Gdje je nestao onaj Evropejac, ekumenista, otvoren za različita mišljenja, kakav je bio patrijarh kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski, pitali smo krajem januara teologa Blagoja Pantelića. Kontekst tog pitanja bili su razbuktali studentski protesti koje poglavar SPC-a nije podržao, na taj način se odvojivši od svog naroda. „Eno ga sjedi u tronu Svetog Save, i nije se on radikalno promijenio, već mu je poraslo samopouzdanje“, Pantelić je odgovorio u intervjuu za Radar: Porfirije podržava Vučića, a Crkva studente.

Od tada se samopouzdanje „prvog među jednakima“ uzdiglo do neslućenih razmjera, upravo zahvaljujući bliskosti sa predsjednikom države, od koga kao da uzima časove iz oholosti, bahatosti i kažnjavanja neistomišljenika. Posljednji takav primjer je slučaj mitropolita žičkog Justina, koji se „drznuo“ da grupu studenata DUNP-a iz Novog Pazara pozove da prenoće u manastiru Studenica, na putu na komemorativni skup u Novom Sadu, 1. novembra.

Foto: Antonio Ahel/ATAImages

U Žičkoj eparhiji, novopazarskim studentima, umornim od pređenih kilometara, upriličen je srdačan doček u parohijskom domu Crkve Presvete Bogorodice u Lučanima. Patrijarh to ne oprašta i slijede kazne.

Gdje je nestao onaj Evropejac, ekumenista, otvoren za različita mišljenja, kakav je bio patrijarh kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski, pitali smo krajem januara teologa Blagoja Pantelića. Kontekst tog pitanja bili su razbuktali studentski protesti koje poglavar SPC-a nije podržao, na taj način se odvojivši od svog naroda. „Eno ga sjedi u tronu Svetog Save, i nije se on radikalno promijenio, već mu je poraslo samopouzdanje“, Pantelić je odgovorio u intervjuu za Radar: Porfirije podržava Vučića, a Crkva studente.

Od tada se samopouzdanje „prvog među jednakima“ uzdiglo do neslućenih razmjera, upravo zahvaljujući bliskosti sa predsjednikom države, od koga kao da uzima časove iz oholosti, bahatosti i kažnjavanja neistomišljenika. Posljednji takav primjer je slučaj mitropolita žičkog Justina, koji se „drznuo“ da grupu studenata DUNP-a iz Novog Pazara pozove da prenoće u manastiru Studenica, na putu na komemorativni skup u Novom Sadu, 1. novembra.

Kako se ovo Porfiriju nije svidjelo, jer je razbilo nametnuto crkveno jednoumlje, Sinod je obrazovao finansijsku komisiju, u cilju da „smakne“ Justina. „Nema tog Sinoda, ili tog Ćacilenda, koji instrumentalizacijom nasilja može da pomjeri episkopa koga podržava sveštenstvo i narod“, naglasio je tom prilikom teolog Vukašin Milićević.

„Pumpaj“ u Lučanima

U Žičkoj eparhiji desio se još jedan „izgred“: novopazarskim studentima, umornim od pređenih kilometara, upriličen je srdačan doček i u parohijskom domu Crkve Presvete Bogorodice u Lučanima, koji dan nakon Studenice. Justin je tako odgovoran i za povike „pumpaj“ okupljenih građana u porti hrama pod njegovom jurisdikcijom.

I u prethodnim marševima kroz Srbiju, bilo je hrabrih sveštenika uprkos zabranama s vrha, pa je Milivoje Starovlah u portu Crkve Vasilija Ostroškog u Orašcu iznio hranu, piće, deke… ne bi li se okrijepili studenti na putu na protestni skup Sretnimo se za Sretenje, 15. februara u Kragujevcu. Time je Starovlah rizikovao progon, koji se desio njegovom kolegi Nikoli Simiću, parohu Crkve Pokrova Presvete Bogorodice u Vučkovici, u istoj, Šumadijskoj eparhiji. Koju vodi osvedočeni vučićevac, episkop Jovan (prikazivan na fotografiji kako se bratskim zagrljajem pozdravlja sa predsjednikom).

Foto: Studenti u blokadi Državnog univerziteta u Novom Pazaru

Ocu Nikoli Simiću, vladika šumadijski je oduzeo parohiju, pozvavši ga i na crkveni sud zbog učešća u protestnoj šetnji protiv Rio Tinta, javne podrške studentima, ali i navodnih nepravilnosti sa trošenjem novca dobijenog od Ministarstva kulture za renoviranje crkve u Vučkovici. Zapravo, Simić se vladici zamjerio negodujući što je ovaj lani odlikovao penzionisanog episkopa zvorničko-tuzlanskog Kačavendu, iako sumnjičenog za pedofiliju. Isti Orden novomučenika kragujevačkih, Jovan je 2022. dao i Draganu Markoviću Palmi, takođe povezivanom sa nečasnim radnjama, kao i Siniši Malom, Miloradu Grčiću i Ivici Dačiću, svakom na svoj način „mučeniku“.

