Bosna i Hercegovina se iznenada u posljednje vrijeme našla u feedovima američkih desničara. Na platformama poput Xa, Instagrama i TikToka, pojavljuju se objave američkih „kršćanskih nacionalista“, pro-Trump aktivista i marginalnih influensera koji, do jučer nezainteresirani za Balkan, sada odjednom govore o „hrabrom kršćanskom vođi Miloradu Dodiku“ i „muslimanskoj prijetnji u srcu Europe“.

Ne radi se o slučajnosti. Riječ je o pažljivo konstruisanom digitalnom narativu, koji pokušava u podsvijest američke alt-right publike izgraditi sliku Bosne kao bojišta između „ugroženih kršćanskih domaćina“ i „islamskih hordi“ koje navodno podržavaju „liberalne, globalističke i homoseksualne lobije iz Washingtona“. Ta matrica nije nova. Ona je samo tehnološki osvježena i vraća se u trenutku kada Dodik, već godinama izoliran zbog secesionističke politike, pokušava pronaći novu poziciju, piše Bosna.hr.

Prvi i najglasniji primjer takve propagande dolazi od Laure Loomer, američke ekstremne desničarke poznate po islamofobnim stavovima, antisemitizmu i otvorenoj podršci Donaldu Trumpu.

Loomer, koja sebe naziva „kršćanskom patriotkinjom “, objavila je 23. listopada 2025. na Xu (bivšem Twitteru): „U najnovijem primjeru drskog napada na Trumpove slične vođe diljem svijeta, kršćanski predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik suočava se s napadima muslimana i globalista.“

Objava, u kojoj Loomer Dodika naziva „Christian President“ je politički instrument. Loomerina publika broji stotine tisuća sljedbenika, mahom radikalnih desničara koji vjeruju da se Amerika nalazi u ratu između „vjernih kršćana“ i „liberalnih globalista“. U tom imaginariju, Dodik se idealno uklapa kao „žrtva“ međunarodne zavjere.

Režimska novinska agencija SRNA odmah je prenijela Loomerinu poruku, opisujući je kao „podršku američke javnosti našem predsjedniku“. Time je zatvoren krug: ekstremistički signal iz SAD-a postaje vijest u Republici Srpskoj, a Dodik u domaćim medijima dobija aureolu „prijatelja hrišćanskog Zapada“.

U stvarnosti, Loomer je politički marginalna figura, ali algoritamski moćan: njen diskurs je osmišljen da izazove emocije, ne istinu. A emocija, strah od muslimana, je gorivo na kojem Dodik gradi vlastiti politički opstanak.

Nekoliko sedmica ranije, druga desničarska medijska figura, bivša novinarka Fox Newsa i CBS-a, Lara Logan, objavila je najavu svog „ekskluzivnog intervjua“ s Miloradom Dodikom: “EXCLUSIVE INTERVIEW COMING FRIDAY: On the ground in Bosnia and Herzegovina, Lara Logan siats down with Milorad Dodik, President of Republika Srpska.”

Video-intervju, objavljen i na Instagramu i Facebooku, bio je dizajniran u tipičnom američkom „lawfare“ stilu, s tamnim kadrovima, dramatičnom muzikom i podnaslovima o „napadima globalista na suverenitet malih naroda“. Logan u najavi sugeriše da je Dodik žrtva međunarodne pravne i medijske „persekucije“, što direktno preuzima narativ o „proglašenim krivcima“ koje alt-right publika veoma voli.

Logan već godinama pripada takozvanom “rogue media” segment, mreži polu-novinarskih projekata koji miješaju teorije zavjere, religijsku retoriku i političke poruke. Kada intervjuira Dodika, ona ne traži istinu. Ona traži priču koja se uklapa u širu mapu američkog trumpizma: svijetom vladaju „globalisti“, koji ruše „kršćanske patriote“, a žrtve su svuda iste, od Donalda Trumpa do Milorada Dodika.

