Na današnji dan, 3. novembra 1994. godine, nakon šesnaest dana intenzivnih borbi, jedinice 7. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine ušle su u jutarnjim satima u grad Kupres.

Osvajanju grada prethodilo je sadejstvo i dogovor sa Hrvatskim vijećem odbrane čime su te snage nakon dužeg perioda "vraćene" u rat protiv srpskog agresora.

Kupreška operacija predstavlja prekretnicu u ratu. Osim što su snage 7. korpusa stavljene u funkciju ofanzivnog djelovanja, ova operacija stvorila je i pretpostavke za izvođenje daljnjih operacija sa osvajanjem Vlašića kao krunom vojničkih postignuća.

Kako je tekla operacija "Jesen 94"?

Nakon niza uspješnih akcija manjeg obima kod Travnika, u okolini Bugojna, prema Donjem Vakufu i na drugim područjima Srednje Bosne tokom tokom proljeća i ljeta 1994 godine, 7. korpus je stvorio pretpostavke za otpočinjanje svoje najvažnije akcije – oslobođenje Kupresa.

Pripreme za operaciju "Kupres 94" su trajale svega sedam do osam dana, a naredbu za napad pod nazivom "Jesen 1994" izdao je 14. oktobra 1994. godine komandant 7. korpusa general Mehmed Alagić.

Operacija je počela 19. oktobra 1994. godine uvođenjem u napad glavnih snaga 7. korpusa, bugojanske 307. brdske brigade i donjovakufske 370. Slavne brdske brdske brigade.

Nakon početnih djelovanja, priključuju se i jedinice gornjovakufske 317. Slavne brdske brigade, novotravničke 308. Slavne brdske brigade, te jajačke 305. Slavne brdske brigade.

Već 20. oktobra, drugog dana operacije, snage bugojanske 307. brdske brigade ovladale su rejonom Hadakovca, dok su snage donjovakufske 370. Slavne brdske brigade ovladale rejonom Osmanagine kose.

Četvrtog dana operacije bugojanska brigada je ovladala rejonom stare Titove vile, dok je donjovakufska brigada ovladala rejonima Male Koprivnice i Velike Šuljage.

U narednim borbenim dejstvima armijske jedinice ovladale su značajnim kotama i objektima, a u borbama 27. oktobra, devetog dana operacije, donjovakufska 370. Slavna brdska brigada je oslobodila Demirovac (1766 metara nadmorske visine), najviši vrh na Kupreškoj visoravni i vrh koji dominira Kupresom i Kupreškom visoravni sa sjevera odnosno sjeveroistoka.

Narednog, desetog dana operacije, snage gornjovakufske 317. Slavne brdske brigade ovladale su vrhom Čador, da bi svoj uspješni niz nastavile i narednog dana, 31. oktobra, kada su osvojile vrhove Mali i Veliki Siver (1561 metar nadmorske visine).

Time su snage Armije RBiH ovladale svim dominantnim kotama na Kupreškoj visoravni.

Uključivanje HVO-a 

Do tog 31. oktobra, odnosno 13. dana operacije, jedinice HVO-a nisu iskazivale interes za uključivanje u borbu niti za bilo kakvu podršku jedinicama 7. korpusa, iako su od komande 7. korpusa stizali pozivi da se i HVO uključi u borbe. Ali, procjenivši da će jedinice 7. korpusa osloboditi Kupres i time poremetiti hrvatske planove u vezi sa Jajcem i zapadnom Bosnom, tek 31. oktobra jedinice HVO-a prešle su u napad na srpskog agresora (Operacija "Cincar") pod komandom generala Josipa Černija.

Naime, 31. oktobra snage HVO-a i HV-a su iz pravca jug/jugoistok izvršile tenkovsko-pješadijski napad da bi već sutradan ovladali područjem sela Malovan, Vukovsko i Bućevaća.

Kada su uvidjeli da ne mogu stići prije Armije u Kupres, pripadnici HVO-a tražili su političko posredovanje u vezi s oslobađanjem Kupresa i sadejstva sa Armijom. Krešimir Zubak je od Alije Izetbegovića tražio posredovanje da ne bi došlo do međusobnog sukoba Armije RBiH i HVO-a kod Kupresa. Zbog toga je 1. novembra ostvaren i kontakt između Alije Izetbegovića i komandanta 7. korpusa Mehmeda Alagića gdje je Izetbegović zahtijevao ostvarivanje saradnje sa HVO-om.

U toku noći 2. na 3. novembar u kasarni 317. Slavne brdske brigade u Gornjem Vakufu održan je sastanak predstavnika Armije RBiH i HVO-a s ciljem usklađivanja djelovanja na kupreškom pravcu. Oko 3 sata ujutru postignut je sporazum kojim je definiran nastavak zajedničkih djelovanja prema srpskom agresoru ali i izvlačenje dijela snaga Armije RBiH sa linija dostignutih prethodni dan kako bi se snagama HVO-aa stvorio prostor za uvođenje jedinica.