Gdje su pare?

Što se tiče „nepravilnosti“ pri trošenju državnih 3.400.000 dinara za obnovu seoske bogomolje, vladici šumadijskom nije bilo po volji to što je eparhija preskočena u podjeli. „Umjesto da nas pohvale kako smo uspjeli da se snađemo i da dođemo do novca, oni nas krive i mene optužuju da pravim nekakvu paracrkvu“, naveo je Simić za Novu.rs.

Optužbe na njegov račun vješto su upakovane, kao što se radi i sa studentima, pa se odnose na „kršenje ustava SPC i narušavanje crkvenog poretka“. Srećom pa SPC zbog toga ne određuje (kućni) pritvor, ni nošenje nanogice.

Na crkvenom sudu su se našli i teolozi Blagoje Pantelić i Vukašin Milićević, na poziv patrijarha u avgustu, a da im je prethodno zabranjeno pričešće, kao okosnica hrišćanskog života. Nit im je rečeno za šta im se sudi, nit im je dato (podrazumijevano) pravo na pripremu odbrane. I ovdje se radilo o neposlušnosti, tj. otvorenoj kritici patrijarha i crkvenog vrha zbog saradnje sa vrhom države. Kazna, drakonska, a izrečena prije početka procesa, još jedan je od dokaza samovolje tog što sjedi u svetosavskom tronu, i odatle širi pravoslavlje.

Blagoje Pantelić Foto: Vesna Lalić/Radar

Ovo srpsko, ipak je nižeg ranga od ruskog, kome se patrijarh dodvorava, smatrajući Vladimira Putina „jedinim adutom“ u borbi protiv „demonskih sila koje dolaze sa Zapada“. Zato je u aprilu, kao prethodnica Vučićevoj posjeti Moskvi, a povodom Dana pobjede nad fašizmom (9. maja), „bratski“ porazgovarao sa predsjednikom Ruske Federacije, i patrijarhom Ruske pravoslavne crkve Kirilom. Prisustvo vladike bačkog Irineja poručilo je upućenima da je Bulović „istinski poglavar SPC-a, a Porfirije Perić tek njegov neuspješni avatar“, kako je zaključio teolog Milićević.

„Obojena“ revolucija

Bilo kako bilo, ne sluteći da će njihove riječi biti javno obznanjene, dvojac je zajedničkim glasom u svijet poslao sramne poruke. Za njih je studentska pobuna, započeta padom nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici, zapravo – „obojena revolucija“, baš kako tvrdi i sam Vučić. „Nadam se da ćemo to iskušenje pobijediti, jer znamo i osjećamo da centri moći žele da sa Zapada razvijaju identitet srpskog naroda“, Porfirije je naglasio.

Vukašin Milićević, Radar Forum Foto: Screenshot

A mi bismo radije da budemo „mali čamac prikačen uz veliki (ruski) brod“, kako je patrijarh opisao našu državnu strategiju. Paralelnu sa sjedenjem na proevropskoj stolici, kada ovo predsjedniku zatreba.

Uzdanje u „ruski svijet“, poglavar SPC-a je potvrdio i prilikom nedavnog formiranja Ruskog historijskog društva u Srbiji, kada se obratio javnosti odmah nakon Aleksandra Vulina, predsjednika Pokreta socijalista, bivšeg ministra u više resora i bivšeg direktora BIA, a sada predsjednika ovog udruženja građana. Dajući institucionalnu podršku ovom Društvu, Porfirije je rekao da ono „predstavlja kontinuiranu potvrdu duhovne povezanosti naša dva naroda, kao i pečat zavjeta koji su nam ostavili naši preci“. Iz tih nenaučnih razloga, nikakva revizija prošlosti dva bratska naroda ne dolazi u obzir, jedan je od glavnih stavova novoosnovane udvoričke institucije.

Prevara profesionalnih nacionalista

U domaćim okvirima, patrijarh radi na širenju nacionalizma, „velike prevare velikih prevaranata – profesionalnih nacionalista“, po riječima bivšeg dekana Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, Vladana Perišića. U te prevarante, Perišić u intervjuu za Radar ubraja vrh i Crkve i države.

Patrijarh Porfirije i Aleksandar Vučić Foto: EPA-EFE/ANDREJ CUKIC

I opet je mitomanski narativ usmjeren protiv „zlih“ drugih (naravno – sa Zapada), koji „profitiraju na našim gubicima“, dok naša nacija „nikad nikog nije napala, niti počinila zločin“.

Tako, umjesto da raskrinkava zloupotrebu ideologije „od strane onih lukavih i zatucanih koji su narod uvijek zavijali u crno, crkva se spremno stavila u službu tog polusvijeta, ponosna što će i ona dati svoj doprinos nacionalizmu“, kako je bivši dekan PBF-a naglasio.

