Amerikanci su dobili ono što su zacrtali, šta god to u ovom trenutku bilo i kakav god kraj tog puta bio, a to je trenutni povratak režima iz RS u okvir ustavnog poretka BiH, ali i pod nadzor Washingtona. Reakcije u Bosni i Hercegvini su podijeljene. Od onih da je Milorad Dodik kapitulirao, do onih da je ponovo pobijedio.

Prema jednom scenariju Željka Cvijanović je izbor Washingtona za liderku Saveza nezavisnih socijaldemokrata, a navodni plan je da se Dodik u potpunosti povuče iz političkog života Bosne i Hercegovine.

Ako se taj scenarij obistini, uz već povučene zakone, teško bi bilo osporiti da je Dodik politički kapitulirao, i to vjerovatno u zamjenu za ličnu i sigurnost porodice te izbjegavanje pravnih posljedica u slučaju “državni udar”.

S druge strane, to je i argumet onih koji tvrde da je Dodik odnio pobjedu povlačeći upravo zaključke kojima je izvršio napad na ustavni poredak.

Tajming povlačenja zaključaka i ukidanja američkih sankcija nekim od Dodikovih saradnika, strahuju, odražava dugogodišnji obrazac političkog ponašanja u kojem se neustavni i destabilizirajući potezi koriste kao sredstvo ucjene, a njihovo povlačenje kao alat za postizanje pravog cilja.

Dodik sada kreira narativ "deeskalacije", a da za eskalaciju koju je proizveo nije snosio institucionalnu i pravnu odgovornost, pa neki smatraju da povlačenje zakona nije konstruktivan čin, već neutralizacija odgovornosti. Svoj stav, oni koji smatraju da Dodik nije kapitulirao, temelje na iskustvu slične prakse zadnjih 20 godina.

Kako je još prije godinu dana rekao direktor IGES-a Adnan Kapo u razgovoru za Vijesti.ba podcast: “Sankcije se mogu ukinuti samo onda kada nestanu razlozi zbog kojih su uvedene“.

BiH ponovo ulazi u fazu u kojoj će svi važni procesi, politički, ekonomski i institucionalni biti odvijani pod budnim okom SAD-a. To ne mora nužno značiti direktno nametanje odluka, ali svakako znači da bi Washington opet mogao usmjeravati tok događaja, određivati granice političkog manevrisanja i davati ton svakom važnijem procesu.