U analizi za Preporod, Elvedin Subašić se osvrće na teze Francisa Fukuyame o globalnom rastu populizma, te ih primjenjuje na bosanskohercegovački kontekst. Ključne karakteristike populizma su priznavanje snage i donošenje ad hoc odluka, što se isplatilo srpskim i hrvatskim separatistima.

U svom nedavno objavljenom članku, pod nazivom "Glupane, u pitanju je internet", Francis Fukuyama analizira promjene u svijetu usljed rasta globalnog populizma.

Fukuyama navodi standardnu listu uzroka, ali ističe da se trenutni populistički pokret razlikuje od prethodnih jer ga ne definira jasna ekonomska ili politička ideologija, već konspirativno razmišljanje. Posebnu pažnju posvećuje internetu i društvenim mrežama.

"Dok su ranije 'istinu' nesavršeno certificirale institucije poput naučnih časopisa, tradicionalnih medija sa standardima novinarske odgovornosti, sudova i pravnih otkrića, obrazovnih institucija i istraživačkih organizacija, standard za istinu počeo je gravitirati prema broju lajkova i dijeljenja koje je određena objava dobila", zaključuje Fukuyama.

Zašto je populizam realno stanje u Bosni i Hercegovini?

Elvedin Subašić navodi da je populizam u porastu i u bosanskohercegovačkom kontekstu te da ga treba tretirati kao realno stanje.

"Ako bismo trebali, iako je to umnogome nedostatno, identificirati dvije važne karakteristike populizma, onda bismo kazali da su to: priznavanje snage i utilitarističko donošenje ad hoc odluka bez dubinske analize posljedica", piše Subašić.

Populisti uvažavaju realnost moći, analiziraju ko suštinski ima ekonomske i druge poluge, te se orijentiraju prema moći.

"Tako dojučerašnji ekstremisti s Interpolovih lista mogu postati predsjednici, najprisniji partneri ili politički sagovornici. U bosanskohercegovačkom kontekstu, srpski i hrvatski separatisti... isplatilo im se sve što su uradili: ako nisu sve postigli, barem su sebe pozicionirali, a to u praksi i realpolitici znači pomjerili se za jedan korak naprijed i učvrstili svoju poziciju", ističe autor.

Uspoređujući secesioniste i probosanske snage, Subašić navodi:

"Dok nas gleda u retrovizoru, Dodiku i SNSD-u ništa ne znače kritike analitičara kako je izgubio od države Bosne i Hercegovine i kako je ukidanje sankcija njegov poraz. Bio SNSD ili ne, separatisti, možda i gori od njega, nastavljaju s bolje pozicije. U isto vrijeme, probosanske stranke imaju iluziju moći, jer su je ionako dobili na veresiju, ili u drugim slučajevima nemaju odgovornosti spram te moći i umjesto ozbiljne politike bave se tender-politikom."

Ključ u ad hoc odlukama i "ponudama koje je teško odbiti"

Druga karakteristika je donošenje odluka zbog trenutne koristi, gdje pravda nije zagarantirana.

"U tim slučajevima, pravda nije zagarantirana. U svijetu koji se oblikuje populizmom, bitno je šta i koliko se nudi, a ne šta je pravedno."

Autor stoga poziva probosanske politike da promijene pristup:

"Stoga, umjesto poziva na razum i pravdu, probosanske politike trebaju imati na umu sve scenarije svake moguće krize, a prije toga imati ponude koje je teško odbiti."

Kao primjer, navodi industriju: "Ako će se tender-politikama i 'spengavanjem' namjenska industrija održavati u zastarjelim industrijskim okvirima, onda je mnogo korisnije da bude mjesto najveće američke investicije na Balkanu od 1995. godine do danas."

Subašić upozorava da strategija empatije neće postići velike rezultate.

"Nudimo li išta svijetu kakav jest sem suza za žrtvama i uz to: koliko to svijet zanima. Ne zaboravljamo žrtve, niti ćemo prestati pričati o njima, ali strategija empatije neće postići velike rezultate u današnjem svijetu kakav jest."

Američki konzervativci najavljuju raspad BiH

Subašić upozorava na opasnost širenja konspirativnog razmišljanja o Bosni i Hercegovini kao "neuspjelom političkom eksperimentu" i relativiziranju genocida.

Kao ključni indikator budućih prijetnji, navodi se analiza Maxa Primorca, američkog političara hrvatskog porijekla iz konzervativne fondacije The Heritage (THF), koja učestvuje u kreiranju pokreta MAGA.

U njegovom tekstu, pod naslovom "Bosna i Hercegovina: Okončanje neuspjeha u izgradnji nacije", navodi se:

"Vrijeme je da se Bošnjacima, Hrvatima i Srbima vrati suverena moć rješavanja vlastitih problema. Tri ravnopravne federalne jedinice, zasnovane na postojećim teritorijalnim razgraničenjima, uskladile bi se s dejtonskim principom jednakosti naroda, eliminirale bi prenapuhane slojeve birokratije i postavile novi put ka miru. Bosna i Hercegovina bi mogla postati strateški energetski partner proširenjem izvoza američkog plina u Evropu i potkopavanjem kineskih, ruskih i iranskih napora da podrivaju transatlantsku stabilnost."

Subašić zaključuje da to u bosanskohercegovačkom kontekstu ne znači ništa drugo nego širenje ideje o trećem entitetu.