Ezio Gavazzeni sakupio je svjedočenja i materijal od kojih se normalnom čovjeku ledi krv u žilama. Godine 1993. i 1994., više od stotinu stranih lovaca plaćalo je između 80.000 i 100.000 eura za odstrjel čovjeka.

Prema istraživanjima talijanskog pisca i novinara Gavazzenija, tu priliku pružala im je srbijanska služba sigurnosti. „Ona je tokom opsade Sarajeva u brdima oko glavnog grada BiH organizirala prave ljudske safarije. Posebno jeziv detalj: ako je žrtva bilo dijete, cijena za „odstrjel" bila je još viša". Prema navodima Gavazzenija, među sudionicima ljudskih safarija nalazilo se najmanje pet talijanskih državljana, o čemu je ranije detaljno izvijestila "Slobodna Bosna".

Naime, tužitelj Gobbis zasad nije konkretno naveo imena osumnjičenih. Tokom opsade Sarajeva od strane zločinačkog režima Slobodana Miloševića, između 1992. i 1996. godine ubijeno je više od 11.000 civila; oko 1.000 njih bili su žrtve snajperista u zloglasnoj snajper-aleji „Sniper Alley", širokom bulevaru na brisanom prostoru, gdje su ljudi bili izloženi stalnoj prijetnji.

Glavni Gavazzenijev svjedok bivši je agent obavještajne službe Edin Subašić. On tvrdi da je 1993. obavijestio talijansku vojnu obavještajnu službu SISMI o „safarijima" i sudjelovanju državljana Italije.

U dosjeu se nalazi i Subašićevo pismo Gavazzeniju, u kojem daje opis i psihološki profil turista-snajperista: „Radilo se o strastvenim lovcima koji su već prošli sve vrste legalnih safarija i koji su tražili dodatni adrenalin u vidu ljudskog trofeja. To su osobe koje vole oružje, a istovremeno su psihopati (…). To su sve bogati i vjerovatno utjecajni ljudi (…). Imaju novac i politički utjecaj da se zaštite od eventualnih istraga."

Gavazzeni tvrdi da poznaje neka imena vikend-snajperista; jedan od njih navodno je vlasnik privatne klinike. Većina, kako dodaje, gaji desničarske i ekstremno desničarske stavove. Koliko su vjerodostojne sve ove izjave i dokumenti koje je Gavazzeni predao tužiteljstvu, pokazat će istraga. Prema Subašićevim izjavama, odgovarajući spisi, koji postoje u BiH, klasificirani su kao „tajni" i nedostupni. Tri mjeseca kasnije, 1994. godine, SISMI je navodno odgovorio Subašiću: "Otkrili smo da safariji polaze iz Trsta. To smo spriječili i sada više nema safarija.”

Do sada je nepoznato je li zaista postojao taj dopis talijanske obavještajne službe upućen bosansko-hercegovačkoj obavještajnoj službi. Za sada je jedino sigurno da priča o snajperskom turizmu na brdima oko Sarajeva nije nova. Milanski Corriere della Sera je još 1995. godine – dakle, tokom opsade grada – pisao o tom fenomenu, pod naslovom "Odmor u Bosni, pucanje uključeno”.

Gavazzeni je izjavio za talijanski list Repubblica da se ovom temom bavi već duže vrijeme i da mu je poticaj dao dokumentarni film „Sarajevo safari" slovenskog režisera Mirana Zupaniča, objavljen 2022. Zupaničev film izazvao je žestoke reakcije bosanskih Srba - ratnih veterana, koji su tvrdili da je dokumentarac zasnovan na lažima. Gavazzeni, međutim, tvrdi da posjeduje "brojne dokaze” i da se sve zaista dogodilo. Bilo ih je mnogo koji su pucali na ljude – "Nijemaca, Francuza, Engleza, ljudi sa Zapada”, rekao je on za britanski Guardian.

Dodaje i da je "uznemirio pola Europe” i analizirao bh. i talijanske izvore, uključujući one iz obavještajnih krugova. Od srpske strane, kaže, nije dobio ništa: "Srbi sve smatraju urbanom legendom, izmišljotinom”.

Švicarski list dalje piše kako su se još 2007. pojavili navodi da je za vrijeme rata u BiH zaista dolazilo do takvih "safarija”. Tokom suđenja jugoslavenskim ratnim zločincima u Den Hagu jedan američki vatrogasac, koji je kao dobrovoljac boravio u Sarajevu i svjedočio pred Haškim sudom, govorio je o stranim snajperistima. „Smatra se da je upravo on prvi upotrijebio izraz ‚snajper-turisti‘ i govorio o monstruoznim metodama koje su im se pripisivale.

Talijanski mediji ovih dana prenose njegove izjave, koje je dao pred Haškim tribunalom. Prema zapisniku sa saslušanja, iz kojeg citira list Avvenire, neki od snajperista birali su najranjivije mete: djecu. Izjave ovog Amerikanca mogle bi biti ključne za nastavak istrage u Milanu.

U međuvremenu pojavili su se novi dokazi o umiješanosti današnjih političkih struktura iz susjedne Srbije i bh. entiteta Republika Srpska o sudjelovanju u "Sarajevskom safariju".

Sve je za "Slobodnu Bosnu" komentirao Šemsudin Mehmedović, državni parlamentarac i lider stranke Naprijed BiH!

-Ponovna otkrića stranih novinara o tzv. ‘Sarajevskom safariju’, zločinačkoj praksi u kojoj su strani državljani, uz logističku podršku struktura vlasti iz okupiranog dijela BiH tzv. RS i Srbije, dovođeni na položaje oko opkoljenog Sarajeva kako bi pucali na civile, predstavljaju jedan od najmračnijih trenutaka moderne ljudske historije. To je civilizacijska sramota koju Evropa nosi na savjesti.

O ovim monstruoznim radnjama govori se godinama, a danas, zahvaljujući novim svjedočenjima i novinarskim istragama, ponovno izlaze na vidjelo detalji koji lede krv u žilama. Upravo zato se postavlja pitanje: zašto Tužilaštvo Bosne i Hercegovine šuti? Zašto se ne otvara istraga? Hoće li i ovaj zločin, kao stotine drugih, ostati neprocesuiran, bez kazne i bez pravde za žrtve, upitao Mehmedović, te dodao:

-Tražimo hitnu, temeljitu i neovisnu istragu. Neophodno je da se utvrdi odgovornost ne samo organizatora, već i svih ‘korisnika’ ovog zločinačkog aranžmana koji je, prema navodima novinara i dostupnim snimcima, uključivao i visoke političke aktere. U tom kontekstu, nužno je ispitati i materijale koje su objavili međunarodni mediji, uključujući i snimke na kojima se, prema navodima novinara, vidi Aleksandar Vučić na položajima iznad Sarajeva — lokacijama s kojih su, što je potvrđeno presudama Haškog tribunala, žrtve gađani sarajevski civili.

Pozdravljamo rad stranih novinara i tužilaštava koja kontinuirano doprinose rasvjetljavanju ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Ali, postavljamo jasno pitanje: ko je pozvaniji da procesuira zločine nad građanima Bosne i Hercegovine nego pravosuđe Bosne i Hercegovine samo?

Još jednom se pokazalo da su profesionalni, hrabri mediji ključni za demokratizaciju društva i borbu protiv nekažnjivosti. Odajemo priznanje svima koji su godinama upozoravali na ovaj zločin — njihov rad je danas važniji nego ikad, zaključio je Mehmedović.

(M.I.)