Ovakve poruke nisu slučajno usmjerene ka američkoj publici. One su dio ideološkog prevođenja balkanske realnosti na jezik američkog kršćanskog fundamentalizma. Bosna i Hercegovina u tim narativima više nije konkretna zemlja, nego simbol “bojišta između dobra i zla”. Na jednoj strani su „kršćani“, na drugoj „muslimani“, a iza svega, kažu Loomer i Logan, stoje „liberalni mediji, Soros i pedofilski lobiji“.

Treći i najopasniji primjer je Rod Blagojević, bivši guverner savezne države Illinois, osuđivan zbog korupcije, a kasnije pomilovan od samog Trumpa. Blagojević se u posljednjih godinu dana pojavio kao lobista i medijski glasnogovornik Milorada Dodika u SAD-u. Blagojević objavljuje video poruke podrške Dodiku, optužuje visokog predstavnika Christiana Schmidta da je „unelected German bureaucrat“ i širi ideju da „globalisti žele uništiti slobodu Republike Srpske“.

Njegove objave redovno koriste iste fraze koje se pojavljuju u kampanjama Loomer i Logana: lawfare, globalist persecution, Christian resistance. Blagojević, koji se u američkoj politici pokušava rehabilitovati kroz ekstremno desne medije, ovim pronalazi novu pozornicu a Dodik, s druge strane, dobija jeftinu reklamu unutar američkog trumpističkog kruga.

Ono što Loomer, Logan i Blagojević imaju zajedničko jeste da njihova publika ne zna ni gdje je Bosna i Hercegovina. Njima nije važno što je Dodik višestruko pod sankcijama, optužen za korupciju, prijetnje ustavnom poretku i negiranje genocida. Oni igraju na kartu slika i emocije.

Za američkog “patriotskog” korisnika, Bosna postaje novi front u globalnom ratu „vjernih protiv bezbožnih“. A Dodik, u njihovom digitalnom ogledalu, postaje “Christian President resisting Islamic invasion in Europe”, doslovno fraza koja se ponavlja u desničarskim grupama na X-u i Telegramu.

Ovaj narativ ne širi samo mržnju. On priprema mentalni teren. Kao što su 1990-ih medijske manipulacije u Srbiji pripremale javnost za rat i genocid, tako danas desničarski influenseri u SAD-u i njihovi balkanski partneri pripremaju digitalnu percepciju u kojoj će svaki budući sukob u BiH izgledati kao “obrambeni rat kršćana”. Dodikove vlastite izjave, u kojima Bošnjake naziva „bazom islamskog osvajanja Evrope“, postaju glasni eho te ideologije.

Kada se pažljivo prate digitalni tokovi koji prenose Dodikovu propagandu, postaje jasno da su njihovi izvori manje u Moskvi, a više u Americi. Iako se ruska medijska infrastruktura, Sputnik, RT, News Front, već godinama koristi kao kanal za destabilizaciju Balkana, novi fenomen je to što zapadni desničarski mediji i influenseri preuzimaju Dodika kao vlastitu “ikonu otpora”.

To je značajna promjena: Dodik više ne govori samo u ime „srpstva“, nego u ime „ugroženog Zapada“. On više nije samo balkanski secesionista, on postaje transatlantski simbol otpora protiv liberalne Evrope i “izopačenih vrijednosti”.

U digitalnim laboratorijama američke desnice, slike se stvaraju po pravilima memetike: ponavljanjem, emocionalnim nabojem i jednostavnim etiketama. U tom sistemu Dodik postaje „Christian President“, a Bošnjaci „islamska horda “. Ova terminologija nije spontana. Ona kopira jezik američkih “Christian nationalist” mreža, koje od 2020. godine grade narativ o „duhovnom ratu“ protiv liberalnog Zapada. U tim krugovima, Bošnjaci su samo “slučaj”, ilustracija. Njihova uloga je simbolična: poslužiti kao “dokaz” da Zapad gubi tlo pred islamom.

Američki teoretičari desnice poput Stevea Bannona i podcastera Douga Billingsa godinama govore o “kulturnom džihadu” koji se širi Evropom. Kada Loomer ili Logan spomenu Dodika, one taj narativ samo vizualiziraju. Bosnia je njima dokaz da “ono čega se Amerika boji već se desilo u Evropi”. Tako se u desničarskoj mašini gradi Dodikova herojska slika: on je “čovjek koji stoji sam protiv NATO-a, EU-a, muslimana i liberalnih medija”.

