Dobrilo Grujičić kazao je da je 18. decembra 1992. došao s linije kući u selo Hodžiće i da je otišao u Bogaviće na slavu kod Vida Višnjića. Kazao da je otišao u civilnoj odjeći i da je ponio pušku. Na slavi su sjedili do ranih jutarnjih sati.

“Čuli smo pucnjeve po crijepu Vidove kuće... Svi smo izašli, slušali odakle puca, neka sela već gore”, prisjetio se Grujičić.

On je ispričao kako je krenuo prema svom selu odale su se takođe čuli pucnji i da je zastao kod jednog drveta da predahne.

“Iz pravca Bara ide čovjek u uniformi s kalašnjikovom. Ja sam stao iza cera i gađao sam ga, on je pao”, naveo je svjedok.

Dodao je da se taj čovjek htio pridići i da je on namjeravao da ponovo puca na njega, ali da je neko drugi otvorio vatru na njega, ranivši ga u ruku i nogu. Grujičić je rekao da se ne sjeća kada se udaljio odatle, ali je na kraju prebačen u bolnicu u Foči.

On je kazao da su njegova braća sedam dana poslije napada pronašli njihovog oca Sretu bez glave. Kako je naveo, otac je nešto prije toga je bio otišao u invalidsku penziju i nije bio vojno angažovan, ali je učestvovao u seoskim stražama i imao je pušku, prenosi BIRN BiH.

Grujičić je kazao da je u napadu njegova majka Vukosava bila pogođena malo u ruku, ali da je preminula u bolnici. Prema riječima svjedoka, taj dan je u Hodžićima stradalo 22 ljudi, među kojima i njegov stric, strina i rođak.

Za zločine počinjene na području Foče, kao i Višegrada i Čajniča, u periodu od augusta 1992. do februara 1993. godine optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.

Na pitanja branioca Nermina Mulalića, svjedok Grujičić je potvrdio da su i u drugim selima držane straže, ali nije se mogao sjetiti da je u istrazi naveo da su one bile formirane zbog nedostatka vojske i sa zadatkom zatvaranja slobodnog prostora.

Svjedok je rekao da su tog dana još petorica muškaraca koje je poznavao bili naoružani i da su pucali na napadače. Braniteljici Jesenki Rešidović je potvrdio da je njegov stric držao straže, a da su rođak i Višnjić bili vojno angažovani.

Svjedok Ratko Milinović kazao je da je bio pedijatar u fočanskoj bolnici i da ga je 19. decembra glavni tehničar sa hirurgije zamolio da mu pomogne u smještaju poginulih. Ispričao je da su u prosekturi pomakli namještaj i da su mrtve smještali po podu.

“Prosektura nije velika, nisu mogli svi stati, pa smo ih stavljali u hodnik, dobar dio hodnika smo popunili”, prisjetio se Milinović, prema čijoj procjeni je u prvoj turi bilo oko 30 tijela.

On je dodao da je među stradalima prepoznao dvoje djece koje je poznavao kao pedijatar.

“Prepoznao sam brata i sestru Dražena i Draganu Višnjić… Znao sam ih iz ordinacije”, rekao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 18. novembra.