Vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko Puljić ponovno je izazvao reakcije javnosti svojim istupom povodom odluke Gradske skupštine Zagreba da preimenuje četiri ulice nazvane po osobama povezanima s Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH).

Ovu odluku zagrebačke vlasti je nazvao "zatiranjem dijela hrvatske povijesti" te vladajuću stranku Možemo! opisao kao "rigidno lijevu i projugoslavensku". Puljić se, kako je naveo, na reakciju odlučio iz Caritasova staračkog doma u Lugu pokraj Kiseljaka, koji nosi ime po bivšem vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Evangelistu Šariću, jednom od onih čije se ime uklanja s ulice.

Kardinal je u svojoj izjavi poručio kako se time "presuđuje na ideološkim osnovama" te kako je riječ o "nečasnom djelu onih koji povijest ne poznaju". U nastavku je branio lik i djelo nadbiskupa Šarića, navodeći da mu "nikada nije dokazano nijedno zlodjelo", te zaključio da je razlog napada na njega to što je "hrvatski mislio, svoj narod i Crkvu volio".

Zastupnica Dalija Orešković ubrzo je napisala osvrt na Puljićevo saopćenje pri čemu je kritizirala nadbiskupa rekavši da je to prije svega - politička poruka.

Njenu objavu prenosimo u cijelosti.

"Nadam se da će predsjednik države iskoristiti priliku da s Papom porazgovara o političkom djelovanju Crkve u Hrvatskoj i o spornim porukama koje iz Crkve dolaze, kako iz Hrvatske, tako i iz Bosne i Hercegovine.

Vrhbosanski nadbiskup, navodno u miru, očito mirom nije ponukan, niti mir širi kada za vlast u Zagrebu kaže da kleveće sve koji hrvatski misle. Za klevetu optužuje druge, ali "jugo ljevica" i "mračna ideologija" su njegove klevetničke riječi.

Zagreb je porazio mračnu ideologiju iz II. svjetskog rata, ideologiju ustaštva i fašizma. Zagreb je na prošlim lokalnim izborima izabrao svoju lokalnu vlast, i to glasovima građana među kojima ima i vjernika i nevjernika. Danas vrhbosanski nadbiskup građanima Zagreba, građanima glavnog grada Hrvatske, zapravo poručuje da hrvatski ne misle.

To je politička, a ne vjerska poruka.

Podsjetit ću da se ne tako davno u Zagrebu služila misa za ustaškog poglavnika Antu Pavelića. Ne ulazeći u pravo Crkve da drži mise za koga god želi i da se za duše posrnulih pomoli, služenje mise za Antu Pavelića je također bila politička poruka. Duboko moralno i ideološki pogrešna.

S Papom treba porazgovarati, i pozvati ga da kao nositelj nade u kojeg se uzdamo intervenira"; zaključila je Orešković.

LIK I NEDJELO NADBISKUPA ŠARIĆA

U nastavku pročitajte što je o Ivanu Šariću za "Slobodnu Bosnu" kazao čuveni sarajevski odvjetnik Mladen Šutej, za razliku od Puljića, svjedok tog vremena!

Nadbiskup Ivan Šarić je javno podržavao NDH i Ante Pavelića, objavljivao tekstove i pjesme u znak podrške.

On nije intervenirao javno protiv režima glede zločina koje su činile ustaške vlasti.

Zbog toga se njegova uloga vrednuje kritički u historiografiji koja istražuje ulogu Crkve u NDH.

O svemu je za "SB" govorio svjedok toga vremena, ugledni sarajevski odvjetnik Mladen Šutej.

- Kad su ustaše ušle u Sarajevo, mi smo se sklonili na nekoliko dana izvan grada. Oslonac ustaša su činile tri-četiri porodice. To je bila porodica Zubić, imali su prodavnicu metalnih dijelova prekoputa slastičarne "Egipat". Ustaše su Jevreje odmah deportovale u Jasenovac, a ni Srbima nije bilo baš sjajno, i oni su završavali u Jasenovcu. Jevrejima su uzimali stanove, a Hrvati nisu znali šta će, nisu znali razliku između Franka i Mačeka. Ja u to vrijeme pripadam HSS-u, Mačeku, to je bila jedina politička organizacija Hrvata. Otac je u to vrijeme osnivao čitaonice na Alipašinom Mostu, Stupu…

Tada je išao voz do Ilidže, bilo je pet stanica.

Kao što sam i rekao, nabiskup Ivan Evanđelist Šarić se priklonio ustašama, a s njim je bio i neki pop Bralo. Kada je došla 1945., Ivan Evanđelist je pobjegao iz Sarajeva, a Božidar Bralo sačekao partizane, a oni njemu spremili suđenje u auli Suda. Okolo narod, viče: „Na vješala!"

Ja sam nakon ovog posljednjeg rata, kao član Komisije za ratne zločine, otišao kod kardinala Puljića. Sjedili smo u njegovoj kancelariji, na jednoj strani slika biskupa Stadlera, a na drugoj Ivana Evanđeliste Šarića. Upitah ga, je li ono Šarić, a on kaže da jeste. I sad mi je krivo što se nisam digao i otišao. Trebao sam mu reći da je njemu red da visi, samo ne na zidu nego na vješalima.

Nadbiskup Šarić je umro u Španiji, tu je i sahranjen. Onda je, ne znam kojim povodom i ne znam iz kog agensa, neko se sjetio i dovukao ga mučki u Sarajevo, bez pompe, bez ičega, i sahranio ga u kripti crkve na Marindvoru. To je sramotno! To je ta crkva kojoj je moj otac bio ktitor i govorio na otvorenju. Ja sam to progutao, misleći, hajde, umri s mirom. A, onda sam pročitao da se otvara jedan dom za starije svećenike i da će se zvati „Ivan Evanđelist Šarić“. Onda sam otišao doktoru Mati Zovkiću i pitao ga kakav je to način.

Rekao sam mu: „Čega se pametan stidi, time se budala ponosi.“ On je rekao da je učestvovao u tome da se Šarić sahrani u Sarajevu, a ja više nikada nisam ušao u tu crkvu, niti ću ikada ući. Ne treba kardinala Puljića prozivati sada za Bleiburg. Naklonost prema ustašama počinje s Ivanom Evanđelistom Šarićem, koga su dovukli ovdje i koga hoće veličati. Očajan sam zbog toga.

U Sarajevu je svaka vlast mijenjala imena ulica. Moja ulica se zvala Kralja Aleksandra Karađorđevića, pa je bila ulica Ante Pavelića, pa onda Titova.

O Sarajevu u doba NDH i što je o svemu za „SB“ kazao svjedok tog vremena Mladen Šutej, više pročitajte OVDJE!

(M. I.)