Piše: Saša IBRULJ / Telegram.hr

Kako uopće započeti priču o novom problemu u bosansko-hercegovačkom nogometu, a ne zavrtiti se u krugu? Kako ući u još jedan kvalifikacijski ‘prozor’, i to onaj u kojem Bosna i Hercegovina ima neočekivanu prilliku plasirati se na Svjetsko prvenstvo, a zapravo pisati o nečemu što nema nikakve veze s tim?

Ustvari — dopustite mi da legnem na kauč i napišem, odnosno upitam vas ovo — kako uopće pisati o bosansko-hercegovačkom nogometu, a ostati normalan?

Nije više pitanje može li gore, niže, lošije — nazovite to kako hoćete — nego samo što je sljedeće. Ili, da budemo iskreni, što je trenutno najaktualnije. Jer, recimo, priča o katastrofalnoj situaciji u domaćoj ligi je i dalje aktualna. Barem onoliko koliko je aktualna i priča o lošim sucima upitnog morala. Ili ona o licemjernim klubovima još upitnijeg morala. Ili, ili, ili, prostor slobodno popunite sami. I kad se prebacite na reprezentativni nogomet, tu se toksičnost ne smanjuje, tu je priča ista, bez obzira na to tko je izbornik, tko jest i tko nije na popisu i tko je — najvažnije pitanje već godinama — treći vratar.

Ipak biste očekivali da će ovog studenog svi barem pokušati sipati vodu u isti lijevak. Ne zato što se vole, ne zato što se poštuju, ne zato što stvarno znaju nešto o nogometu. Nego zato što, barem biste očekivali da je tako, svi imaju zajednički interes. Jer od eventualnog plasmana na SP apsolutno svi imaju korist; netko za svoj ego, netko za svoju karijeru, a najviše njih onu najvažniju, financijsku korist. Ali, eto, ispostavilo se da uvijek ima važnijih stvari.

BiH će ovog mjeseca, kao i svi ostali, odigrati posljednje dvije utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. S nogometne strane gledano, neobično je samo to da je BiH i dalje kompetitivna. Nakon što je u kvalifikacijama za Katar imala jednu pobjedu, onda u onim za Europsko prvenstvo tri (i dva poraza od Luksemburga), selekcija koju sada vodi Sergej Barbarez pobjedama nad Rumunjskom kod kuće i Austrijom u gostima može osvojiti prvo mjesto i zaigrati u SAD-u, Meksiku i(li) Kanadi.

Barbarez je mogao olakšati sebi situaciju trijumfom na Cipru, ali i pored tog velikog kiksa, trijumf nad Rumunjima u Zenici bi barem osigurao nastup u dodatnim kvalifikacijama. Čitava ta priča u normalnom je društvu sasvim dovoljna za onu Ćirinu legendarnu galvanzaciju i kompletni fokus na dvije utakmice koje dolaze. Naravno, to ne znači da izbornik, igrači i događanja na terenu nisu podložna kritici i da bi se oni trebali sakrivati od njih; naprotiv, bilo bi sasvim normalno da se otvoreno raspravlja o onome što ova reprezentacija pokazuje (ili ne pokazuje) na terenu.

Ali ovo je Bosna i Hercegovina. I ovdje su neke druge stvari mnogo važnije.

Tako se prošlog tjedna, iz čista mira, u medijima pojavila informacija kako je u Sarajevu osnovana navijačka skupina inovativnog imena: BH Hooligans. Da, dobro ste pročitali ime. Elem, grupa mladića se okupila na jednom trgu, pokazala dva-tri transparenta, zapalila baklje, ispozirala za spontane fotografije i najavila da će od sada organizirano pratiti sve reprezentacije BiH.

To samo po sebi i nije toliko čudno, jer iako skupina pod imenom BH Fanaticos već 25 godina aktivno i organizirano prati sve reprezentivne selekcije BiH, pored njih su aktivne brojne manje skupine. No, sve su neovisne o vanjskim faktorima i bez problema kohabitiraju na tribinama.