Vidjevši da će se naći u okruženju, srpske snage su se tokom iste te noći počele povlačiti sa borbenih položaja što je omogućilo snagama Armije RBiH da krenu prema samom gradu.

Sutradan, ujutru oko 10 sati, manji dio snaga bugojanske 307. brigade ušao je u sam grad Kupres koji je bio prazan da bi nešto kasnije sve armijske jedinice bile povučene u skladu sa dogovorom postignutim u Gornjem Vakufu. U popodnevnim satima, oko 15.30, u grad su ušle snage HVO-a. Time je 3. novembra 1994. godine završena operacija "Jesen 94" odnosno Kupreška operacija. 

Prema službenim podacima, u akciji je učestvovalo oko 5600 pripadnika Armije RBiH. Poginuo je 41 pripadnik Armije RBiH, dok ih je 162 ranjeno. HVO je imao četiri poginula i 15 ranjenih boraca.

Oslobođeno je oko 170 kvadratnih kilometara teritorije i zaplijenjena znatna količina naoružanja i opreme. Procjenjuje se da je agresor imao znatne gubitke i da je razbijena i dezorganizovana 7. motorizovana brigada 2. krajiškog korpusa Vojske RS-a.

Dileme oko doprinosa Armije RBiH i HVO-a; Šta kažu izvori VRS-a?

U kontekstu borbi za Kupres i doprinosa koji su dale Armija RBiH i HVO-a vrijedne podatke možemo pronaći u djelima srpske provenijencije. U Banjoj Luci je 2020. godine objavljena monografija 30. pješadijske divizije Vojske Republike Srpske, divizije čiji su pripadnici držali Kupres do oslobodilačkih operacija Armije RBiH i HVO-a u jesen 1994. godine. Izdavač ove knjige je Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba.

U knjizi je opisano kako je tekla bitka za Kupres iz ugla vojnika i oficira Vojske Republike Srpske i tu je razmotreno pitanje uloge i doprinosa Armije RBiH i HVO-a. Iako nastoje umanjiti vojna postignuća svojih neprijatelja (Armije RBiH i HVO-a) tvrdnjama da su napadali "male" i "slabo organizovane" snage VRS-a, srpski izvori otkrivaju gdje su i kada vodile glavne bitke i kakve su bile njihove posljedice po VRS.

U ovom djelu se navodi da su snage 7. korpusa 19. oktobra otpočele široke operacije te da su u pravcu Kupresa "veoma brzo razbile snage 7. mtbr na prednjem kraju odbrane", da bi se zatim snage VRS-a "22. oktobra izvukle na Kupreška vrata i Stožer, gdje se sa malim i nedovoljnim ojačanjima pokušavala uspostaviti nova linija odbrane i organizovati odsutna odbrana Kupresa".

"Poslije višednevnih neprekidnih borbi, linije odbrane Kupresa ponovo su počele da popuštaju na više pravaca, gdje je, iscrpljena i razvučena na širokom frontu, 7. mtbr VRS-a sa nedovoljnim ojačanjima nadljudskim naporima odsutno branila Stožer i Mala i Velika kupreška vrata, pa je postojala realna mogućnost da snage tzv. Armije zauzmu grad Kupres koji su Hrvati smatrali svojim i sa distance pratili razvoj situacije, ili presjeku komunikaciju Kupres-Šipovo i potpuno odsjeku 7. mtbr", navodi se u spomenutom djelu kojeg potpisuje i Mirko Matić, oficir VRS-a koji je i sam bio učesnik ove borbe. 

U zaključku o borbama na Kupresu se ističe da je je komandant 2. Krajiškog korpusa donio odluku o napuštanju Kupresa zbog iscrpljenosti u petnaestodnevnim borbama što znači da su snage Armije RBiH imale odlučujuću ulogu u oslobađanju Kupresa jer se HVO uključio tek posljednja tri dana.

"Zbog razvoja situacije na frontu tokom 2. novembra i obostranih cjelodnevnih napada i stanja u većini jedinica koje su bile iscrpljene u petnaestodnevnim borbama, u toku noći 2./3. novembra 1994. godine komandant 2. KK donio je odluku o napuštanju Kupresa, izvlačenju snaga 7. mtbr i uspostavljanju nove linije odbrane u sjeverozapadnom dijelu Kupreškog polja, na liniji Kurljaj - Stražbenica - Velika Plazenica. Odmah nakon izvlačenja 7. mtbr, Kupres su posjele jedinice HVO-a ne dozvolivši 7. Korpusu tzv. ABiH ulazak u grad", navodi se u ovoj knjizi.

(Slobodna Bosna)