora izbriše kao antifašistička država i preinači u palanačku, preoranu ispostavu srpskog sveta.

I to nije teorija zavjere. To je praktična politika na terenu. Kako sam već rekao:

„Ključna stvar je da je ovo projekat vojnika srpskog sveta, Beograda, Crkve Srbije i lokalnih prosrpskih moćnika. Cilj je jednostavan – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora.“

Antifašizam na respiratoru

Mandić danas polaže cvijeće onima koji su pucali u partizane. Sutra će, ako mu se dozvoli, podizati spomenike Ravnogorcima i nagrađivati negatore NOB-a. To je tu iza ćoška. Već vidimo tu realnost.

A vi, građani Crne Gore, sjedite i gledate sve to na televiziji koju su „oslobodili“ od slobodnih novinara.

Ovo više nije Crna Gora iz 2006.

Ovo je Crna Gora 2025 – zemlja u kojoj su okupatori rehabilitovani, njihovi sljedbenici  na čelnim pozicijama, a novinari progonjeni.

Zemlja u kojoj se ide na  parastos četnicima, a ne u zatvor zbog negiranja antifašizma.

I sve to, dabome, iz srca. Jer vojvoda ima veliko srce. Za fašiste.

Epilog jednog apsurda

Kad vlast počne s optužbama da slobodni mediji „rade po naređenju“, znajte da već planira neki svoj parastos istini.

Kad predsjednik Skupštine polaže vijenac fašistima, znajte da je država već odustala od same sebe, svog dostojanstva i znajte da je pljunula na svoju svijetlu prošlost.

I kad vam sljedeći put kažu da „nema histerije“, sjetite se slike Andrije Mandića pred spomenikom Gvozdenom puku.

To nije histerija.

To je istorijska sramota.

Samo što je, za razliku od histerije, ova – hladno planirana, institucionalno blagoslovljena i sveštenički okađena.

I ko ono naredi vojvodi Mandiću da oda počast četnicima? Niko! Nikakva sila iz sjene koja „utiče na birače“ i „targetira“ političke protivnike…

Ali znajte, da nije otišao napomenuli bi ga iz Beograda. A vi to zovite kako hoćete!