Kao što su 1990-ih srpski mediji prikazivali Bošnjake kao “islamske fundamentaliste” da bi opravdali rat, tako danas Loomer, Logan i njihovi imitatori prikazuju Bošnjake kao “muslimanske horde koje podržavaju pederski liberalni Zapad”. Razlika je samo u jeziku i tehnologiji.

Digitalni svijet učinio je propagandu intimnijom. Ona ne dolazi više s televizije, ona dolazi iz prijateljskog feeda, iz “kršćanskih” grupa, podcasta, viralnih reelsa. Kad Logan objavi video s Dodikom, to ne izgleda kao politički čin, nego kao svjedočanstvo vjere. Facebook i X više ne filtriraju ovakve poruke, a algoritmi aktivno potiču širenje sadržaja koji izaziva bijes i strah. Zato desničarske objave o “muslimanskoj prijetnji u Evropi” imaju ogroman organski domet.

TikTok, iako zabranjen u nekim američkim državama, postao je posebno plodno tlo: kratki klipovi u kojima se Dodik prikazuje kao “balkanski Christian warrior” ili “hero who defies the EU tyranny” kruže među alt-right nalozima. Ti videi dobijaju stotine tisuća pregleda.

U njihovim komentarima vidi se koliko je cilj postignut: “Nisam prije znao za Bosnu, ali izgleda kao da globalisti pokušavaju tamo izbrisati kršćane.” Ili “Muslimane opet podržava EU – posvuda isti obrazac.” To je dokaz da propagandna matrica funkcionira: publika koja nije imala nikakvo znanje o Balkanu sada “zna” da su muslimani agresori, a Srbi žrtve.

Ono što ovaj fenomen čini posebno opasnim jeste činjenica da Zapad o njemu šuti. Američke platforme i dalje dopuštaju Loomer, Logan i sličnima da monetiziraju islamofobiju, jer ona donosi klikove. Europske vlade ne reagiraju, jer je riječ o “privatnim mislima”. A istovremeno, te objave izravno oblikuju percepciju regije u kojoj se genocid već dogodio.

Dok liberalni komentatori upozoravaju na opasnost “ruskog utjecaja”, malo tko primjećuje da unutarnji zapadni ekstremizam, kršćanski nacionalizam, trumpizam, homofobni moralizam, danas proizvodi iste ideološke efekte koje je nekad generirala ruska propaganda. Razlika je samo u akcentu. U tom kontekstu, Dodikove izjave o Bošnjacima kao “bazi islamskog osvajanja Evrope” nisu lapsus. One su svjesni pokušaja da se domaća retorika uskladi sa zapadnim desničarskim diskursom. Kada Dodik to izgovori, on zna da ga citiraju portali u Teksasu, Floridi i Alabamiju. On zna da Loomer i Logan prevode u “Christian war for Europe”. Na kraju, to više nije priča o Bosni. To je priča o svijetu koji se u digitalnim ogledalima pretvara u vječni rat religije. I u tom ratu Bošnjaci, muslimani, kosmopoliti, liberali, svi postaju neprijatelji.

Dok Dodik gradi svoju digitalnu mrežu kroz američke alt-right kanale, šta rade bosanskohercegovačke institucije, odnosno vladajući bošnjački politički kadar? U trenutku kada se u Washingtonu oblikuju narativi koji mogu odrediti budućnost Balkana, Sarajevo nema ni strategiju, ni glas, ni prepoznatljivo lice. Ako se i pojavi kakva „lobistička inicijativa“, ona obično podrazumijeva ho-ruk angažman opskurnih likova, samozvanih „konzultanata“ i ustvari montera klima-uređaja.

Umjesto ozbiljnog lobiranja u Kongresu, u think-tank strukturama, bošnjačka politika se zadovoljava slikama s dijasporom i statusima na društvenim mrežama. Time ostavlja sav digitalni i politički prostor otvoren za Dodikove narative.