Ali ispalo je da su stvari u ovom slučaju ipak malo kompliciranije. Naime, danima ranije se u kuloarima počelo pričati o navodnoj inicijativi predsjednika NSBiH Vice Zeljkovića i njegovih najbližih suradnika da pokušaju oformiti jednu takvu skupinu. Mediji u BiH su potom objavili i da su pronašli poveznicu, da bi samo nekoliko dana kasnije BH Fanaticos objavili kako im je prvi put ikad odbijen zahtjev za grupnu kupovinu ulaznica za utakmicu sa Rumunjskom,, baš kao i nekim drugim manjim skupinama.

S druge strane, ispalo je da su BH Hooligans dobili svoj kontigent ulaznica — doduše, javno poručivši da neće na stadion ako ga ne dobiju i BH Fanaticos. Malo previše slučajnosti?

Uslijedile su reakcije javnosti; BH Fanaticosima su podršku pružili sportaši, glumci, pjevači, da bi na kraju reagirali i sami igrači. Edin Džeko je u ime svih reprezentativaca zahtjevao da se odluka promijeni; reagirao je i direktor reprezentacije Emir Spahić, također pruživši podršku navijačima.

Kako to obično biva, morao je odgovoriti i Zeljković, koji je u službenom priopćenju ‘demantirao’ navijače, a onda još ustvrdio kako su članovi BH Fanaticosa dosad “kupili 868 ulaznica online”, što je doslovno nemoguće utvrditi bez da se ne krše zakoni. Jasno, onda su navijači demantirali Zeljkovića i priča se otprilike nastavila vrtjeti u tom krugu; zapravo još uvijek ne znamo što joj je epilog.

Ali zato znamo da je najvažnija posljedica svega ovoga zapravo to da BiH pred kraj kvalifikacija ima — novi problem.

Znamo da ova reprezentacija već desetljećima pati od problema kakve drugi nemaju, i to nam je postalo potpuno normalno. Nije tajna ni to da je najveći broj navijača, pogotovo organizirane skupine, u otvorenom ratu s Nogometnim savezom. I nema apsolutno nikakve sumnje da Vico Zeljković želi uspostaviti kontrolu nad tribinama, koje iz utakmice u utakmicu glasno kritiziraju javašluk u Nogometnom savezu i da se ovakav njegov potez skoro mogao i očekivati.

Međutim, činjenica da se sve ovo dogodilo samo nekoliko dana prije okupljanja reprezentacije pred dvije presudne utakmice u kvalifikacijama ustvari dovoljno govori koji su prioriteti Zeljkovića i njegovih najbližih poslušnika.

Jer koliko god da je ovakav potez iz sportske, poslovne i ljudske perspektive nespotreban, glup i idiotski, jasno je da su Zeljković i jataci znali kakvu će reakciju izazvati, odnosno da će itekako utjecati na momčad. Sportska javnost u BiH odavno je izrazito podijeljena, a ovo joj je u kafez upalo kao još jedna kost za glodanje. Otvoren je još jedan front — tko je na čijoj strani, čije su riječi dovoljno jake, tko se i zašto ne oglašava i tko je na, na kraju, čiji čovjek.

Tko je pravi, a tko krivi navijač? Tko je lojalan? Naši i njihovi, mi i oni, za i protiv. Priča o svemu osim samom nogometu i terenu.

Napraviti nešto ovakvo u ovom trenutku mogao je samo čovjek kojemu osim pokazivanja mišića, vlastite moći, činjenice da može uraditi što želi bez ikakvih posljedica, apsolutno ništa drugo nije važno. Baš ništa. Ni rezultat, ni izbornik, ni igrači, ni reprezentacija, ni savez, pa, ako hoćete, ni novac. Samo moć i ego; potreba za apsolutnom kontrolom, po svaku cijenu.

I zato nam je ovo ništa drugo do još jedna potvrda da, i ako se slučajno desi čudo i ova selekcija, kroz dva tjedna ili u bližoj budućnosti, napravi rezultat i kvalificira se za veliko natjecanje, to će učiniti ne zahvaljujući, nego uprkos sustavu i okruženju u kojemu funkcionira.