Piše: Avdo AVDIĆ / Istraga.ba

Kada službenike POSKOK-a upitate zašto Nerminu Nikšiću i Vahidinu Munjiću nisu oduzeti telefoni, oni će vam reći da POSKOK već raspolaže njihovim prepiskama. Ok, stoji. Pod uslovom da iz POSKOK-a odgovore na pitanje – zbog čega su, onda, oduzeti telefoni Nikšićevoj šefici kabineta, te Munjićevim saradnicima i direktoru Agencije za državnu službu Refiku Begiću. Jer ako Nikšiću i Munjiću nisu oduzeti telefoni zbog toga što u spisu već postoje njihove prepiske, zbog čega su, onda, oduzeti telefoni osobama čije prepiske, također, postoje u spisu.

Aida Bešlija se zove tužiteljica iz POSKOK-a koja je osmislila “briljantnu akciju” da dokaze koje ima vlastitoj u ladici, prikupljene po naredbi nadležnog suda, ponovo traži u očišćenim telefonima polovine “osumnjičenih”. I to samo zbog toga da bi zaštitila onu drugu polovicu osumnjičenih među kojima su, slučajno, premijer Nermin Nikšić i v.d. direktor FUP-a Vahidin Munjić.

Kojom se logikom vodila tužiteljica Bešlija kada je naredila da policija oduzme telefon od šefice Kabineta Nermina Nikšića, a ne oduzme od samog Nermina Nikića? Koja zdravorazumska logika nalaže da oduzmete telefon od Muhameda Ohranovića zbog sumnje da je posredovao prema Vahidinu Munjiću, a ne oduzmete telefon Vahidina Munjića? Ili – koja je logika da oduzmete telefon Ervina Mušinovića, ali ne i Mirele Bubalo s kojom je Mušinović radio u tandemu? Po uputama Aljoše Čampare. Kojem, opet, telefon nije oduzet.

Da se tužiteljici Aidi Bešliji i ostalim Poskocima ovaj predmet ne radi, mogli smo se uvjeriti u proteklih pola godine. Prvo, Aida Bešlija je sporne prepiske i Nikšićeve ceduljice zadužila dok je još bila kantonalna tužiteljica u Sarajevu. Onda je, bez ijednog ozbiljnog predmeta u tužilačkoj karijeri, kao prvorangirana imenovana za tužiteljicu POSKOK-a. Nikšićeve prepiske ponijela je sa sobom, stavila ih u ladicu i nastavila da ne radi ništa. Sam POSKOK sad priznaje da su formalno prepiske preuzeli u julu. A preuzeli su ih iz Tužilaštva KS gdje ih je dužila Aida Bešlija. Koja ih je, potom, zadužila i u POSKOK-u. Čak i ako gledamo samo formalnosti, od početka jula do početka novembra su prošla četiri mjeseca. Aida Bešlija za ta četiri mjeseca nije poduzela nijednu tužilačku radnju. I, onda, kada je Istraga.ba počela objavljivati poruke, Aida Bešlija je odlučila da izda naredbu da se traže dokazi koji se već nalaze u njenom stolu.

Današnja akcija POSKOK-a je farsa. Ili, bolje rečeno, potcjenjivanje zdravog razuma. Ne možete uzeti telefone od podređenih koji su radili u ime nadređenih, a da ne uzmete telefone od nadređenih. Mislim, možete, ali onda je jasno šta vam je motiv. Za puno manje prekršaje Tužilaštvo Kantona Sarajevo je nedavno uhapsilo kantonalnu ministricu Adnu Mesihović. POSKOK u slučaju “Spengavanje” nije čak donio ni naredbu o provođenju istrage. Tužiteljica Bešlija za sada radi samo “provjere”. Ukratko, provjerava da li tu građani glupi, a potencijalni osumnjičeni još gluplji da bi držali ikakve prepiske u svom telefonu. Aida Bešlija ima prepiske u svojoj ladici. Ne čita ih. Ne želi da ih čita. Ona želi samo da smanji pritisak na sebe i POSKOK i da pokaže javnosti da radi svoj posao. A kako stvari stoje – njen jedini pravi posao je da zaštiti federalnog premijera Nermina Nikšića. I zato mu nije ni oduzela telefon.