Piše: Almasa Hadžić (Politički.ba)

 "Niko ne laže gore i više od Turčina", započeo je svoje sinošnje  predizborno obraćanje u Istočnom Sarajevu predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i nastavio odvratnim izlivom mržnje, bijesa, odnosno moralnog jada obojenog lažima, prevarama, kriminalom iz kojeg teško može da izađe. Pokušava to učiniti javnim izlivom mržnje ne bi li, vjerujući da su  Srbima mržnja i prezir, u ovakvoj Bosni i Hercegovini, već dugo, oružje kojim treba krenuti na one koje on označi kao njihove neprijatelje.   Na "Turke" kako uporno ponavlja.   Ustvari na muslimane kojima je kako je kazao "odlučujući  politički faktor džamija", na Sarajevo koje "smrdi na burek" na Bosnu i Hercegovinu koja "nije njihova (srpska! država)", upozoravajući da "muslimanima" on, lično, nikad predsjednik ne bi bio jer njega je "birao srpski narod". Eh, tu mi dođi! Lažeš Milorade! Lažeš "gore i više od Turčina" čijim pomenom si sinoć nadahnjivao one koji su ti aplaudirali, uvjereni, valjda, da tolika "istina" kojom si u svom govoru prosuo, najavljuje vaskrsenje događaja  iz '92. godine. I Milorada kao novog Radovana! Kaže Zvorničanin, logoraš iz Čelopeka, da mu se s Dodikovim sinošnjim obraćanjem "i fizički i mentalno" ukazao lik jednog od logorskih mučitelja iz 1992. godine.  Veli "isti onakav" samo što je "onaj iz Čelopeka" mržnju  ispoljavao "noževima, mecima, žicama za davljenje", a Milorad, u nepostojanju ambijenta da se domogne pomenutih "rekvizita", u svom moralnom i političkom posrnuću i kukavičluku, radi to bijesom, prijetnjom i lažima, vjerujući još uvijek da će ga srpski sirotinjski puk pamtiti kao sveca, i u budućnosti, umjesto svetom Vasiliji Ostroškom, odlaziti u Laktaše njemu na blagoslov.  Sve što je sinoć u Istočnom Sarajevu izgovorio Milorad Dodik i što govori danima, nakon što je sudskom presudom izbrisan iz vlasti Rs-a i BiH, slagao je.  Sve osim dvije, tako vidljive stvari: prva je ispoljena mržnja spram Bošnjaka za koju se nada da je to, još uvijek, najozbiljniji adut za razmnožavanje i očuvanje  njegove političke vrste.  Druga je strah od shvaćanja istine od strane vlastitog naroda, da ga je godinama lagao zbog načina ko ga je birao i održavao na vlasti, sa koje je vlastiti narod siromašio, sramotio, gurao na dno egzistencijalne ljestvice. Zna svaki iole pismen (a i nepismen) Srbin u Rs-u da Milorad Dodik nikad postao ne bi to što je doskora bio da ga "Turci" to jest muslimani, ustvari Bošnjaci,1998. godine nisu izabrali za premjera tadašnje Vlade Rs-a.  Džaba bi mu bio i Carlos Westendorp i Evropa i Amerika kojima je ljubio tabane (da ne kažem i još nešto!) da ga proguraju na poziciju premijera, da bošnjački poslanici u NS Rs na zasjedanju u Bijeljini nisu rekli "da" njegovom izboru.  Srbi su ga, naravno, nedugo potom skinuli s pozicije na koju je tada bio izabran, ali su ga opet "lažljivi Turci" to jest Bošnjaci 2006. godine vratili u politički život. Sjećamo se i sada da je u jednom dobojskom hotelu klečao na koljenima rahmetli Sulejmanu Tihiću i njegovoj SDA ekipi moleći ih da na glasanju u NS Rs, bošnjački poslanici glasaju za njegov izbor za premijera.  I izabran je!  Nakon toga politički, ali i materijalno, godinama, jačao.  To što je postao faktor u vlasti u zadnjih nekoliko godina i blokadama ubijao perspektivu BiH i svih njenih naroda, opet, ima zahvaliti  "Turcima" onim iz SDP-a i NIP-a koji su ga odabrali za "pravog partnera u vlasti" pa danas, zahvaljujući njihovoj nemoći, krenuo da javno bljuje i pljuje i po njima i po Bošnjacima i po državi Bosni i Hercegovini.  Naravno, svi sve znamo. No, vratimo se sinošnjem Dodikovom mrziteljskom govoru u Istočnom Sarajevu i zatražimo odgovor na jedno sasvim obično pitanje: ko su oni koji su sinoć, slušajući Dodikove izljeve mržnje i prezira prema Bošnjacima, tako strastveno aplaudirali mu i podržavali to što govori?  Koliko je među njima bilo onih što svako jutro krenu put "muslimanskog" Sarajeva u kome godinama rade u firmama čiji vlasnici su  Bošnjaci, u kojima zarađuju kako bi prehranili svoje porodice , školovali  djecu itd, i u kojim ih nikad niko pitao nije kojoj vjeri i kome narodu pripadaju, niti im rekao da ih mrzi zato što su Srbi.  Zato, prilika je ovo da vidimo ko će od Bošnjaka - vlasnika sarajevskih malih i velikih preduzeća, kafana, trgovačkih centara pa i "smrdljivih" buregdžinica i ćevabdžinica, pogledati snimke sinošnjeg Dodikovog govora u Istočnom Satrajevu kako bi prepoznali svoje uposlenike koji kliču njegovoj mržnji, i iste danas "uz zakonom predviđenu otpremninu" proglasiti viškom i iste danas, uz "zakonom predviđenu otpremninu" poslati Miloradu Dodiku da ih spsašava od "mrskih Turaka".  Oni, koji će i nakon ovog teksta kazati "mi nismo kao Dodik" i nastaviti hraniti Dodikovu političku pastvu, bit će odgovorni za sudbinu Bošnjaka u BiH, jednako kao i oni koji ih godinama  progone, ponižavaju i vrijeđaju.  Tačno je da nismo kao Dodik! Ne dao Bog! Na potezu je bošnjačka pamet, svijest, savjest...