Kako onda da blagoslovi noćenje studenata muslimanske vjeroispovijesti pod krovom jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na srpskim prostorima? Koji obuhvataju i Crnu Goru, Republiku Srpsku i Kosovo i Metohiju, a sačuvaćemo ih samo uz rusku podršku, vratimo li se na moskovski traktat srpskog patrijarha.

I u prethodnim marševima kroz Srbiju bilo je hrabrih sveštenika uprkos zabranama s vrha, pa je Milivoje Starovlah u portu Crkve Vasilija Ostroškog u Orašcu iznio hranu, piće, deke… ne bi li se okrijepili studenti.

Jedan od plodova „braka, ili protivprirodnog bluda“ između SPC i sekularne države jeste korupcija, gdje „crkva dobija dio profita kako bi ćutala ili otvoreno stala uz kriminalizovane strukture, ovenčavajući ih najvišim crkvenim ordenjem“, kako Perišić ističe. One druge, koji se tome protive ili nepočinstva konstatuju, SPC sankcioniše, u pokušaju da spriječi da zločini izađu na vidjelo.

Baš kao i u vrhu svjetovne vlasti, davna nedjela padaju u zaborav usljed najezde novih. Ipak, neki se sjećaju uvreda koje je patrijarh nanio ženama, nazivajući ih „jadnicama i bijednicama“, a komentarišući Zakon o rodnoj ravnopravnosti, čije je kršenje trebalo da povuče sankcije od prošle godine.

Brankica Janković Foto: L.L./ATAImages

I džaba ga je Informativna služba SPC (sa vladikom bačkim Irinejem na čelu) vadila da se on zapravo obraćao „državnom funkcioneru, slučajno ženskog roda“ (Brankici Janković, povjerenici za zaštitu ravnopravnosti). Sve uzevši u obzir, Porfirije je pokazao koliko je, zahvaljujući novom „samopouzdanju“, daleko od onog Evropejca, mitropolita širokih stavova, otvorenog za različita mišljenja. Postajući sve više konzervativni nacionalista i Vučićev udvorica.

Blaženjejši lav i njegov sluga

Zašto patrijarh Porfirije tako zdušno podržava Vučićev režim, umjesto da bude autonomna crkvena ličnost, kao što dolikuje, pitanje je svih pitanja. Vjerski analitičar Draško Đenović podozrijeva da „službe bezbjednosti imaju fasciklu sa kompromitujućim materijalom po poglavara SPC, pa ga time drže u šaci“.

Vladimir Veljković, historičar i ekspert za religijska pitanja (za Radio Slobodna Evropa) kaže da je za Vučićevog vakta „stvorena potpuno nova klasa ljudi kojima je veoma dobro i sve će učiniti da zadrže taj status, te je i patrijarh možda jedan od njih“. Čim je „sluga vlasti, zaboravljajući da je svaki predsjednik, svaka vlada prolazna, a crkva traje 2.000 godina“.

Bliske odnose sa režimom prihvata i većina vladika, i „tek ih nekolicina odbija da za vrijeme Svetog arhijerejskog sabora ide na svečani ručak kod predsjednika Vučića“, po Veljkovićevom zapažanju. Utemeljenom na još jednom događaju, nemilom, jer je povod ovog ručka na Andrićevom vijencu bio masakr devet đaka i radnika obezbjeđenja OŠ „Vladislav Ribnikar“, 3. maja 2023.

Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Tada se patrijarh Vučiću obratio sa „uvaženi gospodine predsjedniče, blaženjejši“, dajući mu počasnu titulu poglavara pravoslavnih crkava. Još mu je rekao da „on i arhijereji SPC osjećaju Predsjedništvo Republike Srbije kao svoju kuću i da podržavaju sve što se radi u toj instituciji za dobro naroda i Srbije“.

Tante za kukuriku

U kontekstu tragedije, Porfirije je dodao da „mnogi po svaku cijenu traže odgovornog izvan sebe, optužujući drugoga da je on odgovoran za to što se desilo“. A sve da bi predložio da se, u cilju moralnog preporoda, „pitanje vjeronauke vrati u početni položaj, onako kako je to bilo kada je uvedena i vraćena u škole (2001)“.

Jer, vjeronauka je dobila status izbornog predmeta 2003/2004, da bi 2017. ušla u pravni okvir izbornog programa. Pa eto još jednog odgovora na pitanje zašto se ovaj vjerski poglavar dodvorava predsjedniku sekularne države.

A zašto ovaj to zdušno prihvata? Jer mu je od početka takav patrijarh odgovarao, koji će u njemu vidjeti „lava koji se grčevito bori da sačuva Kosovo unutar Srbije“ (kao Porfirijev prethodnik, Irinej), posebno pred lokalne i republičke izbore, 2021. i 2022. godine.